Zašto i u čijem interesu Nino Raspudić i lažni desničari podržavaju Zorana Milanovića?

Neki tako ističu kako su Kolinda Grabar-Kitarović i Zoran Milanović isto, pa uopće ne bi trebalo izaći na glasovanje u drugome krugu. Nesvjesno, takvi koriste upravo Milanoviću kojemu odgovara da što manje desnih birača izađe na glasovanje. Tu je njegova jedina prilika i prilike ljevice koja uvijek, neovisno o razlikama, glasuje za svoga kandidata. A glasuju i radikalni srpski elementi koji su u selu Negoslavcima glasovali za Milanovića s tolikim postotkom glasova kakve na izborima dobivaju jedino trećesvjetski diktatori. Naravno, glasovat će i Stjepan Mesić i Drago Pilsel koji jako agitiraju za Milanovićevu pobjedu.

Iako je i aktualna predsjednica Republike griješila i imala gafova, te pogreške i gafovi nisu imali malicioznu pozadinu i potpuno su nekomparabilni sa štetom koju je Milanović nanio Hrvatskoj kao predsjednik Vlade.

Zaboravljamo li na Milanovićevu izjavu o slučajnoj državi koja je potpuno obezvrjeđujuća za sve koji su tijekom stoljeća ginuli za ostvarenje hrvatske države? Tako nešto Kolinda Grabar-Kitarović nikada ne bi izjavila, pa niti u najvećem gafu.

Zaboravljamo li sramotno ukidanje pokroviteljstva nad Bleiburgom? Zaboravljamo li Lex Perković? Što mislite, je li Kolinda Grabar-Kitarović ili Zoran Milanović kandidat duboke države skopčane s naslijeđem udbaško-komunističkog establišmenta?

Lex Perković ukazuje da je to sigurno Zoran Milanović koji na sučeljavanju bulazni o postojanju "poštene velike Srbije" (?, još jedan zoranizam), a Orban mu je diktator, što je jasna naznaka da bi kao i prethodnici mu vodio politiku povratka Hrvatske u Balkaniju.

Zaboravljamo li iživljavanje nad hrvatskim jezikom (Jovanovićev pravopis), ćirilicu i Darka Pajčića, proglašavanje Domovinskog rata građanskim ratom, kriminalne predstečajne nagodbe, pro-pedofilski zdravstveni odgoj? Zaboravljamo li laž o tome da je Domovinski rat započeo jer smo Srbima smanjili prava?

Čini se da to Milanoviću zaboravljaju mnogi desničari koji ne žele u drugi krug i time izravno dovode njega na Pantovčak.

A zaboravljaju i neki navodno desni novinari i intelektualci.

Jedan od njih je i prof. dr. sc. Nino Raspudić kojem se ne može poreći britak i analitičan um. Njegove privatne veze i sastanci sa Zoranom Milanovićem sežu još u razdoblje kad je Milanović usred nereda u BiH kao premijer posjetio Mostar. To je kasnije Milanović koristio kao argument kako on stoji iza Hrvata u BiH. Naravno, baš nikakve konkretne pomoći Milanovića Hrvatima u BiH nije bilo, o čemu svjedoči i činjenica da Hrvati iz BiH i dalje dominantno podupiru opciju koja podupire Kolindu Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima.

Kako god, od tada susreti Nine Raspudića i Zorana Milanovića postaju vrlo česti, što je potvrdio i Zoran Milanović kad je u posljednjem gostovanju kod Aleksandra Stankovića na HTV-u u 'Nedjeljom u 2' (od 14 min. i 28 sek. do 14 min. 44 sek.) rekao da su on i Raspudić "dosta pričali".

Raspudić je suptilnu potporu Milanoviću prvi put dao pred izbore 2016. godine. U kolumni za Večernji list Milanovića je tada nazvao ni manje ni više nego "tuđmanistom". I to je Raspudić napisao mrtav  hladan (zanimljivo, to je jedna od rijetkih Raspudićevih kolumni koja je završila na naslovnici Večernjeg lista) iako mu je jako dobro poznato da je Milanović na pitanje Tito ili Tuđman dao odgovor Tito čime je Jugoslaviju eksplicite pretpostavio Hrvatskoj.

Što je desničar Raspudić tom kolumnom želio postići? Nastojao je Milanoviću pridodati aureolu navodnog prikrivenog desničara kako bi mu možda i pokoji ne odveć inteligentni desničar dao glas. Naravno, Milanović s desnom političkom opcijom nema baš nikakve veze osim za one koji sve desno proglašavaju arogantnim, ratobornim i primitivnim, što su odluke koje Milanovića zaista krase.

Tajnovita "veza" Raspudića i Milanovića, započeta 2014., posve je sigurnom i razlogom zašto se Raspudić nakon toga nije pretrgnuo u kritici Milanovićeve politike, nego mu je, čuda li velikoga, pred izbore 2016. dao suptilnu potporu proglasivši ga novim Tuđmanom.

Potpora nije izostala ni pred sadašnje predsjedničke izbore. U posljednjoj kolumni, napisanoj odmah nakon prvoga kruga izbora sa iz zrakoplova vidljivim ciljem utjecaja na birače desnice, nadrobio je Raspudić koješta, ali se nije sjetio ni Lex Perkovića niti slučajne države niti ijednoga Milanovićevog objektivno velikoga političkog grijeha. Međutim, ako desničar Raspudić nije kritizirao Milanovića (zanimljivo, Raspudić je HDZ-ovim političarima jako zamjerao i mnogo manje političke grijehe nego što ih je Milanović počinio) suptilno ga je ponovno pokušao nametnuti desničarima.

Naime, Raspudić o Milanoviću piše: "On je zapravo desničar zarobljen u političkom tijelu ljevičara. Prije dvadeset godina promašio je stranku i postao najjači lik lijeve političke scene, što je dokazao i ovim rezultatom, pa je danas, paradoksalno, on desniji od svog biračkog tijela, a Grabar-Kitarović u političkoj praksi znatno ljevija od glasača na koje cilja".

Desničar Raspudić ponovno Milanovića proglašava desničarom iako ne znamo koji je to još desničar u Hrvatskoj štitio udbaške ubojice, Hrvatsku nazivao slučajnom državom i prikrivao razbijanje lubanja maloljetnim braniteljima kao u slučaju Darka Pajčića.

Raspudić jako dobro zna da većina razboritih desničara neće glasovati za Milanovića, no intencija kolumne ni ne ide u tom pravcu. Cilj je, stvarno, utjecati na desno biračko tijelo kako ne bi izašlo na izbore jer su, eto, Kolinda i Zoran isto. A nisu. Milanović je predstavnik duboke države, a Grabar-Kitarović predmet mržnje i napada te iste duboke države. Potpora Stjepana Mesića tu je najbolji detektor.

Raspudić, jasno, ne može baš posve otvoreno dati potporu Zoranu Milanoviću iz jednoga banalnog razloga: naime, on svoje "ideje" prodaje desnome političkom spektru pa mu to nikako ne bi bilo oportuno. Unatoč tome, kontinuitet potpore Raspudića Milanoviću jasno je vidljiv svakome tko zna tablicu množenja.  

Desničar Raspudić svojim djelovanjem očigledno želi dovesti na vlast Zorana Milanovića, pa se vrijedi zapitati nije li on stvarno (i dalje!, u mladosti je to bio) ljevičar omotan u desničarski omot koji mu donosi jasne financijske koristi?

Predavati na Filozofskom fakultetu, pisati u Večernjem listu i svakoga tjedna ubirati pozamašne honorare na Hrvatskoj radio-televiziji ne može uz Raspudića baš niti jedan drugi desničar, ostalim su desničarima tamo vrata zatvorena.

Vjerojatno je cijena tih honorara potpora dubokoj državi i njezinome kandidatu – Zoranu Milanoviću.