Zašto se HDZ treba bojati SDP-ove propasti, a svi biti oprezni oko Živog zida

Jedan od razloga je taj što razlika od skoro 14 postotnih bodova između dvije najveće stranke te uvjerljiva stabilnost HDZ- a na ljestvici popularnosti može uljuljkati HDZ u lažnu sigurnost. Stranački rad tada bi zamro, s njim i politički, a velika sigurnost vjerojatno bi pojačala i unutarstranačke sukobe. Besposlen pop i jariće krsti, kaže stara hrvatska poslovica. Ne treba odbaciti mogućnost kako bi popularnost stranke i visok rejting mogao otvoriti i za sada otklonjene sukobe u najvećoj hrvatskoj stranci. 

Drugi problem je sve jača popularnost političkih populista iz Živog zida. Njihova populistička obećanja i programatska rješenja zvuče primamljivo politički izmučenom narodu. Zabrana deložacija, legalizacija konoplje, izlazak iz NATO-a, priznanje države Palestine... To su samo neka od obećanja koja bi naglavačke preokrenula i u opasnost dovela hrvatski pravni i vanjsko-politički sustav. Uvođenje trostruko većeg PDV-a na uvozne proizvode i nemilosrdno tiskanje novca brzo bi nas, da su oni na vlasti, dovelo na razine Venezuele, koja je prije sličnih populista bila četvrta ekonomska sila svijeta, a sada se čak i Sjeverna Koreja nalazi ispred nje po snazi gospodarstva. 

Zabrana kreditiranja, ukidanje Ustavnog suda, ukidanje obveznog cijepljenja i još mnogo toga politika je koja ima 12,4 posto zagovornika, a  pokazuje tendenciju rasta. Ne treba posebno napominjati da svi razumni ljudi zagovaraju smanjenje poreza, ali živozidaška politika Hrvatsku bi dovela na rub pravne i financijske propasti te je gurnula u zagrljaj zemalja pod sankcijama međunarodne zajednice. Ako tome pribrojimo i druženje Ivana Pernara s čelnicima velikosrpskih pokreta Dveri, kao i to da su neki članovi i čelnici Živog zida oduševljeni Hitlerom, o čemu je Direktno već  pisalo, onda nas treba zabrinuti njihov rast popularnosti. 

Most koji je nekad bio treća stranka, odnosno pokret koji je zauzeo prostor na političkom centru posve je posustao. Nesposobnost i neiskustvo Mostovih političara  i vođa da izgrade organizaciju u oporbi te SDP-ov izostanak s političke scene s ozbiljnom oporbenom tematikom dovodi Živi zid u vrh političke scene. 

Živi zid svoj politički prostor i rast nalazi u 'lijevim' izbornim jedinicama. SDP je zbog svoje politike ostao drag samo ideološki jako određenim 'penzionerima', mladi se okreću Živom zidu, a poslodavci i poduzetnici, nakon potopa Mosta i neaktivnosti HNS-a traže svoju stranku koja će im pružiti odgovore na njihove probleme. 

HDZ bi ta činjenica trebala užasnuti. Unatoč njihovoj popularnosti, koja je uzgred rečeno došla do svog vrhunca, HDZ kroz tri godine, ako se nastavi ovakav tempo, neće imati s kim koalirati. Situacija je takva da nije i vjerojatno neće biti sposoban osvojiti i održati se na vlasti. Živi zid nikada neće biti koalicijski partner s kojim ijedna parlamentarna stranka može dogovoriti koaliciju. 

Bez jakog SDP-a i Mosta, a sa Živim zidom, Hrvatskoj prijeti dugogodišnja parlamentarna nesigurnost. Zbog političke nesigurnosti patio bi pravni i financijski sistem, a s njima bi oslabio ionako slabi investicijski priljev i gospodarski rast kojeg napokon imamo. Populizam je super, ali on ne donosi nikakve dugoročne plodove. Kroz cijelu povijest donosio je kratkoročne uspjehe, a dugoročno potpunu ekonomsku i političku propast. Ne treba nam čak ni povijest kako bi uspjeli vidjeti plodove populizma i socijalizma. Venezuela je živi primjer. Politika je umijeće realnog, a bez realne, štedljive politike blagostanja Hrvatska će otklizati u još veći socijalizam i ekonomsku i moralnu propast.