Zamislimo da je otac Srbin majci Hrvatici uzeo sina i odveo ga u Srbiju

Ljudi, riječ je o djetetu, ne o nekretnini!

Cijela je država u utorak s mučninom gledala kako mali Cesare vrišti i otima se dok ga njegov otac, koji u ovom strašnom slučaju ima zakon na svojoj strani, gura u automobil, a osmogodišnjak vrišti i doziva majku. Neki su plakali, neki se htjeli tući, padalo se u nesvijest, netko kleo i proklinjao državu, psovalo se i majku i oca koji su svom sinčiću priuštili užas i doživotnu traumu kako bi jedno drugome pokazali mišiće istjerujući pravdu. I to preko leđa nevinog dječačića s kojim se postupalo kao da je nekakav predmet, a ne predivno dijete s emocijama, srcem i razumom. Nemoguće je bilo ostati ravnodušan na te scene tuge, ma kako poštivali zakon i vjerovali da ga trebamo provoditi. Hej, ljudi, riječ je o djetetu, za Boga miloga, ne o nekakvoj glupoj nekretnini ili računu kojega treba ovršiti!

Zatim je Cesare Avenati prešao granicu i nakon sedam godina došao u zemlju u kojoj je rođen, Italiju. Odmah nakon što je predan ocu Alessandru u utorak iza 10 sati, Cesare se s ocem u automobilu kojim je upravljao očev prijatelj uputio prema izlazu na autocestu u Dugopolju. Pratila ih je splitska policija, a po dolasku u Šibensko-kninsku županiju preuzeli su ih tamošnji policajci i tako se dalje putem sve do Rijeke izmjenjivalo policijsko osiguranje. Osim dječaka, oca mu i obiteljskog prijatelja, u automobilu je s njima bila i psihologinja iz Rijeke koja govori talijanski jezik, a Cesare se putem, izvijestili su mediji, malo smirio.

Iako je imala priliku da u trenutku ovršne drame nad djetetom odabere otputovati s njima za Torino, kako bi ujedno ispunila i svoju sudsku obvezu javljanja u tamošnju policijsku postaju, Cesareova majka Nina Kuluz u Torino je otputovala autobusom.

A sve je počelo ujutro, točno godinu dana nakon što je javnost nazočila prvom pokušaju odvođenja malenoga od strane njegovog oca, u Splitu, u lipnju 2017. godine. Sudionici prosvjeda održanog na dan kada je trebalo provesti OVRHU, dakle, u utorak, podijelili su se u dvije skupine i dio njih zatvorio je izlaz s ceste. Sat i pol vremena nakon dogovorene ovrhe iz stana su izašli sudski službenici, ovrhovoditelj, a s njima je bio i talijanski konzul, otac i baka dječaka te odvjetnici. Susjedi su kazali da je Cesareovo odvođenje bilo strašno i stresno jer je dječak vikao i bilo je evidentno kako ne želi da ga odvajaju od majke. Prilikom njegovog odvođenja plakao je kroz cijeli ulaz, a nakon što je na silu uguran u automobil kolona vozila je krenula preko zemljanog dijela i izišla na četverotračnu brzu cestu kojom se izlazi iz Splita. Kada su prosvjednici shvatili da im je dječak doslovno odveden iza leđa, sjurili su na drugu stranu i izišli na brzu cestu koju su uspjeli blokirati nekoliko minuta sve dok ih policija nije makla i dok nisu shvatili da je za tako nešto prekasno jer je automobil s dječakom otišao.

Zbog te je situacije pozlilo ocu Nine Kuluz, ali i Nini koju su odveli u stan, a njenog oca kolima Hitne medicinske pomoći u bolnicu. Osim njih jedan je prosvjednik, inače osoba s invaliditetom, pao pa je i tu morala intervenirati liječnička ekipa.

Odvjetnik Nine Kuluz Mišo Živaljić nakon ovrhe ustvrdio je da u Hrvatskoj nismo dorasli zaštiti dječjih i ljudskih prava, kao i da nema kvalitetnog ovršnog i obiteljskog zakon kao ni Pravilnika o provođenju ovrhe. "Djeca nisu putni koferi, a niti slične pokretnine što u našem zakonodavstvu još jesu. Prihvatili smo EU, a zadržali zakone iz doba Mletačke Republike. Sramimo se danas svi zbog jednog dječaka koji nije želio otići tamo gdje ga vode, ali ga nitko nije mogao čuti", izjavio je Živaljić.

Glasnogovornica splitske policije Antonela Lolić rekla je da su policajci pružali pomoć u ispunjenju sudske odluke te da je održano javno okupljanje bilo prijavljeno policiji. "U jednom trenutku su prosvjednici izašli na cestu s namjerom da je blokiraju, a policajci su reagirali na najblaži mogući način i niti u jednom trenutku nisu primijenili silu. Vodili su se načelom razmjernosti i koristili najblaža sredstva da bi cestu pustili u promet", ustvrdila je Lolić.

Kronologija tuge

U veljači ove godine ovrha je odgođena iz sigurnosnih razloga, dok je prije točno godinu dana ovrha bila odgođena jer se Cesareovu ocu Alessandru Avenatiju nije osigurao prevoditelj na talijanski jezik.

Nina Kuluz i Alessandro Avenati jedno su vrijeme imali zajedničko skrbništvo nad dječakom koji je trebao živjeti u Italiji, a majka ga je imala pravo viđati svaki dan. Nina je pobjegla iz Italije skrivajući se u BiH, potom se vratila u Split, a dječakov otac dva je puta pokušao sina vratiti u Italiju.

U lipnju 2017. pred majčinom je kućom bio organiziran velik prosvjed u kojem se tražila odgoda ovrhe nad djetetom. Ovrha je odgođena jer sud nije dječakovom ocu osigurao prevoditelja. U međuvremenu je na talijanskom sudu majka izgubila skrbništvo nad dječakom, zbog otmice sina je osuđena na tri godine i četiri mjeseca zatvora, obvezna je Alessandru isplatiti 50 tisuća eura odštete te ima obvezu javljanja talijanskoj policiji u Torinu svakih 20 dana.

Dakle, zakon je više nego jasan, ma kako nas užasnule fotografije prestravljenog dječaka, kojega je vlastita majka otela i odvela iz Italije, domovine u kojoj je rođen i time mu uskratila i mogućnost govora materinjeg jezika. Cesare, naime, ne zna ni riječ talijanskog jezika, a talijanski je državljanin, čak ima i tipično talijansko muško ime.

Svaka priča ima dvije strane, a tako i ova. Otac je uporno, ali neuspješno pokušavao pokazati da voli svog sina, da mu je on otet, da ima prava na njega kao roditelj, da je njegova bivša supruga prekršila talijanske zakone i nasilno odvela još maleno djetešce iz Italije. Nagađalo se da je Ninu Kuluz njezin talijanski partner maltretirao, čak zlostavljao, da navodno za Cesarea nije ni pitao, niti ga je zanimao, uglavnom se držala majčina strana, barem u Hrvatskoj. Mediji su doslovce linčovali Cesareova oca, unatoč očitim dokazima da se Nina Kuluz ogriješila o zakone Italije, spekuliralo se s desecima teza.

No pokušajmo biti realni u ovom, prije svega emotivno užasnom slučaju: Cesare je odrastao uz majku, praktički ne upoznavši oca, ne progovorivši riječ talijanskog, a kakva je majka bila Nina Kuluz, zna samo ona. I mali Cesare. Mi ostali možemo samo nagađati te vjerovati da je bila sjajna, jer Cesare se vrišteći nije htio odvojiti od nje. Pa, s njom je rastao, ona se o njemu brinula, zajedno sa svojom obitelji. Već to pokazuje gdje je mali Cesare, kojemu su uskraćena sva njegova malena, a trebala bi biti velika dječja prava želio ostati.

Kada je prošle godine Hrvatska svjedočila tim strašnim scenama, a cijeli Split bio na nogama, Nina Kuluz vjerojatno je morala biti svjesna činjenice da postoji mogućnost da Cesare pripadne ocu. Sada se vidjelo da očito nikada nije ni povjerovala da bi se ta mogućnost mogla pretvoriti u groznu realnost, a pretvorila se. Jer, da je barem i minutu povjerovala da će Cesare doista po pravorijeku suda pripasti ocu, mogla je-bez imalo dociranja ovo pišem, vodim se zdravom logikom - učiniti sve da svom sinčiću olakša traumu u koju su ga dvoje odraslih ljudi ubacili, loptajući se s njim. Zacijelo ga je mogla pripremiti za slučaj da ga otac odvede, barem za početak, a onda nastaviti borbu za njega do posljednjeg daha. Ovako je Cesare nasilno odveden i uguran u auto kao komad namještaja, a ne djetešce kojemu malo srce užasnuto lupa.

Medijsko prostituiranje

Nekako mi u ovom pretužnom slučaju pred oči izlazi i snimka Severine i njezinog supruga, koji su prošle godine prosvjedovali protiv prvog pokušaja Cesareova odvođenja, osiguravši time medijski spektakl, a ionako je bilo poražavajuće promatrati tu jezu. Zamislimo da je otac Severinina sina Aleksandra, Milan Popović tako oteo dijete i odveo ga u Srbiju, odvojivši ga od majke? Cijeli bi se Balkan posvađao, a sve bi završilo na političkom prepucavanju tko je Hrvat/ica, a tko Srbin. Nakon tog prvog jednodnevnog spektakla, slučaj Cesarea, nesretnog dječačića rastrganog u mreži odraslih, posvađanih ljudi i zakona, pao je u zaborav. Sjećate li se da je itko više pisao o tome i upozoravao da će sudska odluka, ma kako se bizarno i degutantno zvala ovrhom, biti ipak provedena? Bio je to show za jedan dan.

Sada, kada je Cesare odveden u državu koju ne poznaje, s čovjekom koji mu jest otac, ali kojega također ne poznaje, kojega ni ne razumije, otvaraju se brojna pitanja koja smo gurali godinama pod tepih. Jesu li djeca u Hrvatskoj adekvatno zaštićena i kako je moguće provesti ovrhu, za ime Božje, kako?! Pa do kuda smo to došli kao društvo, kao ljudi, kao roditelji, u kakvu se to Sodomu i Gomoru pretvaramo? Trebaju li cijenu našega okretanja glave u stranu i polusumanutog pravosudnog kafkijanskog pravosuđa plaćati najneviniji, oni najranjiviji i s najmanjim pravima? Ovo je slučaj zbog kojega se svi trebamo sramiti, ali zaista sramiti, čak do gađenja.

"I ja sam nezadovoljan s onim što je bilo i čekam da mi dođu izvješća da vidim je li bilo kakvih grešaka u postupanju", rekao je ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković dan kasnije, ljudski konstatirajući kako ga posebno smeta činjenica da sudac nije bio na uredovanju te da je uz primjenu sile dijete ugurano u auto. "Mene jako ljuti da sudac nije bio i čekam obrazloženje, jer se znalo koliko je to osjetljiv predmet, znalo se da je to dijete od osam godina, znalo se da je javnost vrlo zainteresirana i da će puno ljudi biti tamo i mislim da je to sve trebalo drugačije organizirati", kazao je ministar prilično potresen.

Bošnjaković je ispravno ustvrdio kako je to vrlo specifičan i kompleksan slučaj. "I majka u određenoj fazi ima jednu vrstu presude, nije bilo suradnje, ni otac nije komunicirao s djetetom, sve će to biti vrlo teško", rekao je i najavio da će pratiti razvoj situacije.

Bit će određenih izmjena u Pravilniku o postupanju u ovršnom postupku kada je riječ o djetetu, poručio je Bošnjaković. "Ja kao ministar ne mogu mijenjati zakon, ali ćemo u tom postupku odrediti da važniju ulogu imaju vještaci, mislim da je to dobro", rekao je. Također će suci morati biti na mjestu gdje se ureduje i pritom treba izbjeći svaku vrstu prisile, istaknuo je ministar.

A što je do tada sljedeće? Možda da slijedimo primjer američkog predsjednika Donalda Trumpa pa na granici odvojimo djecu od njihovih roditelja i stavimo ih u kaveze?

Srami se, hrvatsko pravosuđe. I nemilosrdna birokracijo. Ali, trebali bi se sramiti i Cesareovi roditelji i svi koji su dopustili da se dogodi ovaj užas.