Anka Slonjšak: 'Još uvijek veliki broj državnih i javnih institucija rade u prostorima koji su nepristupačni osobama s invaliditetom'

Nadalje osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju često imaju dodatne zdravstvene teškoće koje ih čine visoko rizičnom skupinom pa im je nametnuta stroga višemjesečna izolacija i povlačenje iz društvenog, radnog i obiteljskog života.

Sve to za posljedicu ima pogoršanje mentalnog i fizičkog zdravlja, pa se još jednom pokazalo koliko je nužno uspostaviti sustav u kojemu će zdravstvene, socijalne i druge usluge biti dostupne takvim osobama, bez obzira na vrstu invaliditeta i mjesto gdje žive. Anka Slonjšak, pravobraniteljica osoba s invaliditetom za portal Generacija istaknula je kako bi od ‘gorućih’ problema osoba s invaliditetom izdvojila nedovoljnu razvijenost i rasprostranjenost usluga u zajednici poput stanovanja uz podršku, usluga asistencije i niza drugih usluga koje su od velikog značenja za osobe s invaliditetom jer često takve usluge osiguravaju i uopće omogućavaju samostalan, kvalitetan i kvalitetniji život.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom je nezavisna državna institucija čija je osnovna uloga zaštita, praćenje i promicanje prava i interesa osoba s invaliditetom.

Aktivnostima koje provodimo želimo pridonijeti stvaranju društva jednakih mogućnosti za sve građane na području Republike Hrvatske, za sve kategorije osoba s invaliditetom u svim životnim segmentima, svih starosnih skupina i u svim područjima njihova djelovanja. Također, tijekom 13 godina rada Ureda pravobraniteljice prepoznati smo kao poveznica između osoba s invaliditetom, civilnog društva i institucija koje mogu sustavno rješavati probleme osoba s invaliditetom. Na taj način pokušavamo doprinijeti većoj kvaliteti življenja osoba s invaliditetom koristeći najnovija saznanja i postignuća i u svjetlu najboljih praksi, a kroz suradnju svih tijela koja rade na zaštiti i promicanju prava i interesa osoba s invaliditetom.

Prethodno navedeno ostvarujemo svakodnevnom savjetodavnom pomoći osobama s invaliditetom o načinu ostvarivanja i zaštite njihovih prava i interesa te postupanjima povodom pritužbi na kršenje prava ili diskriminaciju temeljem invaliditeta. 

Pritužbe koje zaprimamo, ali i saznanja koja prikupljamo tijekom rada temelj su za upućivanje prijedloga, preporuka, a po potrebi i upozorenja prema onima na koje se pritužbe odnose, odnosno prema donositeljima odluka koje utječu na kvalitetu življenja osoba s invaliditetom. Također, u djelokrug rada pravobraniteljice ulazi i praćenje usklađenosti propisa u RH sa međunarodnim dokumentima koji se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom, kao i praćenje primjene nacionalnih politika i strategija koji se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom.

Koji su ‘gorući’ problemi osoba s invaliditetom u Hrvatskoj? Koliko su institucije i državne tvrtke i bolnice prilagođene osobama s invaliditetom?

Gotovo je nemoguće u ovako kratkoj formi pitanje-odgovor dati potpunu informaciju koji su to najveći aktualni problemi osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. S obzirom da je Republika Hrvatska potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda koja je kod nas na snazi od 2007. godine, možemo osnovano tvrditi kako prava osoba s invaliditetom nisu na onoj razini na koju smo se obvezali potpisivanjem i pristupanjem ovom najznačajnijem međunarodno pravnom dokumentu kada govorimo o pravima osoba s invaliditetom. Izazovi s kojima žive osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju i njihove obitelji, su puno veći gotovo u svim područjima od onih s kojima se susreću osobe bez invaliditeta. Osoba s invaliditetom nije jednoznačan pojam budući da razlikujemo osobe s tjelesnim, intelektualnim, osjetilnim i mentalnim oštećenjima s različitim stupnjevima oštećenja, a time i različitim potrebama pomoći i podrške u svakodnevnom životu.

Određeni pomaci i napredak je vidljiv, međutim takve pozitivne i potrebne promjene se događaju suviše presporo i gotovo uvijek stihijski i nedovoljno suštinski utječu na kvalitetu građana s invaliditetom kojih ima prema najnovijim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz rujna 2021. u Republici Hrvatskoj 586 153 (14 posto ukupnog stanovništva). 

Od gorućih problema izdvojili bi nedovoljnu razvijenost i rasprostranjenost usluga u zajednici poput stanovanja uz podršku, usluga asistencije i niza drugih usluga koje su od velikog značenja za osobe s invaliditetom jer često takve usluge osiguravaju i uopće omogućavaju samostalan, kvalitetan i kvalitetniji život, kao i ravnopravno sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu. Tako se iz godine u godinu najavljuje i ponovno iz godine u godinu odgađa donošenje potrebnog zakonskog okvira kojim će se propisati i konačno kvalitetno urediti usluga osobne asistencije, uvesti inkluzivni dodatak i unijeti nužne promjene u sustav socijalne skrbi. 

Osim navedenog značajan je problem nerazvijenosti i nesustavne provedbe usluga rane intervencije, sporost procesa deinstitucionalizacije, kao i uopće mjere osiguravanja pristupačnosti u fizičkom, komunikacijskom i informacijskom smislu i to na svim razinama, od lokalne samouprave u gradovima i općinama, preko regionalne u županijama i konačno do same državne razine. 

Kako stoji Hrvatska po brizi za osobe s invaliditetom u odnosu na zemlje Europske unije? 

Svaka zemlja Europske unije ovisno o svojim mogućnostima, autonomno je propisala uvjete za ostvarivanje prava koja se ostvaruju zbog invaliditeta. Republika Hrvatska kao članica Ujedinjenih naroda, Europske unije i Vijeća Europe u skladu sa suvremenim standardima na području ljudskih prava, dužna je aktivno promicati i štititi ljudska prava osoba s invaliditetom. 

Hrvatska se potpisivanjem Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom i njezinom ratifikacijom obvezala promicati pravo osoba s invaliditetom na život u zajednici na ravnopravnoj osnovi s drugim građanima. U tu svrhu doneseni su neki strateški dokumenti i akcijski planovi, kao i zakonodavni okvir koji treba omogućiti osobama s invaliditetom ostvarivanje jednakih prava, pravo na vlastite odabire i aktivan život. Međutim, Republika Hrvatska te je ciljeve dosegnula u većoj mjeri svojim opredjeljenjem, dok u manjoj mjeri su široko osigurani stvarni nužno potrebni uvjeti za  mogućnost neovisnog i aktivnog života za osobe s invaliditetom.

Kakav je status osoba s invaliditetom u vrijeme korone, koliko je on zapravo pogoršan?

Epidemija je bitno utjecala na sve segmente društva, a posebice je negativno utjecala na ranjive društvene skupine koje su i prije epidemije bile marginalizirane i često u neravnopravnom položaju u smislu dostupnosti zdravstvenih usluga i socijalnih usluga. Negativan utjecaj epidemije na ljudska prava i specifična prava osoba s invaliditetom nije problem s kojim se susreće samo Republika Hrvatska, već većina zemalja u Europi i svijetu. Došli smo donekle u paradoksalnu situaciju da se zbog zaštite prava na zdravlje u smislu prevencije i liječenja bolesti izazvane korona virusom ugrožava i krši pravo na zdravlje u smislu dostupnost niza  zdravstvenih usluga, terapijskih i rehabilitacijskih postupaka, kao i niz drugih socijalnih i ljudskih prava koja su velikom broju osoba s invaliditetom od svakodnevne važnosti i bitno utječu na kvalitetu života.

Urušavanje dosegnute razine prava nije samo bojazan već je u određenim segmentima na žalost realnost:  od nedostupnosti informacija zbog neprilagođenog načina izvještavanja za osobe s oštećenjima sluha, vida i osobe s intelektualnim teškoćama, diskontinuitet i uskrata korištenja raznih medicinskih usluga (medicinske rehabilitacije, fizikalne terapije u kući i zdravstvene njege), povećani rizik od obiteljskog nasilja, ograničavanje i uskrata prava na slobodu kretanja korisnika ustanova socijalne skrbi.

Cijeli intervju pročitajte ovdje.

*Tekst je objavljen u sklopu projekta ‘Jednaka prava za sve’ kojeg financira Agencija za elektroničke medije