TVRDE DA FORMALNE CENZURE NIJE BILO

Autori izložbe o glazbenoj sceni u doba socijalizma: Jugoslavenska ideja bila je jača u Splitu i Zagrebu nego u Beogradu

Autor

dd/Nenad Polimac/Jutarnji list

Dok su u galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva na uglu Boškovićeve i Palmotićeve ulice u Zagrebu postavljali izložbu neobična naslova “Utilitarni dizajn raspjevanog socijalizma: Omoti ploča u funkciji revolucionarne i rodoljubne glazbe 1947. - 1990.”, kustosa Željka Luketića i njegovog kreativnog partnera Lerija Ahela iznenadio je upad prolaznika s ulice.

19.07.2020. u 10:49
Ispiši članak

Zaustavio se pred odjeljkom u kojem su poredane ploče s likom Josipa Broza Tita i povikao “Zločinac!”, da bi potom napustio prostoriju. Luketić komentira da je očekivao svakojake reakcije na izložbu, ali se nadao da će posjetitelji ipak razumjeti kontekst. Naime, iznad odjeljka koji je tako iznervirao slučajnog prolaznika pisalo je “Kult ličnosti”. Nekoga tko to pročita, izlaganje tih ploča zbilja ne bi smjelo potaknuti na pogrde, pišu u Jutarnjem listu

Luketić i Ahel prihvatili su se zbilja ambicioznog posla, pretražili su na stotine albuma i singlica, koji su potpadali pod “revolucionarnu i rodoljubnu glazbu” i izdvojili one koje su im bile vizualno i konceptualno najzanimljivije. Najlakše je bilo pretraživati arhive zagrebačkog Croatia Recordsa odnosno Jugotona (kako se to poduzeće zvalo u socijalizmu) i beogradskog PGP RTB-a, jer su njihova izdanja razmjerno solidno katalogizirana, no puno manjih diskografskih kuća više ne postoji: ponekad su jedini izvori bili privatne kolekcije ili sajmovi ploča koji se redovito održavaju te internetski dućani poput eBaya ili Njuškala.

Drugi je problem bio s dizajnerima. Nekima je to bila samo tezga, pa nisu do svojih rješenja puno držali, ali bilo je i ambicioznih radova koji su nadilazili kontekst narudžbe: ipak, njihovi su autori u međuvremenu stvorili posve drukčije karijere i tako nešto nikad ne bi uvrstili u svoj odabrani opus. Mirko Ilić je za Suzy 1980. opremio ploču “Miroslav Krleža: Sabrani tekstovi o djelu Josipa Broza Tita” i prekršio gotovo sva nepisana pravila koja postoje o takvim izdanjima.

S pjevačima je pak bio drugi problem, mnogi devedesetih uopće se nisu htjeli prisjećati da su pjevali o Jugoslaviji i Titu, ipak ostao je YouTube koji je nemoguće kontrolirati, no tu je najtemeljitija bila Meri Cetinić: uklonila je sve što danas ne odgovara njezinom današnjem imidžu , a po nekim navodima pročistila je i arhive diskografskih kuća za koje je radila, tvrde u Jutarnjem listu. Ipak je sačuvana omotnica njezina albuma “Pjesma je oružje mira” u izdanju PGP RTB-a iz 1986., na kojoj je nastupala s vojnim orkestrom i dječjim zborom.

Luketić smatra da, iako se 40-ih i 50-ih na partijskim forumima često raspravljalo o glazbi, neke formalne cenzure nije bilo: pazilo se na narodnu i religioznu glazbu, kod narodne je bilo važno da se previše ne naglašavaju nacionalni elementi, ostalo se zapravo ništa nije kontroliralo. 

Zato se sedamdesetih pojavljuje Jugoslavenski festival revolucionarne i rodoljubne pjesme kao način da se pokaže što država podržava: realizirala ga je Muzička produkcija RTV Zagreb pod umjetničkim vodstvom Đele Jusića, a organizirao Savez boraca i Savez omladine. Na njemu je bilo bitno da se jugoslavenski identitet postavi iznad nacionalnog, dok je lista izvođača bila impozantna, s pjesmama koja su čak stekle solidnu popularnost, ponajprije “Druže Tito mi ti se kunemo” Zdravka Čolića, “Ivane Gorane” Meri Cetinić i “Jugoslavija” sarajevskih Indexa. 

Đani Maršan je dobio 2. nagradu publike 1977. za pjesmu “Ima jedna divna zemlja”, no kako se u njoj ne spominje Jugoslavija, lako se može pretpostaviti da se to odnosi na Hrvatsku, pa ju je on nakon 1990. zadržao na repertoaru.

Luketiću se ne sviđa da se Split danas odriče tog svog nasljeđa, pogotovo kad se zna, tvrdi, da je jugoslavenska ideja bila jača u Splitu i Zagrebu negoli u Beogradu. Uostalom, Doris Dragović, kasnija “kraljica Torcide”, pjevala je 1985. hit “Hej, Jugosloveni”, s primjesom grčkog melosa, ističu između ostalog, u Jutarnjem listu.

Komentari

VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.