Zašto Hrvatska nikada neće osuditi sve srpske ratne zločince: Turudić i Medved ne odustaju

Iako je Županijski sud u Zagrebu, jedan od četiri specijalizirana suda u Hrvatskoj za procesuiranje ratnih zločina, drugi put ovoj četvorici četnika izrekao osuđujuću presudu, u oči je upala informacija da sudsko vijeće ne zna gdje se ti okrivljenici nalaze.

Postupak protiv njih, kao i u većini slučajeva, vođen je u njihovoj odsutnosti, a prema posljednjim dostupnim podacima, dvojica osuđenih trebala bi se nalaziti u Srbiji, jedan u Bosni i Hercegovini, odnosno u Republici Srpskoj, a jedan u SAD-u. No sudsko vijeće moralo je priznati da ne zna jesu li ti ljudi živi. 

To znači i da nije sigurno hoće li se postupak protiv njih moći nastaviti, odnosno hoće li dobiti priliku uložiti žalbe, te što će u konačnici reći Visoki kazneni sud. Ovo nije jedini slučaj u kojem hrvatski suci donose presude za ratne zločine, a da ne znaju gdje se počinitelji ratnog zločina nalaze i jesu li još živi. 

FOTO: Screenshot

Jedan svjedok

Od izvora među sucima zaduženima za procesuiranje ratnih zločina doznaje se kako podatke o okrivljenicima Srbija već neko vrijeme ne dostavlja hrvatskim vlastima. 

"Dostavljamo Srbiji dokumentaciju diplomatskim putem, no nikakvih odgovora već neko vrijeme nema. Ranije su ti odgovori stizali sa značajnim zakašnjenjem, no sada ne možemo više dobiti ni informacije o optuženicima i svjedocima, niti bilo kakve druge dokaze. Vodimo zato postupke kao da su ljudi protiv kojih su optužnice podignute još živi, iako su neki, prema osobnim podacima, već prešli 70 ili čak 80 godina", govore nam suci koji se, osim s nesuradnjom Srbije, susreću i s manjkavim optužnicama.

"Većina tih optužnica pisana je još nakon rata, kada je i standard za kazneno procesuiranje bio niži. U nekim slučajevima identiteti okrivljenika nisu precizno utvrđeni ili pak postoji samo jedan svjedok koji je nešto načuo o određenom zločinu. To nije dostatno za donošenje osuđujuće presude, zato u nekim teškim slučajevima moramo donositi oslobađajuće presude", govore nam suci.

Tako je bilo i sa slučajem iz Dubice, optužba za spaljivanje zarobljenika pala je jer nije bilo dokaza. Na temelju iskaza samo jednog svjedoka osudu nije moguće donijeti. 

Isti izvori iz sudačkih redova smatraju da je Srbija suradnju s Hrvatskom u procesuiranju ratnih zločina potpuno prekinula nakon što je Hrvatska u rujnu 2022. poručila da neće postupati po zamolnici iz Beograda u slučaju četvorice hrvatskih pilota. Hrvatska im je, naime, odbila uručiti poziv za ročište pred beogradskim sudom. Iz Ministarstva pravosuđa tada su poručili kako "hrvatski piloti mogu biti mirni i sigurni". 

Krhka suradnja

Viši sud u Beogradu u rujnu 2022. poslao je poziv za suđenje četvorici hrvatskih pilota koje se optužuje da su u kolovozu 1995. raketirali kolonu izbjeglica na Petrovačkoj cesti, kod Bosanskog Petrovca. Ministarstvo pravosuđa navelo je tada da će hrvatska vlada iskoristiti sve mehanizme koje ima na raspolaganju kako bi zaštitila hrvatske pilote i dignitet Domovinskoga rata. Ministarstvo je objasnilo kako nije zaprimilo podignutu optužnicu niti druge informacije o radnjama koje su poduzete u kaznenom postupku, osim informacije da ih se tereti na osnovi optužnice Tužiteljstva za ratne zločine od 31. ožujka 2022. za kaznena djela ratnog zločin protiv civilnog stanovništva.

Beogradski sud potvrdio je tada da je uz poziv za suđenje posredovanjem državnih tijela Vladimiru Mikcu, Zdenku Radulji, Željku Jeleniću i Danijelu Boroviću poslao i optužnicu. Prema toj optužnici, četvorica okrivljenika 7. i 8. kolovoza 1995. naredila su raketiranje kolone izbjeglica na Petrovačkoj cesti kod Bosanskog Petrovca i u mjestu Svodna kod Bosanskog Novog. Njihovo je postupanje, prema navodima optužnice, "za posljedicu imalo smrtno stradanje i ranjavanje više civila srpske nacionalnosti", čija su imena, uz godine rođenja, navedena u optužnici, u kojoj je istaknuto da je među žrtvama četvero djece.

Od tog trenutka ionako krhka suradnja dviju zemalja na rasvjetljavanju ratnih zločina potpuno je prestala, uvjeravaju nas izvori na sudovima. Iako se s hrvatskih sudova šalju dopisi prema Srbiji, poput ovog koji je iz Srbije stigao u Hrvatsku, odgovora nema. Ta šutnja otežava ionako složeno pitanje kažnjavanja ratnih zločinaca koje je, kako se često moglo čuti iz političkih poruka, jedan od preduvjeta bolje suradnje između Hrvatske i Srbije. 

Da u Srbiji hrvatske vlasti nailaze na zid šutnje, prije nekoliko tjedana potvrdio je i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved. Govoreći u povodu Međunarodnog dana nestalih osoba, najavio je da će, unatoč izostanku suradnje iz Srbije, Hrvatska u traženju i identificiranju nestalih koristiti sva raspoloživa sredstva.

Ministarstvo branitelja neumorno traži hrvatske žrtve iz Domovinskog rata, ali i one koje su nakon 1945. pobili partizani

"Svjedoci smo potpunog izostanka suradnje iz Srbije u smislu dostave bilo kakvih informacija, no RH odgovara na taj izazov tako da smo jasno propisali nadležnosti naših tijela i službi. Svakodnevno provodimo iskapanja i procese utvrđivanja identiteta. Prije dva dana u Vukovaru smo identificirali dva civila", rekao je Medved. 

Zavjet šutnje

Podsjetio je kako je Hrvatska u postupku utvrđivanja identiteta tijela pronađenih na lokaciji Petrovačka dola u blizini Vukovara. "Intenzivno i svakodnevno tragamo za našim nestalima i tako ćemo nastaviti i ubuduće. Dakako da uvijek koristim prigodu pozvati sve one koji smognu snage ili se suočavaju sa svojom savješću da podijele informacije s Ministarstvom branitelja ili drugim nadležnim tijelima, ali neovisno o tome, nastavit ćemo kao i dosad - ustrajno i odgovorno provoditi iskapanja, identifikacije te rješavati sudbinu nestalih osoba", rekao je te dodao kako uvijek postoji mogućnost da nekomu proradi savjest, no ipak se ne čeka samo na to. 

Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić u povodu Međunarodnog dana nestalih osoba poručio je kako DORH nikada neće odustati od procesuiranja ratnih zločina iako su ti procesi protekom vremena sve teži.

Ovo je bio jedan od najstrašnijih četničkih zločina na Ovčari

"Umiru svjedoci, umiru osumnjičenici. Puno ih je nedostupno državnim tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske i to su objektivne poteškoće. Neki se svjedoci ne sjećaju, neki namjerno neće reći, među nekima vlada jedan nevjerojatan zavjet šutnje, sigurni smo da znaju neke stvari, jednostavno ne žele reći. Situacija je sve teža. Ratni zločin ne zastarijeva i dok bude posljednjeg preživjelog osumnjičenog, mi ćemo na tome raditi", rekao je Turudić.

Unatoč njegovim optimističnim riječima, u praksi i samo procesuiranje ratnih zločina te donošenje osuđujućih presuda u odsutnosti ima gotovo simboličnu poruku. Poznato je, naime, da srpske vlasti, kao uostalom i većina zemalja, ne izručuju svoje državljane. 

Postoji, doduše, mogućnost da Hrvatska Srbiji ustupi izvršenje neke osuđujuće presude za ratni zločin, no ni to u stvarnosti nije realno očekivati jer dvije zemlje još nemaju potpisan bilateralni sporazum o ustupanju kazni. 

Naime, trenutačno srpske vlasti ne priznaju presude koje su u Hrvatskoj protiv njihovih državljana donesene u odsutnosti, pa tako ne mogu ni preuzeti njihovo izvršavanje. Svaki osuđenik koji bi se suočio s presudom donesenom u odsutnosti mogao bi tražiti da mu postupak bude ponovljen. 

Negira optužbe 

Od srpskih sudova to nije realno očekivati, a da bi im se moglo ponovno suditi pred sudovima u Hrvatskoj, najprije trebaju biti uhićeni i izručeni. Ovdje treba ponoviti da Srbija svoje državljane ne izručuje, no kako se neki od okrivljenika za ratne zločine skrivaju u drugim zemljama diljem svijeta, Hrvatska njihovo izručenje može tražiti. 

To se primjerice može očekivati u slučaju Milana Martića ako mu presuda za raketiranje hrvatskih gradova nakon Bljeska postane pravomoćna. Hrvatska može tražiti i izručenje Željka Badže, zapovjednika srpskih specijalaca iz Obrovca optuženog za ratni zločin u Zatonu Obrovačkom.

Hoće li ubojica Modrićevog djeda ikad odgovarati?

Županijski sud u Splitu nedavno mu je potvrdio optužnicu prema kojoj je u prosincu 1991. u blizini stare ceste koja vodi prema zaseoku Meki Doci presreo na cesti Luku Modrića, djeda poznatog nogometaša, koji je na ispašu vodio koze, te ga ubio. Nakon toga je s nepoznatim muškarcima, pripadnicima specijalnog voda SJB Obrovac, u Mekom Docu ubio još šest civila. Badžo je uoči potvrđivanja optužnice neko vrijeme bio u Hrvatskoj, no uspio se vratiti u Australiju prije nego što je za njim raspisana tjeralica. Inače on optužbe negira te tvrdi da nije bio zapovjednik specijalaca.