EMOTIVNO PISMO
Vukovarska braniteljica izazvala reakcije: 'I onda pišu da je u toj državi svima bilo dobro'
Vukovarska braniteljica, spisateljica i kolumnistica portala Direktno Tanja Belobrajdić privukla je pozornost pismom koje je objavila na svom profilu na Facebooku.
"Za one koji ne znaju što je bilo, i sama sam među takvima, to u školi nismo učili. Jučer mi je gospođa pisala, još danas osjećam tjeskobu, zamolila sam je da podijelim s vama... Jer moramo znati. Dužnost nam je", napisala je braniteljica prije objave emotivne priče.
"Draga Tanja, zahvalna sam ti što pišeš istinu hrvatsku i brineš da se ne zaborave branitelji. Otac mi je preživio križni put, od Dravograda do Inđije u Srbiji. U ratu ga baka skrivala od partizana, a ustaše ga nisu dirale do 1944. Tada, taj dan u 9. mjesecu bila je racija, opća mobilizacija i odveden je s puno drugih, mladih i starih, pa i bolesnih. Djed naš nije imao oko, nisu bili u borbama, samo su čuvali prugu, tu kod Rajića. Da ne duljim - kod Karlovca borbe, puno mrtvih, kod Dravograda razoružanje i predaja, onda pakao i muke.
Prvo logor, pa tri godine vojske, proživio je i svjedočio nestajanju ljudi, oficira 1948. tamo je bio brijač, a po povratku kući ostaje bez prava na zaposlenje. Imovine nije imao dati za obavezu, pa je morao raditi bez plaće drumove i putove. Bio je siromah, a oženio je također sirotu, dobili su četvero djece. Doista smo bili siroti, zemlja škrta,ni crveni križ nam nije pomagao", navodi se u pismu.
'Svi smo bili u nemilosti'
Tu nije stala. "Nedjeljom bi brijao i šišao ljude, a ja bih slušala taj tihi razgovor o preokretu i kako se ne smije spominjat. Iz sela se 22-ca nisu vratila, ostala je njihova sirotinja - nazivali su djecu ustaškom kopiladi, a udovice prisiljavali da im se podaju. Ne znam je li Tito znao što mu odbornici po selima rade, ali do 1960. svi smo bili u nemilosti.
Nisam razumjela oca, sestra je naglas učila neku ratnu pjesmicu, a on zaplaka - što vas uče da su samo ustaše ubijale, e dica, valjda će jednom naša istina se čut'... Dica, rat je zlo, svi ubijaju, a bome neki i dugo po ratu. Plakao je kad smo iz škole dolazili i prepričavali partizanske filmove, izašao bi van i bio jako ljut. Ni jednom od nas nije došao na primanje u pionire, šutio je, nije objašnjavao", piše u pismu.
"Ni mama nije išla, maramu smo dobili u školi, a robicu posudili od starijih učenika. Tek kad sam vidjela film 'Sokol ga nije volio' bilo mi je jasnije, a nikad neću zaboravit suze u njegovim očima '90. pred hrvatskom zastavom. Do svoje smrti '94. hvalio je Boga – 'Samo nek' su ono zlo skinuli... Čuvajte, dica, slobodu i branite svoje...'. Zapisao je svoj put od Dravograda do logora, pričao nam sve što je vidio – 'Ma, da te ni pipnuli nisu, bilo je dosta muke od gladi, biti prljav od vlastitog proljeva, a ne daju ti se presvuć ni oprat...' Sad dobro shvaćam svaku njegovu bol, svaku muku, a očuvala ga je vjera... Krčio je obalu da bi mi imali njivu, nadničario, sadio i kalemio voće, vinograd, to mu je bio lijek, majka ga je voljela i razumjela, duga je to priča, teška...", istaknuto je, između ostaloga, u pismu koje možete pročitati OVDJE.

FOTO: Ronald Gorsic / CROPIX
'Znalo se sve i sada se zna'
Ovaj tekst izazvao je reakcije čitatelja portala Direktno. "Znalo se sve i sada se zna, samo ne znam koga se sve još štiti da i mi kao i ostali ne proglasimo i komunističke žrtve žrtvama, a ne da se i danas čita da su svi ljudi to zaslužili, da se trebalo još ubiti, da se tada znalo kako se postupa sa svećenicima, žalosno što to i Hrvati govore, lako za ove druge" , napisali ste ispod teksta na Facebooku portala Direktno.
"Bezbroj je takvih priča i sudbina. Bogu hvala, dobili smo svoju državu", "Nažalost mnogi i danas pišu kako je u toj državi svima bilo dobro i kako su sva drugačija pisanja laž", nastavili ste u komentarima.
Hebrang iznenadio izjavom o Thompsonu i Hajdašu Dončiću: 'Vjerujte mi, da je on premijer...'
"Strašni su bili zločini tih 'naših' jugokomunističkih zlikovaca. Osobno sam čuo puno sličih priča o odbornicima, ne samo da su ljude odvodili koji se nikada nisu vraćali i ne samo to, bilo je još puno ružnih stvari. Dolazili su u siromašna sela Dalmatinske zagore i sve uzimali: stoku, žito, brašno..., apsolutno sve. Obitelji su ostavljali bez išta, bez imalo hrane iako su imale puno djece", zaključili ste u komentarima.
Komentari
VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.