Vukušić za Direktno: 'Ne daj Bože da se još jednom ponove Kornati? Tko bi tada bio Slavica? A ovdje je dokazana piromanka bila na slobodi!'

Tada 51-godišnjakinja, a danas 53-godišnjakinja, te godine bila je uhićena zbog podmetanja sedam požara u šibenskoj Dubravi, u zaseocima Relje i Junakovići.

Privedena je Marija Mara Jukanović, inače majka dviju kćeri.

Od tih sedam požara šest je izazvala na privatnim parcelama mještana, a vatra se nije znatno proširila zbog samoorganiziranja i brze intervencije vlasnika terena. Piromanki je tada, 2017. godine, prvo određena mjera jednomjesečnoga istražnog  zatvora, koja je zamijenjena mjerom opreza liječenja na slobodi u nadležnoj zdravstvenoj instituciji.

HAC je potvrdio i da je 2017. protiv iste radnice "vođen kazneni postupak u okviru kojeg je po mišljenju sudskog vještaka bilo nužno provođenje psihijatrijskog liječenja ambulantnog tipa nakon kojeg je utvrđena radna sposobnost te je istaknuo kako nema opasnosti od ponavljanja kaznenog djela".

Što se to događa u glavama i psihi piromana, koji svojim sumanutim nedjelima čine ogromne štete i ugrožavaju ljudske živote, doznajemo u razgovoru s uglednim zagrebačkim psihijatrom s KBC Zagreb, dr. Hermanom Vukušićem.

''Piromani su ljudi s dubokim duševnim poremećajem, koji uvijek vuče korijene iz puno faktora. Naime, nikada piroman ne nastaje zato što je to nasljedno, postoje razni socio - ekonomski razlozi, od djetinjstva i sve to dovodi do razvoja piromanije'', kaže psihijatar.

Na upit kakav se točno proces događa kod piromana, u trenutku izbijanja požara kojega je potpalio/la, Vukušić objašnjava:

''Paljenje vatre izaziva osjećaj dubokog zadovoljstva općinjenosti i moći nad okolinom, koju nekada, u trenucima svoga života nije mogao/la kontrolirati. A taj poremećaj teško je izlječiv, ponekad čak može dovesti i do osjećaja sladostrašća, ali, ponavljam, praktički je neizlječiv, jer je riječ o karakternoj psihozi''. 

No  s obzirom da postoje sudske kazne propisane za ova nedjela, koje piromani odsluže, a potom izlaze na slobodu, to znači da je velika vjerojatnost od ponavljanja istoga nedjela, ako je riječ o neizlječivom poremećaju?

''Da, upravo tako, ti bi ljudi trebali imati obvezu daljnjeg liječenja, a po tom pitanju onda dolazimo do našeg zdravstvenog, ali ne samo njega, već širega sustava, a on je takav kakav jest. Ne smijemo zaboraviti da je riječ o osobama visokog rizika, koje bi trebale biti stalno pod kontrolom. Upravo u tome sustav treba djelovati. Naime i sam sam gasio požare, ljetujem na Murteru i znam o kakvoj je traumi riječ. Ne daj Bože da se još jednom ponove Kornati! A tko bi onda bio zapovjednik Slavica? U ovom smo slučaju ponovno bili na milimetar od strašne katastrofe, jer je dokazana piromanka bila na slobodi'', odgovara dr. Vukušić.

I s primjetnom dozom gorčine, ističe jednu, njemu, kako sam kaže, nemilu pojavu:

''Reći ću i nešto što me dugo mučilo. Naime, u svojoj sam praksi imao na desetine poziva branitelja s dijagnosticiranim PTSP-om, koje bi, prije negoli su u Hrvatsku dolazili visoki inozemni dužnosnici, obilazili iz policije i ljubazno ih molili ili upozoravali da u te dane ne izlaze iz svojih domova. Dakle, automatski su te ljude stavljali u rizičnu skupinu, što je potpuno nedopustivo! A ovdje imate na slobodi piromanku koju su liječili i koja je već evidentirana kao visokorizična. Zašto je opet sustav zakazao?'', zaključuje dr. Herman Vukušić.