ZABORAVLJENI DIO PROŠLOSTI Podsjetimo što povezuje Pupovca i Puhovskog

Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI) je bilo među prvim organiziranim inicijativama i udrugama građana u vrijeme raspada jednostranačkog samoupravno-socijalističkog sustava u SR Hrvatskoj.

Sama inicijativa je nastala na poticaj poznatog intelektualca Predraga Matvejevića, a većinom je bila sastavljena od ljevičarskih intelektualca, od kojih su velik broj činili i marksistički filozofi okupljeni oko Praxisove škole. Zalagali su se za raspisivanje saveznih izbora (izbora za Saveznu skupštinu u Beogradu), demokratizaciju, ali i za ujedinjenu i federalnu Jugoslaviju. Bio je to različit koncept od koncepta suverenosti i konfederalizacije koji su predlagali Franjo Tuđman, hrvatski liberali i slovenski intelektualci i političari. 

Predsjednici su bili prvo ekonomist Branko Horvat, a nakon njega je to bio Nebojša Popov. Direktor je bio Žarko Puhovski.

Od poznatijih istaknutih članova UJDI-a bili su tu bivši beogradski gradonačelnik i arhitekt Bogdan Bogdanović, u Hrvatskoj poznatiji kao autor Cvijeta u Jasenovcu (Spomenik žrtvama koncentracijskog logora), bivši Titov general i ministar vanjskih poslova Koča Popović, sveprisutni i danas aktualni Milorad Pupovac, srbijanski redatelj Ljubiša Ristić, otac bivšeg srbijanskog predsjednika i poslijeratni srpski nacionalist Ljubomir Tadić, književnica Dubravka Ugrešić, filozofi i profesori Predrag Vranicki i Nenad Zakošek, sociologinja Vesna Pešić, književnik Abdulah Sidran, kontroverzni Miloševićev ministar informiranja i poznati novinar Aleksandar Tijanić te mnogi drugi.

Sam popis članova jasno pokazuje kako se radilo o intelektualnom kružoku, a ne organiziranoj političkoj stranci. Inicijativa je nastala u okviru profesora i djelatnika zagrebačkog Filozofskog fakulteta, sudjelovala je na izborima u Srbiji 1990. godine, a jedini uspjeh je ostvarila kandidaturom Ivana Đurića na predsjedničkim izborima u Srbiji. Đurić nije imao ozbiljne šanse protiv tadašnjeg srbijanskog "Vožda" Slobodana Miloševića, ali je ostvario za to vrijeme respektabilnih 5,5 posto glasova. Zanimljivo je kako je Đurić bio i kandidat Saveza reformskih snaga Jugoslavije, političke stranke koju je osnovao Ante Marković.

U široj javnosti se UJDI često ne razlikuje u odnosu na Markovićevu stranku, ali i u odnosu na kontroverznu stranku Savez komunista - Pokret za Jugoslaviju. Markovićeva stranka je bila za očuvanje Jugoslavije, ali i za veće reforme političkog i ekonomskog sustava, dok je SK-PKJ bio stranka generala JNA iza koje su stajali generali Branko Mamula, Stevan Mirković i drugi, a podržavao ju je i Veljko Kadijević. Na kraju se ta stranke "utopila" u JUL Mire Marković, a najpoznatiji izdanak JUL-a u današnjim vremenima je notorni Aleksandar Vulin. 

UJDI kao politička snaga nije ni imala za cilj osvajanje političke vlasti te je postala poprilično marginalna u promjenama početkom '90-ih. No uskoro najistaknutiji članovi UJDI-a preuzimaju ulogu žestokih kritičara nacionalizama na području bivše Jugoslavije, a pojedinci su se i zalagali za nove jugoslavenske i balkanske integracije. Popis imena također jasno govori i kako je cijela "scena" nevladinih udruga i pokreta nastala iz jezgra ove propale političke inicijative. Tako je Puhovski bio dugogodišnji čelnik HHO-a, a sličnu ulogu su u Srbiji imali već navedeni Popov i Pešić.

Za kraj spomenimo zanimljivost kako je osnivanje UJDI-ja imalo utjecaj i na osnivanje HDZ-a. Domagoj Knežević, povjesničar iz Hrvatskog instituta za povijest, u svom radu tvrdi  da je upravo Tuđman svoj programski Prednacrt za osnivanje HDZ-a javno iznio kao odgovor na svejugoslavenski koncept kojeg je zagovarao UJDI.