Banac na skupu za Oca domovine kojeg je Obuljen deložirala

Predsjednik DHK Božidar Petrač podsjetio je u pozdravnoj riječi kako su se sve hrvatske politike do 90-ih godina prošloga stoljeća oslanjale na političku podlogu Ante Starčevića. Kao nositelj hrvatske političke slobode i ideje državne neovisnosti njegovo je političko nasljeđe kao prvu odrednicu u svoju politiku ugradio i Franjo Tuđman, napomenuo je Petrač dodavši kako je prvi hrvatski predsjednik na tom temeljcu i obnovio hrvatsku državnu nezavisnost.

Petrač je ocijenio kako se unatoč uspostavi državne neovisnosti nije iscrpilo Starčevićevo djelo. Ono je, smatra, i danas aktualno, a na temelju njegovih se ideja može izgrađivati hrvatska država.

Prof. Ivo Banac ocijenio je kako je Ante Starčević prva cjelovita ličnost u hrvatskoj politici. On je tvorac ideologije integralnoga hrvatskog nacionalizma, napomenuo je dodavši kako su njegove ideje bile tada potpuno u duhu vremena.

Naglasio je i kako je njegova ideologija bila potpuna negacija ilirstva te dodao kako je starčevićanstvo odbacivalo habsburšku dinastiju kao hrvatsku. Isto je tako odbacivao veze s Ugarskom, a smatrao je kako hrvatski politički narod ima pravo vlasništva nad svojom zemljom, naglasio je. Za Starčevića je, dodao je,hrvatski politički narod, bez obzira na vjersku pripadnost, bio narod koji je živio na prostoru hrvatskih zemalja kako ih je definirao Vitezović.

Promicao je ideju kako u Hrvatskoj, osim hrvatskoga političkog naroda, ne može biti drugih političkih naroda, što je, kako je istaknuo Banac, negiralo postojanje Slovenaca i Srba.

Starčevićeva ideologija najlošije je bila primljena u gornjoj Hrvatskoj, istaknuo je dodavši kako su njegove ideje masovno bile prihvaćene u Dalmaciji, BiH i Istri.

O Starčevićevu jeziku i stilu govorio je profesor Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Dean Slavić, koji je ilustrirao niz govornih i retoričkih figura kojima se u uvjeravanju služio Ante Starčević.

Povjesničar Stjepan Matković govorio je o starčevićanstvu u doba Starčevićeve smrti i pritom ocijenio kako su se vodile određene operacije da se od pravaštva izdvoji Ante Stračević. To je, smatra, Matković vodilo fragmentaciji pravaškoga pokreta, koji se kasnije jasno podijelio.

Po riječima povjesničara Zlatka Matijevića, koji je govorio o političkom djelovanju Stranke prava u sutonu Austro-Ugarske, Svibanjska deklaracija iz 1917., premda pitijski sročena, vodila je kasnijem jugoslavenstvu.

Naglasio je kako su se tomu suprotstavljali pravaši, što je ocrtao polemikama između krčkoga biskupa Antuna Mahniča koji je svom jugoslavenstvu pridavao telošku dimenziju i popa Stipe Vučetića, koji osporio i teološku i političku dimenziju Mahničeva jugoslavenstva.

Profesor Marko Samardžija ustvrdio je kako je Ante Starčević u svom govoru rabio ekavicu kao jedan od slobodnih hrvatskih izbora. Pozvao je da se napokon tiskaju u izvornom obliku njegova sabrana djela, a za nestručnu javnost da se ta djela prilagode sadašnjem suvremenom hrvatskom jeziku.

Skupu zbog obveza nisu nazočili ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić i poljski povjesničar Antonio Cetnarowitz.

Ante Starčević (Veliki Žitnik, Gospić, 23. svibnja 1823. – Zagreb, 28. veljače 1896.) bio je hrvatski političar, publicist i književnik. Utemeljitelj je Stranke prava. Osim politikom, bavio se poviješću, filologijom, književnom kritikom, filozofijom, pisanjem pjesama, dramom, političkom satirom (Pisma Magjarolacah) i prevoditeljstvom. Još za života nazvan je – kao politički vođa i glavni ideolog hrvatskog nacionalizma – Ocem Domovine.

Podsjetimo, Starčević je neočekivano bio tema kada ga je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek 'deložirala' iz Ministarstva. Podsjetimo, ministrica je Matici hrvatskoj vratila portret Oca domovine Ante Starčevića koju je dobio njen prethodnik Zlatko Hasanbegović. Umjesto toga, u prostor Kabineta stavila je sliku nedavno preminule suvremene hrvatske umjetnice akademkinje Nives Kavurić-Kurtović, „Usamljeni usprkos II“, 1995., 169.7x80.9 cm, ulje, tempera/platno, koju je Ministarstvo kulture na temelju ugovora o posudbi sklopljenog dana 2. srpnja 2013. godine, posudilo od Muzeja suvremene umjetnosti.