Baranjci ogorčeni: Hranili smo cijelu Jugoslaviju, a sada smo gladni

Svi se sjećamo filma “Vlak bez voznog reda” iz 1959. Kraj je drugog svjetskog rata, a siromašno stanovništvo dalmatinske zagore sjeda na vlak ne bi li otišli u bolje sutra putujući put panonskih krajeva.

No što se toliko promijenilo i kada je najbogatija zemlja postala pustoš?

Beskrajna polja neobrađene plodne zemlje stoje prazna, dok mi uvozimo meso, povrće, voće…

Ljudi su prisiljeni da odu iz svojih domova zbog nemogućnosti da zarade za svoj kruh. Mlađe generacije nikada se ni ne vrate, a domove koje su obitelji gradile generacijama prodaju u bescjenje.

Pričali smo s Mandom Horvat iz Duboševice u Baranji. I to selo na krajnjem sjeveroistoku Hrvatske susrelo se s negativnim trendom iseljavanja.

Zanimalo nas je što se toliko promijenilo?

“Sve dobro se uništilo, pokralo i otuđilo! Hranili smo pola bivše države, a sada su ljudi nekad bogatog kraja postali prosjaci, gladni i ozebli”, komentirala je Horvat.

Kaže kako su firme koje su zapošljavale veliki broj ljudi nakon izučenog zanata, jednostavno ugašene.

“Ne postoji više srednji stalež. Tu ili jesi ili nisi, a vamo malo tko je”, zaključila je.

U selu bogate tradicije i povijesti svakim danom je sve manje ljudi, a kao posljedica iseljavanja i siromaštva kako saznajemo prodaje se ono zadnje što ljudi imaju – kuće, zemljišta, stare narodne nošnje I sl.

Ipak i kada se ljudi odluče prodati svoju djedovinu, cijene koje mogu dobiti su sramotno niske.

U Slavoniji se tako prodaje kuća veličine pedesetak kvadrata s vinogradom za svega 7 000 eura. Kako idemo prema istoku cijene još više padaju. U Donjem Miholjcu veliko imanje se prodaje za 5 000 eura. Napominjemo da to imanje sadrži dvije kuće, dvije staje, tri garaže, mali voćnjak plus oranicu.

No umjesto da gledamo kako veliki potencijal propada, trebali bi se ugledati na naše kolege iz Europe. Austrija je napravila čudo kad je u pitanju gospodarstvo, a sve tako što je uložila novac u tehnologiju za proizvodnju.

Mogućnosti ima, samo je pitanje što ćemo napraviti i hoćemo li ići u korak s tehnologijom kako bi povratili istoku ono što mu pripada.