obilježavanje smrti
Znate li tko je mladić koji je prvi u komunističkoj Jugoslaviji izvjesio hrvatsku zastavu u Splitu?
Osmoga studenoga svake godine obilježava se godišnjica smrti Frane Tente, splitskog mladića koji je prvi u komunističkoj Jugoslaviji izvjesio hrvatsku zastavu na Marjanu, zbog čega je poslije mučen od strane OZNE.
Frane Tente je dugo godina bio javnosti sasvim nepoznat lik. Njegovo djelo u Jugoslaviji se namjerno prešućivalo, a početkom 90-ih Hrvatska je bila zabavljena drugim problemima, pa je trebalo skoro dva desetljeća kako bi se njegov lik revalorizirao. Tente je poznat po tome što je zajedno sa svojim kolegama prvi u komunističkoj Jugoslaviji izvjesio u Splitu hrvatsku zastavu te je zbog toga mučen od strane tadašnjih vlasti i na posljetku i umro od posljedica mučenja.
Prije dvije godine "led je probijen" tako što je u relativno kratkom vremenu Frane Tente dobio mural u Vukovarskoj ulici u Splitu od strane Torcide, lokalna udruga Urbana desnica je počela s inicijativom za prikupljanje potpisa kako bi dobio ulicu u Splitu, a na njegov lik i djelo se opširno osvrnuo i pričom novinar Damir Šarac.
Iako u međuvremenu nije došlo do realiziranja inicijative da Tente dobije ulicu ili spomenik te su čak i pojedini povjesničari poput Dragana Markovine kritizirali slavljenje njegovog čina, usporedivši njegovo djelo s hipotetskim skidanjem hrvatske zastave 1997-e i stavljanjem zastave takozvane Republike Srpske Krajine, Tente je ušao u memoriju mladih generacija.
Tente se rodio 1928. godine, od roditelja Nikole, financijskog službenika rodom iz Mravinaca i matere Darinke r. Čulić, domaćice iz Splita. Imao je dvojicu braće te tri sestre. Njegov najstariji brat Maksimilijan, bio je za rata vojnik u jedinicama NDH. Partizani su ga zarobili negdje u Sloveniji nakon što su ih Englezi vratili. Nikad se nije vratio kući, niti je poznato mjesto smrti i kako je ubijen. Pretpostavlja se da je strijeljan negdje blizu Šentvida.
Sličnu sudbinu je imao i njegov mlađi brat Frane koji je također bio na križnom putu u skupini civila. Bio je zarobljen, ali je nakon kratkog prisustva u bjelovarskog logoru pušten kući u Split. Ni tada mu nove vlasti nisu dale mira, pa ga je uhitila OZNA 1946-e.
Nakon što ga je OZNA pustila, Frane Tente je u Splitu je nastavio pohađati Klasičnu gimnaziju. Bio je učenik sedmog razreda. Nezadovoljan stanjem, povezao se s nekoliko mladića i djevojaka koji su osjećali i mislili da se nasilnicima i režimu treba suprotstaviti. Skupina od desetak djevojaka i mladića sastajala se po kućama i u drugoj polovini 1946. godine svoju su skupinu osnovali i nazvali Hrvatskim oslobodilačkim pokretom.
Njihov glavni cilj je bilo izvjesiti zastavu na Marjanu, jer je Marjan uvijek imao posebno simbolično mjesto u hrvatskom Splitu. U to vrijeme na vrhu Marjana je bila jugoslavenska zastava. Tente se zajedno sa svojom skupinom istomišljenika upustio u prosvjednu akciju 10. travnja 1947. godine te je skinuo jugoslavensku zastavu s crvenom zvijezdom i stavio hrvatski barjak visine 18 metara. Među gradskim rukovodstvom ta akcija je izazvala veliki šok, a ubrzo su i krenula uhićenja. Prvi koji je bio uhvaćen je bio upravo bio Frane Tente, a uskoro su uhvaćeni i ostali članovi skupine.
Bez obzira na to što su svi bili maloljetni, prošli su teška ispitivanja od strane OZNE i vrlo brzo je sud presudio da podrivaju FNRJ, jer navodno organiziraju udruženja koja imaju za cilj nasilno djelovanje u svrhu rušenja ustavnog poretka u Jugoslaviji.
Nakon presude Tente je sproveden u Šibenik, pa u kaznionicu u Lepoglavu, a nakon toga na prisilni rad na izgradnju pruge Šamac - Sarajevo. Nakon toga nastavio je odsluženje petogodišnje kazne u Lepoglavi. Ondje je umro u nehumanim uvjetima. Tenti su stražari zapovjedili skinuti svu odjeću osim donjeg rublja. Potom su mu na noge stavili okove i odveli u visoku prostoriju bez stakla kojoj su ga zatvorili. Prethodno su pod zalili su vodom, da se stvori led. Iste zime, veljače 1948., Frane Tente umro je od upale pluća. Drugi dokumenti pisali su da je Tente umro u dvadesetoj godini 8. studenog 1948. godine u 16 sati. U zatvorskom izvješću stajalo je da je umro od "vodene upale porebrice i tuberkulozne upale mozgovnih opna". Franino tijelo nikad nisu vratili, pa mu se ni do danas ne zna za grob.
Komentari
VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.