Zašto ovršitelji ne poslušaju predsjednicu Grabar-Kitarović?

Sudeći po interesu čitatelja - glavni politički događaj današnjeg dana nije dolazeća smjena ministrice Andreje Zlatar-Violić, devete po redu koja napušta zlosretnu Kukuriku vladu, već dramatična deložacija na zagrebačkom Bukovcu. Emocije koje su se u javnosti podigle oko pokušaja ovršitelja i vjerovnika da iz njihovog jedinog doma izbace devetoročlanu obitelj Cvjetković nalikovale su na 91. godinu, kada su svi suosjećali sa selima koja su se očajnički borila protiv agresorskih tenkova.

Suočeni sa odlučnošću obitelji, prijatelja, volontera i pripadnika različitih društvenih organizacija, policijski dužnosnici su donijeli jedinu ispravnu odluku i odustali od jutrošnjeg pokušaja deložacije. Koliko će dugo potrajati to odustajanje, još ćemo vidjeti - i obitelj i njihovi saveznici očekuju nove nasrtaje na zagrebački obiteljski dom koji je u medijima, ali i osjećajima većeg dijela javnosti, postao simbolom cijele borbe osiromašenog i poniženog naroda za očuvanje zadnjih ostataka dostojanstva.

Ono što meni osobno nije jasno je, međutim, zašto ovršitelji i vjerovnici nisu poslušali predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović i do daljnjeg odustali od ovrha nad jedinim domovima obitelji? Predsjednica je, kao što znamo, u jednom od svojih prvih poteza poslala zakon o ovrhama na ocjenu ustavnosti. Istovremeno se založila da se provedba oduzimanja jedinog doma zaustavi bar do završetka ekonomske krize. Naime, sasvim je nepošteno da se tijekom krize izlazi u susret tvrtkama, institucijama, pa čak i bankama - jer su svi u ekonomskim poteškoćama - a da se nema milosti prema građanima, na kojima cijeli sustav počiva. 

Znajući za njenu inicijativu, članovi obitelji Cvjetković su 4. ožujka pisali Predsjednici i zamolili je za pomoć, a ona im je već sutra, 5. ožujka, poslala odgovor u kojem je rekla da je njena uloga traženje načelnog rješenja - a to je zaustavljanje svih ovrha jedinog doma i preispitivanje cijelog ovršnog sustava. Tomislav Cvjetković nam je potvrdio da su to pismo doživjeli kao veliko ohrabrenje i potporu. Ako je to mišljenje Predsjednice, koja time izražava volju najvećeg dijela birača - ne bi li bilo logično da se i prije donošenja konačnog pravorijeka Ustavnog suda ovakvi postupci 'zamrznu', i da se izbjegne stvaranje bojišnice na hrvatskim ulicama?

Ako se ne nađe dovoljno razuma i dobre volje za slušanje savjeta i preporuka Predsjednice Republike Hrvatske, socijalna kriza u Hrvatskoj bi mogla eksplodirati na razoran način. Jutrošnja situacija na zagrebačkom Bukovcu - koja je na prebolan način podsjećala na bojište - pokazuje kako bi za sve bilo najbolje da se Predsjednicu što prije posluša.