Zamislite što bi bilo da pred pravoslavni Božić u Hrvatskoj pretuku trojicu Srba

''Ta vrsta uznemiravanja, koje je sada rezultiralo fizičkim nasrtajem, traje dulje vrijeme, a napadači su ista skupina ljudi koja to čini kako preko društvenih mreža tako i u svakodnevnom životu, na ulici, ispred kuće'', dodao je čelnik DSHV i zastupnik u Skupštini Srbije.

Međutim, u srijedu lokalne vlasti izvještavaju kako je riječ tek o vršnjačkom sukobu bez nacionalne konotacije. O ovom strašnom slučaju nasilja i prikrivanju motiva u većini medija, začudo, nema analiza i reakcija. Ipak, Andrija Jarak s Nove TV potegnuo je na Ivanje do Subotice. Javio se u Dnevnik sa zastrašujućim informacijama. Vlasti pokušavaju umanjiti incident. Njegov sugovornik Slaven Bačić, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća, kaže da su za ovaj slučaj angažirali odvjetnika, jer postoje indicije da ovaj slučaj zaista ima nacionalnu konotaciju i elemente zločina iz mržnje.'' Tvrdi da je stanje neizdrživo i da bi slučaj koji se dogodio za vikend trebao prijeloman.

''Ne samo da se takvo što više ne ponovi, nego i da se prestane s praksom zataškavanja ili prekvalificiranja u obične tuče'', napomenuo je.

Fizički nasrtaj na mladića hrvatske nacionalnosti iz Sonte dogodio se i ljeti prošle godine kada su mu u brutalnom premlaćivanju nanijete tjelesne ozljede, a do danas nije došlo do sudskog epiloga.

Apsurd: Hrvat kazneno prijavljen, ostali prekršajno?

Da apsurd bude veći, kaznena prijava će biti podnesena protiv jednog 19-godišnjaka, zbog sumnje u nanošenje lakših tjelesnih ozljeda.

"Postoji desetak svjedoka koji kažu da su trojica mladića, prije nego što su brutalno pretučeni, izvrijeđani na nacionalnoj osnovi. Pokrajinski premijer rekao je kako je ovo vršnjački sukob, slično kao i priopćenje policije u kojem se kaže da se tu ne radi o nikakvom zločinu iz mržnje. Međutim, istina je ponešto drugačija. Policija je već podnijela kaznenu prijavu protiv pretučenog mladića zbog narušavanja javnog reda i mira. S druge strane, zasad je podnijela prekršajnu prijavu protiv četvorice koja su ga brutalno pretukli", rekao je Jarak.

Inače suzdržana ministrica tvrdi: Prava Hrvata su ugrožena neprihvatljivim incidentima

Zbog incidenta u Sonti oglasilo se i Ministarstvo vanjskih poslova. Na upit portala Direktno o tome što planiraju poduzeti tim povodom, odgovorili su kako je ''odmah nakon dobivanja informacije o fizičkom napadu na nekoliko pripadnika hrvatske manjine u Sonti Ministarstvo vanjskih i europskih poslova putem Veleposlanstva RH u Beogradu poduzelo sve potrebno vezano za utvrđivanje svih činjenica u vezi s nastalom situacijom''.

Između ostaloga, potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić je u dužem telefonskom razgovoru s predsjednikom Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Tomislavom Žigmanovim izrazila zabrinutost zbog ovog događaja te  ponovila stalnu skrb Republike Hrvatske za položaj hrvatske manjine u Republici Srbiji.

''Izrazila je punu potporu nastojanjima Hrvata za ostvarivanjem ljudskih i manjinskih prava, koja su ugrožena ovim neželjenim i neprihvatljivim incidentima'', poručili su nam iz Ministarstva.

Što bi bilo da je obrnuto?

Istina, reakcija hrvatskih vlasti u ovom slučaju mogla je biti i oštrija. I zaista, tijekom pisanja ovoga teksta stigla je vijest iz Ministarstva vanjskih poslova 'kako je MVP Srbiji zbog napada pokušao uručiti prosvjednu notu, no veleposlanica Srbije u Hrvatskoj ju je odbila primiti tvrdeći kako nije riječ o etnički motiviranom napadu. Ipak, ne može se ne primijetiti odsutnost reakcije inače dežurnih bukača kad je na dnevnom redu nasilje ili diskriminacija po nacionalnoj osnovi. Zamislite da o pravoslavnom Božiću netko pretuče trojicu Srba u Vukovaru? Ne bi se čekala istraga, rezultati izvida, već bi se na sve strane rastrubilo kako je riječ o napadu motiviranom nacionalnom nesnošljivošću u državi u kojoj buja ustaštvo.

Ranko Ostojić bi možda Saboru predložio obilježavanje ''Dana hrvatske agresije na Srbe'', Bojan Glavašević bi možda sazvao presicu o fašizaciji Hrvatske (kao i zbog incidenta u klubu Super Super, iako se o motivima bacanja suzavca nije ništa znalo), Milorad Pupovac i Zoran Pusić zajedno bi možda održali presicu o ustašizaciji Hrvatske, Ivo Josipović bi možda na Facebooku opazio fantomsku ustašku guju, Vesna Teršelič i Urša Raukar bi možda pred Vladom i Saborom mahale s transparentom ‘’Ostavka’’, a uključili bi se tu možda i poznati novinari-aktivisti, perjanice javnog servisa, koje radno vrijeme najviše provode na Twitteru.

Ključna stvar ovdje je da gore navedeni inače djeluju organizirano, ne nužno pod pritiskom medija, koristeći svu komunikacijsku infrastrukturu koja im je na raspolaganju. No kako vidimo, odnosno ne vidimo – sada se ne javljaju.

E tu je ta razlika u ''njihovoj'' borbi za zaštitu ljudskih prava. Obično se ustanove dvostruka mjerila. Hrvati u Vojvodini nisu im interesantni. Nemaju etnobiznis. Ne dopire njihov očajnički vapaj.

''Manjine u Hrvatskoj imaju takav status kao što nema nijedna manjina u Europi"

Ne daj Bože da inače dežurni bukači zbog ugroze Hrvata u Srbiji slučajno pišu srbijanskim vlastima ili, još bolje, međunarodnim političkim institucijama i organizacijama civilnog društva. Ili da preko svojih veza u diplomaciji organiziraju objavu kakvog teksta u New York Timesu ili Spieglu. Da prozovu Srbiju za prikrivanje nasilja po nacionalnoj osnovi. Da traže da Srbija kvalitetnije zaštiti predstavnike manjina u toj zemlji. Po uzoru na, primjerice, Hrvatsku.

Jer kako je nedavno u razgovoru za portal Direktno ustvrdio tvorac hrvatskog Ustava Vladimir Šeks, ''nacionalne manjine u Hrvatskoj imaju takav status i položaj u pogledu svojih političkih, kulturnih i svih drugih prava, u obrazovanju, znanosti, jeziku, kao što nema nijedna nacionalna manjina u bilo kojoj državi u Europi".

Neka se galamdžije prisjete i toga sljedeći put kada krenu pljuvati po Hrvatskoj zbog navodne mržnje prema Srbima. Time Srbima, koji pokušavaju živjeti u miru kao ravnopravni građani ove zemlje, više odmažu nego pomažu.