Andrija Hebrang dobio nagradu 'Bili smo prvi kada je trebalo'

Nagradu je dobitniku uručio počasni član Udruge branitelja Domovinskog rata "Zagrebački velesajam" Mladen Pavković.

Pavković je istaknuo kako je dr. Franjo Tuđman prepoznavao međunarodne silnice i pripremao se s hrvatskim narodom uskočiti u povijesni kovitlac te po mogućnosti uskladiti hrvatske nacionalne probitke s novim međunarodnim političkim poretkom koji se rađao. Zahvaljujući pravodobnoj pripremi i organizaciji taj dalekovidni državnički pothvat, kako je rekao, rezultirao stvaranjem demokratske, a potom i suverene hrvatske države, koja je zahvaljujući vlastitim oružanim snagama i pobjedom u Domovinskom ratu izišla na svoje državne granice. Ono što je dr. Tuđman prepoznavao na domaćoj i međunarodnoj političkoj razini to je hrvatski ministar zdravstva dr. Andrija Hebrang ustrojavanjem Glavnoga sanitetskog stožera već potkraj 1990. prepoznao na svom zdravstvenom polju, ocijenio je dodavši kako je izlazak monografije razbio tijekom rata i u poraću stvarane mitove o tomu kako je Hrvatska nespremna dočekala velikosrpsku i jugoslavensku agresiju.

Glavni sanitetski stožer Ministarstva zdravstva, kasnije preimenovan u Glavni sanitetski stožer Republike Hrvatske osnovan je 16. prosinca 1990. godine, a kao takav bio je nakon provedenih demokratskih višestranačkih izbora prva službena obrambena ustrojba na državnoj razini.

Hebrang je podsjetio kako je stožer na prijedlog ministra utemeljila radna skupina na osnovi političkih prosudaba o opasnostima koje prijete Hrvatskoj. Sve se to događalo neposredno nakon operacije JNA, koja je oduzela oružje hrvatskoj Teritorijalnoj obrani i njime naoružavala srpsku manjinu, napomenuo je dodavši kako je vojno zdravstvo JNA bojkotiralo Hrvatsku i gotovo u cijelosti se stavilo na raspolaganje svojim beogradskim nalogodavcima.

Knjiga Hrvatski sanitet tijekom srpsko-crnogorske agresije na Republiku Hrvatsku 1990.-1995. (748 str.), tematski je podijeljena na 12 poglavlja i 64 potpoglavlja.

Knjigu su o djelovanju 6 tisuća liječnika hrvatskoga saniteta te oko 12 tisuća sestara, tehničara i drugoga osoblja pisala 52 autora i 88 suatora. Prvo poglavlje monografije obrazlaže razloge za osnivanje Glavnoga stožera Republike Hrvatske 1990. godine te donosi zakonsku regulativu ratnoga saniteta i obrađuje njegovu ulogu kao nositelja integralnoga civilno-vojnoga ratnog saniteta.

U drugom poglavlju razrađen je ustroj GSSRH sa svim svojim odjelima i službama – odjeli: za mobilno-kirurške ekipe, za ratne bolnice, za preventivno-medicinsku zaštitu, za opskrbu lijekovima i sanitetskim materijalom, za informiranje, istraživanje i medije, za toksikologiju, za duševno zdravlje, za stomatologiju, za međunarodnu suradnju, za posebne intervencije te službe: za transfuziologiju, za edukaciju i vježbe te za razvoj informacijskoga sustava za prikupljanje podataka o stradalnicima iz Domovinskoga rata i potreba u njihovu zbrinjavanju.

U ovom poglavlju obrađena je i Podstožerna studentska postrojba. U trećem poglavlju obrađene su ustanove uključene u Ratni sanitet po cijeloj Hrvatskoj.

Niz autora se u četvrtom poglavlju bavi organizacijom saniteta u Hrvatskoj vojsci, a u petom u postrojbama MUP-a. Šesto poglavlje posvećeno je organizaciji medicinskih sestara i tehničara u Domovinskom ratu, sedmo pak rehabilitaciji ranjenika u Domovinskom rat, osmo suradnji s ratnim zdravstvom HVO-a, a deveto ulozi KB Split na južnom bojištu.

U desetom poglavlju obrađena je uloga Glavnoga sanitetskog stožera u zbrinjavanju djece žrtava rata. Jedanaesto poglavlje donosi iznimno vrijedan materijal o stručnim i znanstvenim radovima publiciranim u zemlji i inozemstvu, dvanaesto rezultate analize liječenja ranjenika s tabelarnim prikazom.