POMOZIMO IM

Volonterka o beskućnicima: Ti ljudi ne traže samilost nego naše suosjećanje, žele da ih netko sasluša i pokloni im dio svog vremena…

Autor

Bjonda Lučić

Kada pričamo o beskućništvu u Hrvatskoj, o brojkama je teško govoriti. Problem leži i u samoj definiciji beskućništva te tako postoje termini “apsolutno” i “relativno” beskućništvo, a u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2020. godinu stoji da je prema zadnjim podatcima Centra za socijalnu skrb, evidentirano 511 beskućnika. Da podaci o broju beskućnika variraju svjedoči i pretpostavka Hrvatske mreže za beskućnike (HMB) koja procjenjuje da oko 2000 osoba u Hrvatskoj živi u ”apsolutnom beskućništvu”. Također, iz HMB-a napominju i da je (po njihovim procjenama) u Hrvatskoj oko 10.000 relativnih beskućnika.

26.07.2021. u 20:57
Ispiši članak

Ljudi koji rade na terenu s beskućnicima istaknuli su da je broj beskućnika u porastu i da službene statistike nisu u skladu sa stvarnom situacijom na terenu. Slamka spasa beskućnicima su prihvatilišta i prenoćišta. Prihvatilište pruža beskućnicima uslugu privremenog smještaja u kriznim situacijama. U pomoć priskaču i brojni volonteri, a jedna od njih dala je izjavu za portal Generacija.hr.

Udruga “Savao” humanitarna je udruga koja pomaže potrebitim i marginaliziranim osobama s ruba društva. U središtu rada ove udruge je pružanje pomoći beskućnicima, a uz to brinu i za nekoliko potrebitih obitelji. Jelena volontira nekoliko godina i opisala je zašto se odlučila na taj čin te što volontiranje predstavlja za nju.

"Po struci sam pravnica i već nekoliko godina uz redovan posao i aktivnosti, trudim se naći vremena za volontiranje kako bih  dala dio sebe onima koji su u potrebi. Aktivna sam članica molitvene zajednice Srce Isusovo u Zagrebu i u okviru djelovanja naše zajednice imamo više službi koje na volonterskoj osnovi pomažu obiteljima u potrebi, volontiraju u domu za nezbrinutu djecu, domovima za starije i nemoćne i slično", rekla je Jelena i opisala svoje uključivanje u volontiranje. 

"Ovog proljeća se nas desetak iz zajednice, posredstvom patera Stjepana Ivana Horvata, uključilo u rad udruge ‘Savao’ na način da smo pokrenuli akciju da cure iz zajednice naprave kolače, koje smo slagali u manje paketiće i zajedno sa ostalom hranu koju su osigurali članovi udruge Savao i drugi volonteri dijelili svima koji su došli kod bočnog ulaza na Glavni kolodvor u Zagrebu. Kolači kao bonus redovnom obroku su jako razveselili sve one koji su došli, ali ono što je mene osobno najviše dirnulo u toj akciji jest vedar duh svih tih ljudi. Naime, oni su svi zapravo još više od hrane bili željni razgovora i druženja i bilo mi je super što smo, nakon što smo podijelili hranu i kolače, imali prilike s njima popričati, čuti njihove priče, provesti vrijeme s njima", rekla je Jelena. 

Dodala je da Udruga Savao dijeli hranu potrebitima svaki utorak i petak u 20 sati kod bočnog ulaza na Glavni kolodvor u Zagrebu. "Lijepo je promatrati kako se ta, u početku malena inicijativa nekolicine entuzijasta, širi i okuplja sve veći broj volontera i različitih zajednica koje se udružuju kako bi se osigurala potrebna hrana, okrepa, ali i prilika za druženje sa onima koji žive na margini društva”, dodala je. 

“Nažalost, u našem glavnom gradu ima prilično velik broj beskućnika i ono što bi si zapravo svatko od nas trebao posvijestiti jest činjenica da je većina tih ljudi nekoć imala ‘normalan’ život, a da su im se u nekom trenutku uslijed određenih okolnosti, prilike promijenile i završili su na ulici. Ono u što sam se uvjerila volontirajući s beskućnicima jest da oni ne traže našu samilost nego naše razumijevanje i empatiju. Traže priliku da ih netko sasluša, pokloni im dio svog vremena i na tome su neizmjerno zahvalni. I iz moje perspektive, to je bit volontiranja s beskućnicima, ali i općenito volontiranja – prilika da daš dio sebe, a ne samo neki višak usput i nastaviš svoj život”, objasnila je.

Svaki susret s ljudima s margine društva mijenja i volontera, kaže naša sugovornica Jelena, otvara nove vidike i donosi nešto što što se ne može kupiti novcem. 

Objasnila je kako su se uz djelovanje u zajednici Srce Isusovo i povremeno volontiranje u udruzi “Savao”, prije godinu dana grupa žena uključujući nju, (koje se inače okupljaju kao svojevrsni klub ljubiteljica duhovne literature), odlučile i za korak više. “U dogovoru s časnim sestrama iz Gundulićeve, u okviru čijeg prostora djeluje jedna od nekoliko pučkih kuhinja u Zagrebu, uzele smo na sebe da nabavljamo, pripremamo i dijelimo obroke beskućnicima subotom. Pučka kuhinja u Gundulićevoj prima oko 130 korisnika koji dolaze na kuhani obrok. Ti dolasci subotom puno nam znače i oplemenjuju nas, a i nama je to na rast – znati pripremiti obrok za 130 korisnika, i još dobiti pohvale za isti.

U svakom slučaju, svakome tko imalo dvoji oko toga da postane volonter, od srca preporučam da se uključi jer kroz davanje dijela sebe, svaka će osoba puno više dobiti i kako kaže majka Tereza ‘Istina je. Ono što mi radimo samo je kap u oceanu. No bez našega rada ocean bi bio siromašniji za tu kap”, zaključila je volonterka Jelena.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.