Zašto je Hranj Banožića o letjelici obavijestio tek nakon što je ona pala?

Ministar je rekao da je bespilotna i besposadna letjelica vojne proizvodnje, koja se srušila u četvrtak, 10. ožujka 2022. godine u 23.04 sati na području gradske četvrti Jarun u Gradu Zagrebu, ušla u hrvatski zračni prostor u 22.57 sati.

"Letjelica je došla od strane Mađarske i zadržala se u zraku nešto manje od sedam minuta pri brzini od 700 km na sat na visini 1300 metara. Bojna zračnog motrenja i navođenja HRZ-a utvrdila je smjer kretanja letjelice od ulaska u Hrvatsku do trenutka pada", rekao je pritom Banožić koji je i sam ranije potvrdio kako je za incident saznao tek nakon pada letjelice.

"Što bismo mogli napraviti u vremenu od sedam minuta, realno? Mi ćemo utvrditi od tih sedam minuta koliko je letjelica bila u naletu, a koliko u padu. Istraga koja ide u određenom pravcu ukazuje na određene zaključke", rekao je Banožić.

I dok je ministar pokušao okrenuti raspravu u drugom smjeru nakon što je otkrio da je tek naknadno saznao za pad letjelice teško je ne zapitati se funkcionira li uopće zapovjedna linija.

Hrvatska naime ima pet radara FPS-117. Zadaća je radarskih postaja neprekidno radarsko motrenje zračnog prostora u dometu radara koji ima domet oko 450 kilometara i distribuira sliku u operativno središte u koje dolaze podaci iz svih radara koji su na njega uvezani što bi značilo da je letjelica trebala biti otkrivena još dok je bila iznad Mađarske, točnije barem 10 minuta prije nego što je ušla u Republiku Hrvatsku.

S obzirom na to da je ministar tek naknadno bio obaviješten, a uzevši u obzir brojne javne svađe predsjednika Zorana Milanovića s ministrom obrane, pitanje je li je netrpeljivost imala utjecaja i kada je u pitanju informiranje ministra obrane.

Podsjetimo, naizgled nebitna prepirka između predsjednika Zorana Milanovića i ministra Banožića oko kadrovske odluke o umirovljenju načelnika Počasno-zaštitne bojne Elvisa Burčula, prerasla je u ozbiljan sukob državnog vrha u kojem se nisu birale riječi. Milanović je nakon toga ustvrdio kako ministar treba otići, dok je Banožić zazivao opoziv predsjednika, isto tako po njemu i načelnik Glavnog stožera Robert Hranj više nije trebao biti na toj poziciji. 

Svađa se nastavila, a netrpeljivost između predsjednika i ministra obrane rasla, koliko je utjecalo na rupe u komunikaciji pri ovakvoj za sigurnost bitnoj situaciji u Hrvatskoj, možemo samo pretpostaviti.