Željko Pervan: Pantovčak me zanima kao i pokret Sandero Luminoso, a Plenković nosi sve probleme kao Atlas

Rođen je u Zagrebu, 7. kolovoza 1962. godine.

Nakon završene osnovne, upisao je srednju tehničku školu Nikola Tesla i to na nagovor oca. Oduvijek je spomenutu školu smatrao promašajem. Upisao je i fakultet, ali nikada nije htio otkriti koji.

Djetinjstvo je proveo u Dubravi s majkom Anđelkom, ocem Božidarom koji je iz Omiša i sestrom. Kao mladić nije bio pretjerano društven i nije volio izlaziti, a posebno je ponosan jer nikada nije pio alkohol. ‘’Volim da mi je svijest zdrava’’, reći će sam - poluozbiljno, poluironično. Umjesto toga, kod kuće je čitao knjige i vozio bicikl.

U mladosti je imao svoju zbirku kaktusa, a ljubav prema biljkama ostala je i do danas. Uz sve to, Željko Pervan voli i svirati klavir. Ima svoju kuću u Kašteliru u Istri gdje se voli odmarati, a kriterij odabira kuće, izjavio je jednom, bio mu je taj da ‘’oko njega nema Hrvata, samo stranaca’’.

U sretnom je braku više od četvrt stoljeća i ima četiri kćerke.

Svoju karijeru Pervan je započeo u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Na Omladinskom radiju pridružio se kultnoj ‘’Zločestoj djeci’’ i to na nagovor današnjeg predsjednika uprave Jadran filma Željka Grubišića.

Nakon što se pojavio OTV, prva nezavisna televizija u osvit stvaranja hrvatske države, Pervan je tamo počeo voditi svoje emisije. Vodio je ‘’Serbus Zagreb’’, ‘’Malu školu loše glume’’, ‘’Malo morgen’’, ‘’Pervanovo’’, ‘’Obećanu zemlju’’ i ‘’Večernju školu’’.

Godinama je pisao i kolumne i to za eminentne dnevne novine - Vjesnik i Večernji list.

Meni ste najbolji hrvatski komičar, sebi vjerojatno niste. Što vidite kada se pogledate u zrcalo?

Nisam ja sebi ništa. Toliko sam godina u društvu sa sobom, a ne mogu reći da se poznajem. Jedva da sam u rodu sa samim sobom. Nisam sebi najbolji komičar, a o izgledu bolje ne govoriti. Srećom, postoji obrambeni mehanizam koji štiti ovakve kao što sam ja. Nije mi važan vlastiti izgled, što je dobro, jer me štiti od cjeloživotne duševne boli. Ne mrzim, ne zavidim, ne žudim. To je izvrstan put za uzoritu pomirenost sa zadanim.

Zašto se uvriježilo mišljenje da Hrvati uopće nisu duhoviti? Tko nam je podmetnuo takvu laž?

Zli jezici. Nemoguće je izvagati duhovitost jednog naroda, jer duhovitost nije vrlina čopora, već pojedinaca, isključivo pojedinaca unutar svakog naroda.  Sigurno i u Finskoj postoji neka domaća serija u kojoj svi Finci uživaju  tijekom dugih zima umirući od smijeha. Jednom sam, iz puke ljubopitljivosti, podložio smijeh publike ispod horor filma. Promijenio sam mu bit, svrhu, razlog postojanja, genetski kod samo podloženim tonom. Najbolje serije trunule su u arhivima HRT-a, jer urednik nije shvaćao. Sve duhovito nije svima duhovito. Kako onda govoriti o narodima?

Mislite li i Vi da su Hrvati, od kojih često volite pobjeći, napaćeni, kako bi rekao jedan drugi velikan oratorstva? Jesmo li mi stvarno tužan, napaćen narod, ali smo, za razliku od Židova, ipak preskočili 40 godina hodanja po Golanu?

Mislim da je riječ o naručenoj, svrhovitoj, percepciji. Ne nalazim ništa od upitanog kao pravilo, ili kao čestu pojavu. Ljudi se žene, smiju, plaču, slave, vole, mrze, mole, proklinju, opijaju i trijezne, ulaze u HDZ, spavaju, podozrivi su, naivni, umiru, rađaju se, varaju žene, žude... Kako u toliko pojavnosti i skrovitosti naći pravilo, osim da smo sisavci?

Svi kukaju da ne vide nikakvo svjetlo na kraju tunela. Prvo, uopće ne znam na koji tunel misle, a kamoli neko svjetlo. Imamo struju - nije li nam to dovoljno za sreću? Doduše, često nemamo za platiti tu struju, ali što onda? Spiljski ljudi nisu ni znali što je to, a imali su genijalnu umjetnost, zar ne?

Uopće ne kukaju svi, od kuda vam to? Znam stotine ljudi koji su sretni i ne krive druge za vlastite promašaje. Stvar je opstanka u svijetu kakav je. Lavovi su bili pjegavi i te pjege su im pomagale u lovu, ali kada su nestale šume, pjege imaju samo mladunci, dok odrasli imaju žućkastu dlaku bez pjega, jer žive u savanama pokrivenim žutom travom. Ne kažem da moramo čekati da nas evolucija spasi, ali... Dobro je i blagotvorno sam sa sobom grubo razgovarati, uperiti prst u sebe i reći: Ovo ti je zadnji put da si sam sebe doveo u ovakvu situaciju. Ja se, zaista, ne mogu sjetiti kada mi je netko drugi bio kriv za moje nedaće. Uvijek sam imao izbor, što je za mene i mnoge bilo kobno.

Idemo nešto odmah raščistiti. Vi godinama kontinuirano ocrnjujete lik i djelo mog najomiljenijeg junaka Williama Shakespearea, Hamleta. Što imate protiv njega? Upravo to zašto ga blatite - da je visok, plav i lijep? Pa jest - on je sve ono što Vi niste. Je li riječ o muškoj ljubomori?

Naravno da je riječ o ljubomori. Vjerojatno je Hamlet imao tiskovine na svojoj strani. Stoljećima je dotični bio oličenje dobra, uzor pravednika, supatnik patnicima, jednom riječju, na suprotnoj strani zla, osvetnik nevinih, svijetlo skriveno krinkom ludila. Da bacimo na vagu djela. Stric je ubio brata, u snu, dakle, bezbolno, da se zna. Razlozi: kruna, kraljevstvo, kraljica. Dobrog Hamleta djela. Ofelija je skočila u vodu zbog njega, Polonija je, kao slučajno, ubio nožem, angažira Histrione da potvrdi riječi svoga oca koji mu se prikazao kao duh, dvojicu najboljih prijatelja šalje u smrt, Laerta probada mačem, majka pije otrov njemu namijenjen, ubija strica, ubio bi on i Horacija da, srećom, nije izdahnuo od posljedica ranjavanja. Hamlet vs Stric 7:1 u mrtvima. E, to je marketing.

Sigurno ste jalni i na našeg premijera Andreja Plenkovića, jer je i on i visok i obrazovan, a i oku ugodan. Što ste njemu pronašli za zlo?

Jalan na premijera Plenkovića?! Zašto? Pa čovjek nosi sve probleme na plećima kao Atlas, samo ima naočale. Bori se na više frontova, a znamo iz povijesti kako su takvi prolazili. Pokriva ministre u javnosti, bori se protiv sumanute oporbe, vlada narodom kojim bi se rijetko tko usudio vladati, bori se protiv ljevice i desnice, sredinu čisti od kukolja i još tumači sve blagodati EU. On je visok, naočit, spreman se potući usred Sabora, ali imam i ja svojih aduta. Grmoja bi bio sređen negdje u potaji, a ne da ga Bulj spasi. Navodno mu sada svi daju kamatu u strahu od batina. Pri tome svi znaju da nikome nije posudio niti lipe.

Primijetila sam da Vam se sviđa naša predsjednica; kao da ste malo ‘’bacili oko’’ na nju, zgodan Vam je pogled na Pantovčak, je li?

Malo tko nije primijetio njenu ljepotu. Žena izgleda odlično. Muž je nešto slabiji, ali, Bože moj, muškarci imaju unutrašnju ljepotu što se vidi na obdukcijama istih. Pantovčak me zanima kao i problemi unutar pokreta Sandero Luminoso. Uopće me ne zanima to zdanje.

Čujte, a zašto Vi zapravo stalno bježite od Hrvata? Ako Vam tako idemo na živce, put pod noge pa i Vi krenite u Irsku, Njemačku, Kanadu… a možete i prema Perziji, od kuda dolazimo. Što čekate? Godota?

A od koga da bježim? Od Bušmana?! Od Ujgura ?! Čovjek bježi od mikrolokacijskih bića. Ne bježi zebra od azijskih lavova iz Gir šuma, već od svojih lavova, afričkih susjeda. Ne želim otići, jer volim ovu zemlju, naviknut na jal i zloću ne mogu živjeti u normalnim okolnostima. Čovjek svikne na loše, postane ovisan o svagdašnjoj jadikovki, evoluira, prilagodi se.

Kada su Tuga, Buga i Vuga konačno jadne premorene došle s Karpata do Jadrana i ostale, vjerovale su da će im u novoj postojbini biti lijepo. Mislite li da su se ‘’zaribale’’?

Ne poznajem osobno te žene. Na Karpatima je sigurno predivno. Šteta da su se uputile na obale Jadranskoga mora. Ovdje je zaista ružno, previše otoka, mora, rijeka, šuma, plodnih ravnica i to takvih da čovjeka tjeraju da radi na njima. Zato ljudi odlaze u strane zemlje. Zato nas i ima samo četiri milijuna od stoljeća sedmog. Ja bih sam napravio osam milijuna. Još smo i dobro prošli, neki su morali sisati vuka da bi opstali.

A zašto ste tako uporni u deranju po našim dragim susjedima Slovencima? I oni Vam smetaju, iako su ljubazni, dobronamjerni, a i skoro su nam ‘’maznuli’’ pola mora, nešto sitno granice, nekih dvoraca i tako to. Zašto Vas veseli Kekeci živciraju?

Ma Slovenčad mi je simpatična. Neke  uopće ne spominjem, a to je već zabrinjavajuće. Koga volim toga i korim. Ne razumijem zašto ne damo taj komadić mora susjedima, radi se o nekakvom plićaku punom mulja. Najglasnija su ona dva Hrvata iz Umaga Đankarlo i Đanmarko. Sa svima smo posvađani oko granica! Sa Slovenčadi, s Bosnom, s Crnom Gorom, Srbijom, jedino s Mađarom nismo, ne znamo jezik. Mi smo jedina zemlja na dunjaluku koja ne zna točno do kuda seže!

Čini mi se da ste pravi primjer tipičnog Hrvata: nitko Vam ne valja, svima ste našli manu, a kada se pojavi netko novi, evo, u politici, primjerice, odmah ga gazite. U čemu je problem s Vama?

Zašto ne bih bio tipičan Hrvat? Što tome nedostaje? Uklopim se fino u mase i tako čuvam vlastiti probitak i živu glavu. Ne valja se razlikovati od većine, jer upadati u oči znači izložiti se predatorima koji se hrane različitima. Javno iznošenje tuđih mana mene uzdiže, pogotovo u ulozi distanciranog cinika. Dobro zaštićen unutar vlastita čopora, u medijima, strankama , oporbi, trgam već zarasle kraste s rana da krv ponovo poteče. Živim udobno od razapinjanja drugih. Plaćaju me, čak, jer imam talenta za uništenje, za bacanje sumnje i ljage na druge. Narod me drži herojem, jer sami ne znaju tako vješto i uvjerljivo.

Jesu li i Vama simpatični ovi dječaci iz Živog zida? Meni jesu - razbili bi sve izrabljivačke banke, stornirali nam kredite, uveli cenzuru, a na korak su i do ideje o uvođenju prijekog suda, meni se to jako sviđa. Nije li smrtna kazna primjerena za epske razmjere ovih groznih krađa?

Ne znam, nažalost, za te dečke, ali dobre su ideje koje siju. Pozicija opozicije je super pozicija. Možeš laprdat' što želiš, iako znaš da nećeš dobiti priliku provesti to u djelo. Koje pljačke? Morate mi navesti koje konačne presude kojim ljudima, da bih znao govoriti o adekvatnim kaznama. Kada se stvarnost razlikuje od percepcije masa, onda je krivo pravosuđe. Ispada da su na slobodi samo neuhvaćeni, da nema nevinih, osim ekipe koja pije pivo ispred trgovina. Dežurni krivac je poželjniji kod Hrvata od dobrog prijatelja. On pomaže da se ne mrziš zbog vlastitih propusta. Spališ krivca i zaspeš snom pravednika - žrtve idealne role mnogih. Hrvati opraštaju gotovo sve osim uspjeha.

Imate li osjećaj katkad da su Huni i Mongoli manje ‘’počistili’’ pred sobom, negoli dosadašnje političke garniture?

Ne oslanjam se previše na osjećaje. Čovjek zbog osjećaja često krivo učini, ili zaključi. Mi smo barem pošteni, Englezići su popljačkali do temelja 52 države, tj. naroda, Španjolci istrijebili cijele narode Južne Amerike i usput opelješili iste, Niskozemci, Nijemci, Portugalci, Talijančići, Francuzići... Mi to nismo radili, mi smo sami sebe opljačkali. Vjerojatno je to prirodna pojava unutar ljudske vrste, ili nismo imali dobro brodovlje.

 I na kraju - kada konačno kreće općenarodni ustanak, čula sam da ćete ga Vi predvoditi, ali za ozbiljno. Dosta je bilo ove pljuvačine po društvenim mrežama, a kada treba na ulice, e, onda ne može, kiša je, sunce, snijeg, prevruće, prehladno. Kada ćete nas izvesti iz ropstva?

Mislim da nema dovoljno pravih razloga za bunt. Možda je ljudima bolje no što to žele priznati. Treba poraditi na platformi, ideologiji. Ja upravo pišem 95 teza kojima ću dići narod na ustanak. Teško je dići Hrvate na ustanak, lijeno je to, čeka se da netko drugi obavi posao. Evo, ja ću žrtvovati vlastiti komfor i dići Prvi hrvatski ustanak. Naravno, želim i neke vrjednote za sebe kada narod i ja dođemo na vlast. Upravo traju pripreme za moj veličanstveni dolazak na vlast. Poveo bih narod, ali mora mi netko, sam Bog pomoći da se riješim Faraona. Neće pokvarenjak, ali doći ću mu ja glave.