Zvali smo ga Kitara: Srbin koji je s HOS-om branio Vukovar

Koliko je pripadnika srpske nacionalne manjine branilo Vukovar i koliko ih je pri tome poginulo, također nema službenih podataka, no branitelji Vukovara s poštovanjem i ljubavlju sjećaju se svojih suboraca koji su s njima do posljednjeg dana, rame uz rame, branili Grad. Jedan od njih je, među suborcima često spomenut, a javnosti gotovo potpuno nepoznat, i Goran Kitić, poznatiji pod nadimkom Kitara. 

Goran Kitić rođen je 23. studenoga 1966. godine u Vukovaru, kao prvi od dvojice sinova Milice rođene Brčić i Mitra Kitića. Pohađao je Osnovnu školu Ivo Lola Ribar u Vukovaru, današnja osnovna škola Dragutina Tadijanovića. Malobrojni preživjeli članovi obitelji reći će kako je Goran oduvijek bio buntovnik, ali iznimno privržen majci, dok prijatelji s osmijehom na licu spominju niskoga mladića u čizmama kaubojkama i crnom kožnom mantilu, prepoznatljivom Kitarinom imageu, koji je mnogima ostao urezan u sjećanju. 

Početkom rujna 1991. godine, dok je sa susjedom sjedila na stubištu petoga kata zgrade u kojoj je stanovala, na mjestu koje je smatrala sigurnim, Goranova majka Milica poginula je uslijed topničkog napada. Očajan zbog smrti majke, Goran odlazi na jednu od najtežih bojišnica u Vukovaru, na Sajmište, gdje se pridružuje pripadnicima HOS-a. Na taj način, uz prije nekoliko godina tragično preminulu Vijoletu Antolić i Ivicu Jurčana iz Bogdanovaca, postaje jedan od samo tri pridružena pripadnika HOS-a u Vukovaru. U svojoj knjizi "58" – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca, Damir Markuš opisat će i epizodu gdje Goran Kitić spašava život pripadniku HOS-a Igoru Širokom: 

".. Ta mala skupina je često išla lijevo, desno, naprijed ili ukratko rečeno, gdje god se gužvalo tu smo bili, barem što se tiče toga dijela Sajmišta. Kitara je jednom prilikom izravno spasio Igora. Bilo je to u borbi kad je Igor, koji je bio prvi, naišao na dva četnika, koji su ga s nekoliko metaka pogodili u lakat, tako da mu je ispala puška iz ruku. Kitara, koji je bio iza njega, odlično je i brzo reagirao, pa je s Igorove strane ispucao dug rafal na njih i ubio ih. Svi ćemo ga zauvijek pamtiti, ali Igor ipak najviše. Taj dan mu je smrt disala u lice, ali je ostao živ".

Igor Široki, kojemu je Goran Kitić spasio život i koji je najteže borbene dane na Sajmištu proveo na različitim položajima upravo s njim, ispričat će o Kitari: "Goran je bio dobar, svi smo ga zavoljeli, srčan branitelj i hvala, hvala, hvala mu za sve. Da smo imali više takvih bilo bi nam puno lakše. Da, on je branio Vukovar, itekako ga je branio".

Dan 9.  studenoga 1991. godine zapamćen je kao  jedan od onih dana kada su se vodile najteže bitke na Sajmištu i kada je bilo najviše ranjenih i poginulih na svim punktovima. Na Drvenoj pijaci, prilikom odlaska šest branitelja na ispomoć na punkt kod Tekstilne škole, od iste granate, ranjeno je čak pet branitelja, među kojima je bio i Goran Kitić Kitara. 

Slom obrane grada Goran je dočekao u bolnici, a po ulasku srbočetničke vojske u krug bolnice, Gorana je, s još jednim prijateljem iz mladosti, poznanik u uniformi srpskih paravojnih jedinica izdvojio i uputio u autobus koji je otišao u smjeru Srbije. Prema iskazu svjedoka, došavši na autobusni kolodvor u Šid, u Goranu se nešto "prelomilo" i umjesto da se s prijateljem preko Bosne i Hercegovine uputi u Hrvatsku, unatoč odgovaranju, odlučuje se vratiti u Vukovar, svojim suborcima. Nažalost, u Vukovaru je ponovno zarobljen, zlostavljan te potom mučki ubijen.

Nakon mirne reintegracije i ekshumacije na Gradskom groblju Dubrava, Goran Kitić pokopan je na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru. Ekshumiran je i pokopan isti dan, 13. lipnja 1998. godine, kada i njegova majka Milica. Kada je zarobljen i mučki ubijen, Goran Kitić, prijateljima poznatiji kao Kitara, imao je samo 26 godina. Kitara, nismo te zaboravili.

*** Tekst je izvorno objavljen na portalu Direktno 22. veljače 2019.