POSTOJI TOPLO MJESTO I ZA OVOGA ČOVJEKA

BIVŠI PULSKI PROFESOR NAKON MOŽDANOG UDARA 'Sam sam, pužem po podu, ali nikada neću ostaviti svojega Medu'...

Autor

Andrea Latinović/Vanessa Bullo

U redakciju ''Glasa Istre'' stigla je informacija da je Mladen Stančir, nekadašnji profesor u Lipi i već desetak godina povremeno beskućnik, čiju su priču nedavno objavili, imao jak moždani udar te da je prije par dana, nemoćan i bolestan, vraćen iz bolnice u svoje prebivalište, "šupu na rivi". Čovjek koji ima dvije diplome...

24.11.2020. u 12:45
Ispiši članak

''Mislim da to nije human postupak s obzirom da se o njemu nema ili neće nitko brinuti. Ja sam stopostotni invalid tako da mu zaista ništa ne mogu pomoći. Tko god ga je otpustio iz bolnice nije normalan jer se tako ne bi trebali ponašati ni sa psima, a kamoli s ljudima'', piše jedan zabrinuti Puljanin koji nije htio biti imenovan.

Kako neslužbeno saznaju, Mladenu Stančiru je nakon izlaska iz bolnice ponuđena pomoć. Mogao je na mjesec dana biti smješten u stacionaru Istarskih domova zdravlja, dok se ne oporavi; ponuđeno mu je i liječenje na Rabu, ali na to nije pristao, pa su mu našli hitni smještaj u Domu za starije osobe u Ogulinu, gdje je jedino bilo mjesta.

''Mladen Stančir je, u dogovoru s bolnicom i nakon otpuštanja iz nje, smješten rješenjem pulskog Centra za socijalnu skrb u Dom za starije i nemoćne osobe 'Biskup Srećko Badurina' u Ogulinu. Tamo je proveo tjedan dana te je na vlastitu inicijativu otpušten iz Doma i dovezen u Pulu na adresu stanovanja'', doznaju iz Centra za socijalnu skrb.

Stančir je potvrdio da je odbio smještaj u domu za stare i nemoćne, jer on "nije star i tamo bi sigurno umro".

''Sam sam, gore nego pas, nepokretan, pužem po podu, ali ne idem u dom'', bio je jasan Stančir dodajući da pod cijenu života neće pustiti svog psa Medu. 

Žudi za smještajem u neku udomiteljsku obitelj koja bi se brinula o njemu, ali i prihvatila njegovog psa Medu. Tu bi opciju, kako veli, platio koliko može...

Iako je teško bolestan i nemoćan, te bez sigurnog krova nad glavom, ne želi da ga se smjesti u neku instituciju, jer u njih ne primaju pse, a on bez svojega Mede ne želi živjeti. 

''Ljudi mi neće iznajmiti sobu zbog psa, a zbog istog razloga ne mogu platiti ni smještaj u Samačkom domu. Ne dam Medu u šinteraj, udomio sam ga s dva i pol mjeseca, a sad mu je pet godina. Da nemam Medu koji me drži, odavno bih si presudio. Uže i prvo drvo na Vidikovcu i vozi. Ovo nije život, nego životinjarenje'', govori prof. Stančir.

Pretužnu životnu priču ovoga dobrog čovjeka pročitajte ovdje.

I ujedinimo se, pomozimo mu naći smještaj...

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.