Živković i Vukušić su bili hrabri piloti o kojima se danas jako malo zna

Idući tjedan Hrvatske oružane snage obilježit će svoj Dan ratnog zrakoplovstva. Prije 23 godine Hrvatsko ratno zrakoplovstvo činilo je nekoliko privrednih i sportskih zrakoplova. Među njima se posebno istaknuo maleni Antonov, odnosno AN-2.

To je bio sovjetski dvokrilni višenamjenski zrakoplov. Osnovna namjena mu je bila zaprašivanje poljoprivrednih površina, zbog čega je u rusiji prozvan 'kukuruznik'. U Hrvatskoj se proslavio kao izviđački i transportni borbeni avion tijekom obrane Vukovara, kao dio samostalnog voda iz Osijeka. Vodili u ga bivši piloti JNA, Marko Živković i Mirko Vukušić. O veličini, hrabrosti i genijalnosti prvih ratnih pilota u emisiji 'Svjedok' Gorana Malića, pričali su supruga pokojnog Mirka Vukušića, Marina i umirovljeni general Josip Štimac, bivši zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. 

Udovica Marina Vukušić rekla je kako je Mirko volio letjeti, odnosno sanjao je da postane pilot te je otišao u srednju školu u Mostar. Nakon srednje škole je otišao u Zadar na akademiju te je nakon dvije godine letio na Galebovima. Tada je bio određen da ide na MIG-ove i završio je dvije godine obuke na MIG-ovima u Puli. Bio je najbolji u klasi kao Titov pitomac te je danas zlatnim slovima urezano njegovo ime na akademiji. 

''Nije volio vojsku, ali je volio letjeti. volio je taj osjećaj kada leti, brzinu i adrenalin. Bio je izuzetno inteligentan, imao je svojstva genija, rekla bih. Nije ga zanimalo samo zrakoplovstvo, pa je sam naučio i informatiku'', objašnjava Marina. 

Kaže da kada je počeo ratni vihor, bio je vrlo moralna osoba te je vjerovao u JNA. Mislio je da je nemoguće da ona puca po svojim ljudima i unatoč tome što su oni iz Vinkovaca i što su mu rekli da pucaju na Vinkovce on to jednostavno nije mogao vjerovati. Tek kada je sam otišao u Vinkovce uvjerio se da je to tako. Marina objašnjava kako joj je suprug bio u kontaktu s tadašnjim službama, odnosno Ministarstvom obrane kada je on htio prijeći u našu vojsku. Njemu je bilo rečeno da ostane još neko vrijeme u JNA kako bi imali pod kontrolom cijelu situaciju. 

Umirovljeni general Štimac je rekao kako nije bilo organiziranog komuniciranja sa strane vlasti prema pilotima koji su bili u JNA. Kao što su to recimo Slovenci radili, koji su bili puno organiziraniji. ''Svi su nama sugerirali da što duže ostanemo u JNA kako bi ju iznutra oslabili, kako ne bi mogla biti više kompaktna. Kada je Agotić nakon Špegelja postao zapovjednik Zbora nacionalne garde, ja sam se njemu osobno došao javiti, a on je meni rekao da ostanem u Bihaću što duže kako bi mogli što više ljudi skinuti s JNA'', ističe Štimac. 

Marina kaže kako oni nisu znali na početku što se događa. Prvo se vojnike i pilote slalo u Sloveniju, ali su nakon toga shvatili stanje. Kaže kako su MIG-ovi cijelo vrijeme bili u Bihaću, a njezin suprug i ostali piloti su htjeli prijeći na našu stranu, no čekali su naređenja jer pravi vojnici čekaju naredbe. 

''U 9. mjesecu 1991. godine dobio je nalog da dođe na aerodrom u Zagreb i trebao je poletjeti za Beograd iz nekih razloga. Bio je taman doma, a ja sam ga zamolila da ne ide što me i poslušao, što mi je bilo jako čudno'', kaže Marina. 

Štimac objašnjava kako napadom su napadom na Vukovar dolazile vijesti o tim borbama Zbora nacionalne garde. Bilo je i nekih djelovanja s hrvatske strane iz zraka. ''Sjećam se da su stizale informacije kako to nisu mogle raditi hrvatske strane jer oni nemaju zrakoplovstvo, to mora da su radili Amerikanci'', kaže Štimac. 

''Moj suprug se uključio u akciju na poziv Marka Živkovića. On je bio pilot na MIG-u 29 i njemu je poginuo brat u Vukovaru te se on puno ranije angažirao nego Mirko. Bio je član aerokluba Osijek. On je tada pokrenuo akciju da se avioni skupe i da se nešto poduzme da oni kao piloti pomognu tom jadnom narodu. Marko je pozvao Mirka da se priključi i da odu u Osijek i Đakovo. Tamo su nekako organizirali poljoprivredne dvokrilce. Imali su i nekakve Cessne i tako su startali'', prisjeća se Marina. 

Kaže kako su letjeli noću na velikim visinama, na oko tri tisuće metara. Jer naša vojska nije znala da imamo avijaciju tako da su po njima i pucali. Kaže Marina da je to bila jedna ogromna hrabrost, letjeti, a znajući da pucaju po vama. 

To je potvrdio i Štimac koji je rekao da su morali letjeti na visinama koje su bile izvan dosega oružja koje su imali i naši, ali i suprotna strana. 

''2. prosinca 1991. godine imali su noćni borbeni let i dobili su nalog da odu prema Nijemcima. Na Bosutu se radio pontonski most i dobili su naređenje da odu tamo i da unište to. I pred jutro su krenuli. Mirko, Marko i dva padobranca. Oni su se borili protiv JNA, JNA je bila ta koja je okupirala našu zemlju, nisu to bile niakkve paravojne formacije jer one nisu imale niti zrakoplovstvo niti tenkove'', rekla je Marina. 

Istražno povjerenstvo o remontu MiG-ova

Danas, 23. godine kasnije, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo u gorem je stanju nego ratnih 90.-ih. Potresaju ga korupcijski skandali s nabavkom i remontom aviona iz Ukrajine. Eskadrila MIG-ova desetkovana je kao nakon teške zračne bitke, iako je prošla tek redovni remont što je porezne obveznike koštalo otprilike 140 milijuna kuna. Probijeni su svi rokovi ugovora, od 12 zrakoplova tek tri su u ispravnom stanju.

Budući da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije reagiralo na niz dokaza i medijskih svjedočenja o kriminalu u remontu hrvatskih MiG-ova, pokrenuo se Saborski Odbor za obranu čiji predsjednik Tomislav Ivić najavljuje istražno povjerenstvo o remontu MiG-ova.

"Za idući tjedan planiram sazvati sjednicu Saborskog Odbora za obranu te sjednicu o kojoj će biti rasprava o remontu hrvatskih MiG-ova u Ukrajini. Probijeni su si rokovi za isporuku MiG-ova i želim da svi članovi Saborskog odbora dobiju punu informaciju o ovom poslu, ali isto tako ovu sam sjednicu sazvao i zbog interesa javnosti", upozorio je Tomislav Ivić.