Zapovjedio povlačenje i ostao sam na položaju; Tuna Čibarić - heroj s Trpinjske ceste

Tuna Čibarić rođen je 8. veljače 1955. godine u Androvcu, općina Lipljan, na Kosovu, kao četvrti od sedmero djece Cecilije rođ. Palić i Mike Čibarića. Nakon što je osnovnu školu završio u Janjevu, obitelj u potrazi za boljim životom doseljava u Vukovar, a Tuna u Osijeku završava srednju Trgovačku školu. U mladosti, kratko se amaterski bavio boksom, no 1979. godine ženi se Vilkom (Mirom) Milić, pa se u potpunosti posvećuje obitelji i nastavlja aktivno baviti trgovinom. Obitelj će opisati Tunu kao dobrog supruga i brižnog oca četvero djece, a prijatelji će se uglavnom složiti u nekoliko riječi: "veliki čovjek i ljudina".
Iako su Čibarići uspješno poslovali, Tuna je na tržnicama u Vukovaru i Borovu Naselju imao kioske za prodaju voća i povrća, krajem 1990. godine pristupa rezervnom sastavu MUP-a, te se na samom početku ratnih sukoba dragovoljno uključuje u obranu Domovine.

U povijesti bitke za obranu Vukovara, 14. rujna 1991. godine, ostat će zabilježen kao dan kada je počela jedna od najžešćih sveopćih napadnih operacija tzv. JNA, potpomognute brojnim paravojnim srpskim i četničkim snagama. Nakon prethodnog raketiranja i bombardiranja grada kazetnim bombama, započeli su kombinirani pješačko-tenkovski napadi iz svih smjerova. Dok su branitelji Trpinjske ceste pružali grčeviti otpor agresoru koja ih je napadao, Tuna se nalazio u Slavonskoj ulici koja je potpadala pod zonu njegove odgovornosti, kao prvi zapovjednik punkta kasnije poznatoga pod imenom "Zolja".
Kada je uočio tenkove koji iz smjera Trpinje, preko tzv. Orlovače nailaze prema Slavonskoj ulici, zapovjedio je evakuaciju civila, ponajprije žene, djece i staraca koji su bili skriveni po podrumima kuća, a potom, pred tenkovima i pješačkom silom koja je nadirala zapovjedio i povlačenje branitelja prema Bilogorskoj ulici, budući da nisu raspolagali nikakvim protuoklopnim sredstvima, te je na položaju ostao sam. Pružao je žestok otpor neprijatelju sve dok nije pogođen mitraljezom s tenka koji je ušao u ulicu, a potom, tek tridesetak metara od obiteljske kuće, istim tenkom nečovječno pregažen.

Nepoznata sudbina njegovih roditelja, koje su odveli četnici

Istoga dana, nakon što su zauzeli dio Trpinjske ceste, četnici su zarobili i u smjeru Trpinje odveli civile hrvatske nacionalnosti, među kojima su se nalazili i roditelji Tune Čibarića, Cecilija i Miko Čibarić. Njihova sudbina do danas nije poznata, a tijela nisu pronađena kako bi bila dostojno sahranjena.
Nakon mirne reintegracije, ekshumacije i identifikacije, 20. lipnja 1998. godine Tuna Čibarić sahranjen je na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru.

Posmrtno odlikovan

Kada je mučki ubijen, Tuna Čibarić, suprug, otac, sin i brat, imao je trideset i šest godina.
Dana 28. studenoga 2018. godine, odlukom Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, Tuna (Miko) Čibarić odlikovan je posmrtno Redom kneza Domagoja s ogrlicom, za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u Domovinskom ratu.
Tuna, nismo te zaboravili.