'ZNAM TKO SAM' Uoči popisa stanovništva: 'Projektima poput bunjevačke nacije želi se stvoriti lonac za taljenje u kojem će se utopiti što veći broj Hrvata'

O nepovoljnom položaju hrvatske manjine u Srbiji pisali smo u više navrata, a u vremenima kada se događa dekroatizacija Bunjevaca te nijekanje njihovih hrvatskih korijena, čini se da je kampanja "Znam tko sam" i više nego potrebna. Naime, odavno je poznata činjenica da hrvatska manjina u Srbiji ne uživa status poput srpske manjine u Hrvatskoj te da se često i zbog  straha neki ne žele izjasniti kao Hrvati. O ovoj pozitivnoj i važnoj kampanji razgovarali smo s Filipom Čelikovićem, djelatnikom Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji (HNV), krovne institucije hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji. Čeliković je i koordinator spomenute kampanje "Znam tko sam!" koju HNV, u suradnji s Novinsko-izdavačkom ustanovom "Hrvatska riječ", Demokratskim savezom Hrvata u Vojvodini te hrvatskim institucijama i udrugama, provodi uoči Popisa stanovništva koji će se održati u listopadu u Republici Srbiji.

Na samom početku razgovora za portal Direktno, Čeliković je otkrio koliko je popis stanovništva važan za Hrvate u Srbiji, odnosno Vojvodini.

"To je iznimno važan društveni događaj za pojedinu nacionalnu manjinu jer o dobivenim rezultatima ovisi ostvarivanje njihovih mnogostrukih prava. Tu se najprije misli na područja za koja su nacionalna vijeća neposredno nadležna: informiranje na materinskom jeziku, službenu uporabu materinskog jezika i pisma, područje kulture i obrazovanja", istaknuo je naš sugovornik i dodao: "Šire gledano, brojnost pojedine nacionalne manjine daje političku težinu odlukama i zaključcima koje donosimo. Nije, dakle, riječ o tek pukom statističkom podatku već o našoj prisutnosti koja se uvažava u institucionalnim i formalno-pravnim okvirima što ostavlja posljedice na naš svakodnevni život. Konačno, popis je prilika da pokažemo kako smo zajednica koja cijeni sebe, prepoznaje i njeguje vlastite vrijednosti ne pristajući na nametnute negativne slike i atmosferu straha koja nam se sustavno nameće".

Bunjevačko pitanje

U svibnju 2021. bunjevačka ikavica proglašena je službenim, nehrvatskim, jezikom grada Subotice, što je vodstvo hrvatske manjine ocijenilo prijelomnom točkom državnog intervencionizma u identitetskom sporu o pripadnosti bačkih Bunjevaca. Njoj su se suprotstavljale sve institucije i organizacije hrvatske manjine u Srbiji, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, kao i druge hrvatske znanstvene institucije, te Ministarstvo europskih i vanjskih poslova RH koje je tim povodom Srbiji uputilo dvije prosvjedne note. Zanimalo nas je ima li ovaj popis poseban značaj s obzirom na uvođenje bunjevačkog jezika i dekroatizaciju Bunjevaca koja se trenutno događa.

"'Bunjevačka nacija' tek je jedan od projekata iza kojeg stoje najznačajnije srbijanske institucije. U Novom Sadu, primjerice, u nedavno objavljenoj kulturalnoj publikaciji, a u okviru programa Europske prijestolnice kulture, uz pojedine točno potpisane nacionalne manjine imali smo prigodu vidjeti i nošnju hrvatske nacionalne manjine potpisanu kao 'bunjevačku' i 'šokačku' – dakle bez hrvatskog imena. Takva mikroizacija hrvatskog nacionalnog tijela i njegovo svođenje na nasilno kreirane prihvatljive konstrukte trebala bi postati još zastupljenija tema u hrvatskim medijima, institucijama i vladajućim strukturama. To itekako ima veze s popisom stanovništva jer je jedan od ciljeva ovakvih projekata stvoriti 'lonac za taljenje' u kojem će se utopiti što veći broj nesigurnih, uplašenih Hrvata ili onih kojima je svejedno jer žive u društvu koje u praksi ne potiče deklarirano bogatstvo različitosti i multietničnosti, naprotiv ga uništava. Naša nastojanja nisu borba protiv već, upravo suprotno, borba za pravednije društvo koje promovira dostojanstvo svakog čovjeka i svačiji nacionalni identitet", ističe naš sugovornik.

"Što se Bunjevaca tiče, jedva da se mogu pronaći takvi 'njihovi'  velikani koji nisu jasno za sebe rekli da su Hrvati, od franjevaca koji su ih pratili na ove prostore za koje imamo povijesne podatke da su se služili u pastoralu hrvatskim jezikom i to isticali kao razliku pa sve do onih koji su osmislili 'njihov nacionalni praznik' Dužijancu – a svi su oni redom podnosili žrtve da sačuvaju hrvatski narod i njihov nacionalni, kulturni i vjerski identitet", naglasio je. 

'Znam tko sam'

Kampanjom 'Znam tko sam!', ističe naš sugovornik, žele među pripadnicima hrvatske zajednice u Republici Srbiji pobuditi ponos što su Hrvati, potaknuti ih na svjedočenje vlastitog nacionalnog identiteta te im ponuditi ključne informacije o predstojećem popisu. "To činimo dijelom kroz nama dostupne medije (kojih nije puno) napose s Novinsko-izdavačkom ustanovom 'Hrvatska riječ', nadalje, u suradnji s Demokratskim savezom Hrvata u Vojvodini i 30-ak hrvatskih udruga, organizirali smo niz aktivnosti koje su među raznim skupinama tematizirale popis, aktiviste prisutne u mjestima gdje u značajnom broju žive Hrvati i na manifestacijama na kojima dijele promotivne materijale i informacije.

Također, tu su i istaknuti Hrvati iz zajednice od privrednika do svjetski priznatih akademika koji daju svoj doprinos kampanji. Svakako, važno mjesto zauzima i stranica 'Znam tko sam' na društvenim mrežama Facebook i Instagram na kojima se mogu pronaći informacije.

"Cilj je kampanje među Hrvatima potaknuti ponos kroz sadržaje koji upućuju na bogatstvo i vrijednost našeg nacionalno-manjinskog identiteta i pripadajuće baštine. Nametnutoj atmosferi straha treba odgovoriti poticanjem ponosa. Strah povuče kad-tad u zaborav sve one koji ga promoviraju koliko god sve skupa snažno djelovalo, jer ljudi mogu neko vrijeme izdržati u mentalnom zatvoru ali ne sve vrijeme, svi u konačnici želimo uzdići glavu gore – to je sigurna investicija. Međutim, to je ulaganje na duge staze i takvi sadržaji se produciraju već godinama u našim institucijama što nastavljamo činiti i uoči i nakon popisa", istaknuo je.

"Uži cilj jest pojasniti Hrvatima u Srbiji kako će na popisu stanovništva hrvatskoj nacionalnoj manjini biti pribrojeni isključivo oni koji se izjasne kao 'Hrvat(ica)', a da će pravo službene uporabe jezika i pisma ovisiti o broju onih koji za materinski jezik upišu hrvatski jezik. Naime, naši pripadnici često znaju koristiti formulacije 'bunjevački Hrvat', 'Hrvat Bunjevac', 'šokački Hrvat', 'Hrvat Šokac' i sl., pa čak pojedini koji se osjećaju Hrvatima iz neupućenosti napišu 'Bunjevac', 'Šokac'– važno nam je pojasniti kako takve formulacije neće biti pribrojene hrvatskoj nacionalnoj manjini", objašnjava naš sugovornik te dodaje da je slično i s Katoličkom crkvom kojoj će biti pribrojeni samo oni koji se izjasne kao 'rimokatolici', a s obzirom na to da najveći dio zajednice ispovijeda rimokatoličku vjeru, koja je duboko utkana u naš identitet, želimo pojasniti kako oni koji budu rekli kako su 'katolici' neće biti pribrojeni Katoličkoj crkvi".

Reakcije na kampanju

Odgovorio je i ima li već sada reakcija na kampanju koja je u tijeku?

"Na terenu se osjeti kako se 'nešto kuha', prisutni smo preko naših aktivista i sadržaji se komentiraju među pripadnicima naše zajednice a ključne poruke su bitni dio tih komentara. To je najvažnije. Na društvenim je mrežama situacija ponešto drukčija – vidljivost je dobra, međutim, ljudi se teško odvaže ostaviti pozitivni komentar imenom i prezimenom zbog vlastite sigurnosti.

Naravno, već smo nekoliko puta morali intervenirati i sakriti sadržaje koji izravno ili neizravno promoviraju govor mržnje ili vrijeđaju Hrvate, to pratimo, registriramo i u razumnoj mjeri ignoriramo jer je često cilj istoga uvući nas u konfliktni prostor i narušiti cilj kampanje. Ipak, u nekim slučajevima ne šutimo, nedavno se na našoj stranici našao komentar u kojem se psovkom vrijeđa Hrvate, a isti je 'lajkao' odbornik Grada Subotice iz redova 'Bunjevaca'. Ali neka, zlato se kali u vatri. Istina ima svoju cijenu i uvijek se u konačnici isplati". 

Imate li poruku za Hrvate u Srbiji uoči nadolazećeg popisa?

"Popis je, kako je rekla predsjednica HNV-a Jasna Vojnić na jednom mjestu, svjedočanstvo istine o samima sebi i na njemu birajmo ono što jesmo, a ne od onoga što jesmo. Svijet bi bio dosadno mjesto kada bismo svi bili isti, različitost naroda i njihovih kultura je nešto što obogaćuje i ako volimo sebe i druge onda ćemo čuvati cjelovitost svoga identiteta dajući svemu puno ime. Ljudska osoba raste, oslobađa se i podiže kada stvari nazovemo pravim imenom, pa to učinimo u svim kućicama popisnog obrasca. Na sve nas to obvezuje nalog naših predaka, znanih i neznanih, koji su svojim životima platili bogatstvo u kojem mi danas rastemo, uživamo i kojem se divimo", zaključio je Čeliković za Direktno.