Vučićeva tvrdnja o kršenju Sporazuma opasnija je nego što se misli: Razlog je jasno vidljiv

Podsjetimo, Deklaracija je potpisana u jeku ponovnog naoružavanja Europe nakon sve napetijih odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama i prijetnje Rusije na jedinstvo Europske unije. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić izjavio je u srijedu u Bruxellesu da su Hrvatska i Albanija potpisivanjem vojnog sporazuma s "privremenim institucijama" u Prištini otvorile utrku u naoružanju u regiji, dok je ministar obrane Srbije rekao da se radi o "provokativnoj inicijativi" susjednih zemalja. "Otvorili su trku u naoružanju u našoj regiji, to je za nas teška situacija, svakako ne laka, ali smo razumjeli njihovu poruku. I sačuvat ćemo svoju zemlju, odvratiti ih i uvijek uspješno obraniti od svakog potencijalnog agresora, čak i ovako moćnog", rekao je Vučić nakon sastanka s glavnim tajnikom NATO-a Markom Rutteom.

Istaknimo da se Deklaracijom, kojoj mogu pristupiti druge države, ističe važnost zajedničkih odgovora na sigurnosne izazove, hibridne prijetnje i druge rizike koji bi mogli ugroziti regionalnu stabilnost, rečeno je u utorak u priopćenju MORH-a. Srbijanski ministar obrane Bratislav Gašić je u srijedu u Beogradu ocijenio da potpisivanje trilateralnog memoranduma Hrvatske, Albanije i "takozvanog 'Kosova' " o suradnji u obrani "bez konzultacija s Beogradom, predstavlja potvrdu ispravnosti strateškog ulaganja u jačanje i modernizaciju Vojske Srbije". "Riječ je o provokativnoj inicijativi susjednih država koja je u suprotnosti s naporima  jačanja regionalne sigurnosti", izjavio je Gašić.

On je naglasio da takav "razvoj situacije za Srbiju nije iznenađenje jer Zagreb i Tirana već dugo nastoje privremene institucije samouprave u Prištini uvesti u NATO 'na mala vrata', ujedno pomažući nelegalne procese razvoja tzv. 'vojske Kosova' ". Za Srbiju "takav scenarij nije prihvatljiv", naglasio je Gašić i objasnio da je "Kosovo i Metohija autonomna pokrajina u sastavu Srbije bez obzira što su pojedine zemlje, među ostalima i Albanija i Hrvatska, priznale njenu protupravnu i samoproglašenu neovisnost". Predsjednik Vučić pak otišao je korak dalje optuživši Hrvatsku da je potpisivanjem prekršila "ono što se poštovalo još od 1996. godine", aludirajući tako na Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja potpisanog 14. prosinca 1996. u Firenzi između Republike Hrvatske, Savezne Republike Jugoslavije (tek 2003. godine SFJ mijenja ime u Državnu zajednicu Srbije i Crne Gore, dok Crna Gora postaje nezavisna 2006., op.a) te Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. 

Prošlo je vrijeme kada je Hrvatska pitala Beograd što smije i kako treba raditi i to se više nikada neće ponoviti. Već 35 godina smo samostalna država, prošli smo pet godina agresije i politike koja je zastupala takav narativ. Hrvatska će potpisivati deklaracije s kim želi, a… pic.twitter.com/nnnxDtIx5l

— Ivan Anušić (@ivananusic12) March 19, 2025

Prava i obveze 

Riječ je zapravo o Sporazumu koji je usko povezan s potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma, a koji je označio dogovoreni prekid ratnih aktivnosti u Bosni i Hercegovini i stvorio preduvjete za stabilizaciju jugoistoka Europe kroz daljnje pregovore svih sukobljenih strana. Podsjetimo, Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznatiji kao Daytonski sporazum, usuglašen je 21. studenog 1995. u zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson u američkom gradiću Daytonu, savezna država Ohio, a potpisali su ga hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović i predsjednik Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević u ime SR Jugoslavije i Republike Srpske u Parizu 14. prosinca 1995., uz jamstvo međunarodne zajednice koju su predstavljali predsjednik španjolske vlade Felipe González, francuski predsjednik Jacques Chirac, američki predsjednik Bill Clinton, predsjednik britanske vlade John Major, njemački kancelar Helmut Kohl i predsjednik ruske vlade Viktor Chernomyrdin. Glavni cilj sporazuma, zajedno s jedanaest aneksa (jedan od njih je i spomenuti Sporazum, op.a), bio je uspostaviti mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini te osigurati regionalnu stabilnost.

U kontekstu vojne dimenzije, Aneks 1B – Članak IV osigurao je okvir za uspostavu režima nadzora naoružanja između Republike Hrvatske, Savezne Republike Jugoslavije u to vrijeme i Bosne i Hercegovine kao države s dva entiteta: Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska. Pregovori o tekstu Sporazuma, koji bi uspostavio vojnu ravnotežu na području donedavno zahvaćenom ratnim razaranjima, trajali su do sredine lipnja 1996. godine. Strane su se složile da se Sporazum o kontroli naoružanja temelji na sljedećim kriterijima: veličini stanovništva, trenutačnim veličinama oružanih snaga, obrambenim potrebama i relativnoj razini snaga u regiji. Ključna je bila spremnost strana za uspostavljanje novih oblika suradnje na području sigurnosti usmjerenih na izgradnju transparentnosti i povjerenja, uspostavu vojnog balansa te izbjegavanje utrke u naoružanju na ovom području. Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja potpisan je 14. lipnja 1996. u Firenci i od tada je bio jedan od ključnih mehanizama za očuvanje i promicanje sigurnosti i stabilnosti u regiji, a svakako jedan od najuspješnijih elemenata Daytonskog sporazuma.

Sporazum uspostavlja sustav mjera i procedura za smanjenje broja naoružanja na dogovorenu razinu. Prava i obveze koje proizlaze iz Sporazuma pravno su obvezujuće, a sadrži sljedeće mjere: konkretna numerička ograničenja za pet kategorija naoružanja (borbeni tenkovi, oklopna borbena vozila, topništvo kalibra 75 mm i više, borbeni zrakoplovi i jurišni helikopteri); odredbe o mehanizmu nadzora kroz režim inspekcija, razmjene informacija i verifikacije. Također, Sporazum sadrži i druge institucionalne aranžmane za nadzor njegove primjene, uključujući ulogu i funkcije Osobnog predstavnika predsjedavajućeg OESS-a za članak IV, Kontaktnu skupinu (predstavnike država: Francuske, Italije, Njemačke, Ruske Federacije, Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva) i asistente u provedbi inspekcijskih aktivnosti. Od samog početka, OESS i Kontaktna skupina posvetili su posebnu pozornost prvo provedbi i zaključenju pregovora, a zatim i uspješnoj implementaciji Sporazuma.

FOTO: Pedja Milosavljevic / CROPIX

Vanjski neprijatelj 

Riječ je o jednom od najdugovječnijih i najuspješnijih mehanizama Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Istaknimo da je do 2021., točnije u 25 godina provedbe Sporazuma uništeno ukupno 10.292 komada oružja, provedeno je 476 misija, 776 inspekcija i 129 inspekcija redukcije naoružanja, smanjen je broj objekata inspekcije i broj inspekcijskih kvota, te oko 1300 asistenata i 140 gostiju promatrača iz 29 država članica OESS-a svojim je sudjelovanjem podržalo implementaciju Sporazuma. Međutim, treba istaknuti je Stalno vijeće OESS-a donijelo u studenom 2014. odluku o prijenosu vlasništva na stranke Sporazuma, o čemu je usvojena Deklaracija. Ceremonija potpisivanja Izmjena i dopuna Sporazuma održana je tijekom 21. sastanka Vijeća ministara OESS-a, u prosincu 2014. u Baselu, u Švicarskoj. Četiri ministra vanjskih poslova: Zlatko Lagumdžija, Igor Lukšić, Vesna Pusić i Ivica Dačić potpisala su Izmjene i dopune Sporazuma čime je okončan mandat Osobnog predstavnika predsjedavajućeg OESS-a za članak IV. Daytonskog mirovnog sporazuma. 

Samim time i sporazum o zajedničkoj kontroli naoružavanja zapravo stavljen izvan snage, a uzmemo li  u obzir da su Hrvatska i Albanija u međuvremenu postale članice NATO saveza, što je vojni savez u kojem ne postoji zapreka da države članice zajedno rade na jačanju obrane i borbene spremnosti, štoviše to se i očekuje, jasno je da su izjave Aleksandra Vučića potpuno promašene i korištene u propagandne svrhe kako bi srpskoj javnosti, koja se nikad žešće protivi njegovom represivnom režimu, stvorio vanjskog neprijatelja.  Također, zanimljivo je da se Vučić poziva na kršenje Sporazuma koji je usko povezan uz Daytonski upravo u trenutku kada je po nalogu Suda i Tužiteljstva BiH raspisana tjeralica za čelnikom bosanskih Srba Miloradom Dodikom na temelju prvostupanjske presude prema kojoj je proglašen krivim za  neprovođenje odluka visokog predstavnika za BiH, kršenje Daytonskog sporazuma i ugrožavanja ustavnog poretka BiH.

Hebrang očitao lekciju Vučiću: 'Pa sporazum o kojem priča ukinut je još 2014. godine'

Jasno je da njegova premisa o kršenju Sporazuma pokazuje da ambicije o stvaranju 'srpskog sveta' još uvijek, čak i u stanju na rubu građanskog rata, žive u Srbiji. Kako je naš portal neslužbeno doznao od izvora iz MORH-a potpisana Deklaracija između Hrvatske, Albanije i Kosova isključivo je na razni suradnje, obuke, vježbe, vojne industrije te njome nije dogovoren nikakav vojni pakt ili obrana, na što aludira Vučić i Srbija. Kako bi pojasnili, to znači da Deklaracija ne sadrži dogovor zajedničke obrane triju zemlja, već je riječ o trilateralnoj suradnji u navedenim područjima. Točnije, ukoliko Srbija primjerice napadne Kosovo (jedinu državu potpisnicu koja nije članica NATO-a), Albanija i Hrvatska neće je braniti na temelju potpisane Deklaracije jer takva obveza njome nije niti dogovorena.