Avioni i dronovi nezaobilazni u modernom ratovanju, Hrvatska po tom pitanju i ne stoji baš dobro

Donedavni i poprilično agilni hrvatski ministar obrane zaključio je prije četiri godine da država koja nije u stanju štititi svoje nebo ne može biti sigurna ni u svoju budućnost. Već dvije godine kasnije iz čelništva Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) otvoreno su poručili da su naši zrakoplovi u lošem stanju.

"Šteka" nam i sustav protuzračne obrane u sklopu NATO-ova kišobrana, što se moglo vidjeti nakon nedavnog pada drona koji je proletio kroz tri članice NATO-a i srušio se u Zagrebu. Tom prilikom samo pukom srećom nije bilo žrtava, za razliku od po HRZ kobne 2020. godine, kada su u samo četiri mjeseca, iz još uvijek nepoznatih razloga, poginula četiri naša pilota. Ljudi iz sustava upozoravaju da neke već provedene i najavljene modernizacije neće same po sebi popraviti spremnost HRZ-a, suočenog i sa sustavnim problemima u pogledu ljudskog potencijala i planiranja.

Ruska invazija na Ukrajinu, koja je rezultirala padom bespilotne letjelice u središte glavnog grada članice NATO-a, pokazala je svu ranjivost našeg ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane. Riječ je o grani Oružanih snaga koja je, s ratnom mornaricom, sustavno zanemarivana do te mjere da ono malo preostalih MiG-ova 21 uopće ne leti noću jer više od deset godina nije provedena obuka pilota za noćno letenje. Prema tome se nameće zaključak da je noć najkritičniji period za naše ratno zrakoplovstvo.

'Kanibalizacija' MiG-ova radi rezervnih dijelova

Prema insajderskim informacijama, do najavljenog dolaska 12 suvremenih višenamjenskih borbenih aviona Rafale – u njihovoj operativnoj inačici F3-R – naše nebo, barem danju, čuvaju tek četiri MiG-a 21 bisD, a za potrebe kontrole neba tu su i tri MiG-a 21 UMD, dvosjedi koji prvenstveno služe za preobuku. Tih sedam letjelica u letnom stanju potječe iz skupine od sedam ranije nabavljenih, moderniziranih u Rumunjskoj 2003. i remontiranih u Ukrajini 2013. i 2014. godine. Preostalih pet nabavljeno je u Ukrajini u sklopu spomenutog remonta finaliziranog 2015. godine s ukrajinskom tvrtkom Ukrspecexport po cijeni od 133 milijuna kuna.

Od njih ukupno 12, četiri su potpuno prizemljena još dok je na čelu Oružanih snaga RH kao vrhovna zapovjednica bila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović te su 'kanibalizirani' kako bi poslužili kao izvor za rezervne dijelove. Pritom treba naglasiti da se taj tip aviona proizvodio do prve polovice 80-ih godina prošlog stoljeća, a iako je nekoć bio široko rasprostranjen, rezervnih dijelova za njega gotovo da i nema. Ako ih i ima ‘na stanju’, oni se najvećim dijelom nalaze u Rusiji, Ukrajini i Jemenu pa su samim time nedostupni zbog ratnih situacija u tim zemljama.

Ništa bolja situacija nije ni s 10 transportno-borbenih helikoptera tipa Mi-171Sh, u službi od 2008. godine. Svih tih 10 višenamjenskih helikoptera, nabavljenih u Rusiji, u kojoj su i remontirani 2017. i 2018., što je izazvalo mnoge kontroverze, bilo je prizemljeno 2020. godine zbog učestalih kvarova. U HRZ-u su tada priznali da su ruski tehničari pogrešno spojili cijevi na hladnjaku u svih 10 helikoptera, a mediji su izvijestili da su pogrešno spojena crijeva za ulje, zbog čega su piloti dobivali pogrešne parametre o temperaturi ulja. Remont s naknadno utvrđenim greškama koštao je 206 milijuna kuna.

Odšteta poginulom pilotu Kiowa Warriora

U sastavu HRZ-a je i jedan Mi-17-1VA te 10 transportnih helikoptera tipa Mi-8MTV-1, dva Mi-8T i jedan Mi-8PS-11. Radi se o helikopterima koji su modernizirani 2008., remontirani 2015. godine, a resursi im istječu 2024. godine. Do kraja godine u sastav HRZ-a trebala bi doći dva američka višenamjenska helikoptera UH-60M Black Hawk, a potom njih još dva. Od Amerikanaca smo nabavili 16 izviđačko-borbenih helikoptera tipa Kiowa Warrior OH-58D, od kojih se jedan srušio u siječnju 2020. i tom prilikom poginula su dvojica pilota, a obitelj jednog od njih podigla je tužbu protiv Ministarstva obrane i zatražila odštetu od 1,3 milijuna kuna.

Tijekom 2006. u Izraelu su nabavljene četiri male bespilotne obavještajne letjelice Skylark, a njih još dvije ušle su u službu 2009. godine. Prema nekim izvorima, bila je dogovorena kupnja i dvaju srednje velikih dronova tipa Hermes 450, a kako ne postoje javni zapisi o toj bespilotnoj letjelici u našim redovima, pretpostavlja se da je narudžba otkazana zbog financijskih problema. HRZ je nabavio i šest dronova tipa Orbiter 3B za rano otkrivanje požara uz mogućnost prikaza detalja iz velikih udaljenosti te nadzor plovnih i cestovnih putova, a učinkovit je u procesima potpore tijekom kriznih situacija i nadzora državne granice.

Smiješno kratak domet cijevi protuzračne obrane

Nedavni pad drona usmjerio je pažnju i na naše radare i protuzračnu obranu. Naš zračni prostor nadgleda bojna ZMIN-a (zračno motrenje i navođenje) kao sastavni dio HRZ-a. Bojna koristi tri američka radara FPS-117 dometa 450 kilometara za vojne, ali i zadaće potpore civilnim strukturama, pa su oni uvezani u sustav Hrvatske kontrole zračne plovidbe (HKZP), čiji se podaci 24 sata dnevno koriste u svakodnevnom radu.

Bojna ZMIN-a ima devet ustrojstvenih cjelina – zapovjedništvo, pet radarskih postaja smještenih u Borincima, na Sljemenu, Papuku, Učkoj i Pelješcu, dva operativna središta stacionirana u Podvornici i Splitu te potpornu satniju za zrakoplovno-tehničko održavanje i opskrbu, a ona održava radarske sustave i podsustave.

Protuzračnu obranu čine i samohodni protuzračni topovi kalibra 20 milimetara tipa M55 A4/M1 s tri cijevi te četverocijevnim raketnim lanserima tipa SLRS S-10CRO A1 (Strijela), a koji ima osam samonavođenih raketa 9M31M i 9M37M za gađanje ciljeva na visinama od 25 i 3000 metara. Sve u svemu, posve nezadovoljavajuće za članicu NATO-a, bez obzira na aktualnu situaciju u Ukrajini