Zločini u Ukrajini možda neće proći bez kazne kao oni u Hrvatskoj; dok mediji bruje o HOS-ovcima, u Borovu Selu stoje četnički spomenici

Iako je međunarodna zajednica od početka ruske agresije na Ukrajinu, 24. veljače, kada se s oprezom promatralo najnoviji ratni sukob, sve slobodnija i jasnija u osuđivanju zvjerstava koja se događaju u toj zemlji pod ruskog okupacijom, činjenica je da je rasprava proteklih tjedana otišla u smjeru mogućnosti kažnjavanja odgovornih za ratne zločine.

Ukrajina nije članica Rimskog statuta kojim je osnovan Međunarodni kazneni sud (ICC), a Ruska Federacija ne priznaje nikakvu jurisdikciju međunarodnih sudova pa se postavlja pitanje na koji način će biti moguće ruske, ali i dužnosnike separatističkih regija na istoku zemlje dovesti pred "lice pravde". Ukrajina je posebnim izjavama ipak prihvatila njegovu nadležnost, dok Rusija i dalje ponavlja kako je riječ o "specijalnoj vojnoj akciji" kojoj je cilj "denacificirati Ukrajinu" te kontinuirano negira počinjenje ratnih zločina nad civilima. Štoviše, za počinjene strahote nad civilima u Ukrajini tvrdi da su ih izveli - sami Ukrajinci.

Riječ je o prvom vojnom sukobu koji se na europskom teritoriju odvija u digitalnoj "eri" pa je svijet ostao šokiran slikama koje su dolazile prvenstveno iz Mariupolja, a onda i Buče. I dok je Mariupolj sravnjen sa zemljom i odsječen doslovno od ostatka svijeta, a tek šačica branitelja ustraje u odbijanju puno nadmoćnijeg neprijatelja, kroz Buču su ruski okupatori projurili ostavivši za sobom suze, bol i jad. Posljednjih dana svjedočimo užasnim snimcima ekshumacije spaljenih, osakaćenih, uništenih tijela iz masovnih grobnica te svjedoka počinjenih užasa zbog čega je u konačnici dio Zapada otvoreno osudio Putinovu Rusiju za ratne zločine i nehumano postupanje prema civilima. Američki predsjednik u toj osudi je otišao najdalje optuživši samog ruskog predsjednika Vladimira Putina da je ratni zločinac.

Dovoljno je samo pogledati snimku lica predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen kada su joj u obilasku Buče pokazali mrtva tijela u jednoj od grobnica.

Posljednjih dana Biden je otišao još i dalje optuživši Putina za genocid, a iako su istaknutiji europski lideri poput Macrona i Scholza tu vrlo suzdržani, kanadski premijer Justin Trudeau otvoreno i jasno se pridružio Bidenovim optužbama.

Glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda, Karim Khan, jasno je u srijedu tijekom svog posjeta Buči rekao: "Ukrajina je postala istinsko mjesto zločina", najavivši ujedno da forenzičari ICC-a kreću u prikupljanje dokaz.

Ukrajinsko tužiteljstvo oglasilo se u četvrtak objavivši da su pod istragom više od 6000 navodnih ratnih zločina koje su počinile ruske snage u Ukrajini. Naveli su da je ukupno prijavljen je 6261 slučaj, a da je ubijeno 191 dijete. 

Potvrđeno je da je ubijeno 191 dijete.

"Još jedan ruski ratni zločin za koji će odgovarati svi koji su u njemu sudjelovali", rekao je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij u video poruci prošli tjedan govoreći o raketnom napadu prošli tjedan u kojem je poginulo 52 ljudi na željezničkoj postaji u Kramatorsku gdje su se civili okupili kako bi pobjegli u strahu od ruske ofenzive. 

Josep Borrell, koji je uz von der Leyen posjetio također Kijev nakon povlačenja ruskih snaga da će EU dati 7,5 milijuna eura za obuku ukrajinskih tužitelja za istragu ratnih zločina, za koje se optužuje Rusija.

Uloga ruskog patrijarha i pape

Poglavar Ruske pravoslavne crkve, patrijarh Kiril godinama je odani saveznik ruskog predsjednika. Ipak, njegova glasna podrška invaziji na Ukrajinu izazvala je snažne prijekore drugih vjerskih poglavara koji smatraju da je time napustio kršćanska učenja. Naime, patrijarh je pozvao Ruse da podrže vlast u provođenju 'specijalne operacije' u Ukrajini.

S druge pak strane, papa Franjo je rekao da "moćnik" raspiruje sukobe iz nacionalističkih interesa čime je prvi put implicitno kritizirao ruskog predsjednika Vladimira Putina zbog invazije na Ukrajinu. Također, papa je pozvao na uskrsno primirje u Ukrajini, koje bi otvorilo vrata pregovorima i trajnom miru. Rekao je u utorak da je rat u Ukrajini obilježen "silama zla" jer ostavlja za sobom grozote poput pokolja civila. Ipak, čini se da je prvi popustio kada su u pitanju ruski uvjeti pa se tako Vatikanska banka među prvima odlučila za plaćanje u rubljima.

Masovne grobnice diljem Ukrajine

U jeku ratnih sukoba, masovne grobnice, uz Buču, otkrivaju se diljem Ukrajine. Moglo bi se ipak reći da najveću jezu izaziva situacija u Mariupolju, za kojeg smo već rekli da je odsječen od ostatka Ukrajine, a svi pokušaji da se proba evakuirati od tamo preostale branitelje, završili su katastrofalno. Kako je portal Direktno prenio, pojavile su se na društvenim mrežama fotografije mobilnog krematorija koji u Mariupolju spaljuje mrtve. Tijekom tjedna, o tome se oglasilo i ukrajinsko ministarstvo obrane optuživši još jednom Ruse za ratni zločin i ubijanje civila te tvrde da ih koriste kako bi prikrili svoja zvjerstva.

"Rusko vodstvo naredilo je uništavanje svih dokaza o zločinima svoje vojske u Ukrajini. Nakon genocida nad ukrajinskim narodom u Buči ruske trupe počele su koristiti mobilne krematorije u Ukrajini", napisali su ranije ovaj tjedan. Ipak, pojavila su se različita osporavanja spomenutih snimku pa tako Faktograf dovodi u pitanje vjerodostojnost tih snimki tvrdeći kako su najvjerojatnije nastale u 2013. godini.

Sve je više izvještaja o seksualnom nasilju ruskih vojnika nad civilima u oslobođenim regijama Ukrajine, a Rusi se pritom nisu ograničili samo na žene. 

"Među žrtvama su žene, muškarci, starije osobe, tinejdžeri i djeca", izjavila je povjerenica ukrajinske vlade za rodnu politiku Katerina Levčenko. 

Oko 11 milijuna ljudi izbjeglo je je iz Ukrajine, što je otprilike četvrtina stanovništva te zemlje. Mnogi se sada suočavaju s novim životom u izbjeglištvu, s teškim traumama i strahovima. Jednoga dana kada ovaj rat se završi, kako idu stihovi jedne od pjesama Prljavog kazališta, materijalno će se možda i uspjeti obnoviti, ali cijele generacije nikada se neće uspjeti psihički oporaviti od užasa kojemu su svjedočili ili ga proživjeli.

Mariupolj - ukrajinski Vukovar

Suočavati se s prošlošću dok kročiš u budućnost s gorkom spoznajom da za neka od najgorih zvjestava nitko nije odgovarao, najbolje od svih Europljana prepoznajemo mi u Hrvatskoj. I 30 godina nakon Domovinskog rata, rane koje su možda i zacijelile, otvorile su se, a možda najviše ona iz Vukovara koja tako snažno podsjeća na opsadu Mariupolja koji je pao 50 dana nakon ruske okupacije.

Svijet su obišle strašne scene bombardiranja rodilišta i dječje bolnice u Mariupolju, za koju su Rusi tvrdili da je vojna baza, a za trudnice da su plaćene glumice. Kao što je Vukovar bio strateški važan kao najveća luka na Dunavu, Mariupolj je najveće industrijsko središte i najdublja luka na obali Azovskog mora.

"Mariupolj, ukrajinska luka je kao i Vukovar, nažalost, osveta jednog bolesnog uma, kao što su to radili Srbi 1991., tako i sada Rusi rade 2022. godine. To je samo osveta i ništa drugo", jednom prilikom je izjavio stručnjak za obavještajno-hibridne sukobe Ante Letica.

"Probala sam, ali bezuspješno, reducirati praćenje vijesti jer mi tjeskoba i nemoć koju osjećam dok slušam potresna izvješća i gledam užasne snimke i fotografije iz Ukrajine, osobito iz Mariupolja, doista paraliziraju normalno funkcioniranje", rekla je kolumnistica portala Direktno, Tanja Belobrajdić.

"Kako vrijeme prolazi, slike gotovo da se preklapaju s Vukovarom; potpuno razrušeni grad, nepregledni leševi, prestravljene dječje oči, strah i patnja na licima civila, očaj branitelja. Dodatnu jezu izaziva pomisao na naoružanje s kojim se danas ratuje i slijedom istog pitanje kojeg se ne mogu osloboditi – prije 30 godina, najviše sam se bojala avionskih bombi, gdje se danas ti nesretni ljudi mogu zakloniti, što ih uopće može zaštititi od tako ubojitih projektila? Najteže od svega je svjesnost o onome što donosi poraz i predaja, a najnovije vijesti to i potvrđuju… Između ostalog, izvješća o silovanim ženama su me dotukla…", rekla je Belobrajdić.

Naime, opsada Vukovara trajala je 87 dana i završila masakrom hrvatskih branitelja i egzodusom stanovništva, brutalnim ratnim zločinom kakvog se već moglo naslutiti i u Mariupolju gdje su ruske snage civile s osvojenih prigradskih naselja odvozile u logore, tukli, maltretirali i ubijali na ulici.

Slike rata u Ukrajini, mnoge od nas vraćaju u devedesete i Domovinski rat, gdje smo na žalost bili svjedoci zvjerskih ubojstava nad Hrvatima koji su branili svoju zemlju pokušavajući se oduprijeti velikosrpskom agresoru koji i danas svojata hrvatsku kulturnu baštinu. Sjetimo se samo posljednjeg incidenta sa Srbijom gdje prisvajaju dubrovačku književnost. Najveću cijenu u Domovinskom ratu svakako su platili Vukovar, Škabrnja, Voćin, Tordinci, a mnoge majke preminule su tragajući za posmrtnim ostacima svojih sinova.

Tužna slika Hrvatske nije samo rat nego je to i današnja situacija gdje Hrvati u Slavoniji i Baranji svakodnevno susreću svoje zlostavljače, silovatelje, susjede koji su pokazivali prstom na one koji su odvedeni na Ovčaru i sl.  Svake godine smo svjedoci mnoštva takvih priča uoči teških obljetnica i Kolone sjećanja, ali čini se da nema nkakvog napretka u procesuiranju istih. Naime, znamo da za mnoge zločine velikosrpski agresori u Hrvatskoj nisu odgovarali, a neki od njih i danas uživaju slobodu u ovoj zemlji. Paradoks s kojim se suočavamo su i stalni napadi na branitelje HOS-a pa su pojedini zastupnici poput Mostovog Nina Raspudića postavili dobro pitanje: Je li Šljivančanin s petokrakom dobar, a Jean Michel Nicolier loš? Istovremeno dok mediji bruje o HOS-ovcima koji su za vrijeme Domovinskog rata stajali na braniku domovine, u Borovu selu istaknuti su četnički spomenici. To bi, naime trebao biti veći problem za ovu državu.

"Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi", riječi su Siniše Glavaševića koje bi mogle poslužiti kao utjeha brojnim Ukrajincima, koji nakon rata možda bolje "poslože stvari" i ne propuste kazniti one koji su odgovorni za zločine.