Vođa prosvjeda protiv proeuropskog četnika Vučića političar je s izvornom četničkom politikom

Jedan od čelnika oporbenog Saveza za Srbiju (SZS) Boško Obradović izjavio je nakon prosvjeda, koji je završio ispred sjedišta beogradske policije, da će organizatori obavijestiti građane o ponovnom okupljanju ako njihovi zahtjevi za oslobođenjem uhićenih ne budu ispunjeni.

"Ako se to ne dogodi, organizatori prosvjeda objavit će kada ćemo se ponovno okupiti. I tada, kada se ponovo okupimo, iz cijelog Beograda, iz cijele Srbije, njihov kraj je blizu, oni su gotovi, oni su prošlost", poručio je Obradović, vođa konzervativnog desničarskog  Pokreta Dveri.

Dosadašnji prosvjedi protiv Aleksandra Vučića bili su demokratski i građanski orijentirani. Nekoliko mjeseci građani Srbije pokazivali su, ili barem to pokušavali, kako Srbija ne mora biti nacionalistička, u stalnoj svađi sa susjedima, kako bi prosperirala i da može krenuti nekim drugim, možda i europskim putem. 

Međutim Vučić, koji se na vlasti održava isključivo zahvaljujući glasovima iz ruralnih dijelova Srbije koji su još uvijek nespremni na prihvaćanje demokratskih normi ponašanja, sve zahtjeve prosvjednika u maniri autoritativnih državnika iz '90 ih godina, odbio je. Javni servis Srbije koji i u 21. stoljeću funkcionira na razini komunističkog agitpropa i nikada ne sudjeluje u kritiziranju vlasti samo je nadolio ''ulje na vatru'' te tako prosvjede okrenuo prema radikalnijim elementima s obje strane političkog kompasa srbijanske politike. 

Zaštitna lica prosvjeda do ove nedjelje bile su javne osobe: glumci te estradni umjetnici nisu bili važni igrači u organizacijskom smislu. Prije svega, oni su prosvjednicima služili da simbolički osnaže prosvjede. Savez za Srbiju kroz svoje članove i aktiviste ponajviše utječe na cijeli tijek protesta, kako kroz društvene mreže, tako i kroz terenske aktivnosti, a među njima postoji određena "podjela rada". 

Prosvjedni mimohodi "1 od 5 milijuna" održavaju se u Beogradu svake subote od 8. prosinca prošle godine, a u međuvremenu su se proširili na nekoliko desetaka gradova diljem Srbije. Po prvi puta proteklog su vikenda umjesto javnih ličnosti za govornike i predvodnike imali čelnike oporbenog Saveza za Srbiju (SzS).

Taj je Savez osnovan prošle godine na inicijativu bivšeg beogradskog gradonačelnika te donedavnog predsjednika Demokratske stranke (DS) Dragana Đilasa.

SzS na početku je okupljao devet oporbenih stranaka i pokreta, a u međuvremenu im se pridružilo i nekoliko sindikata, organizacija i građanskih inicijativa. Dogovoreno je da Savez nema predsjednika, već predsjedništvo, a odluke se usvajaju konsenzusom.

Savez čine politički i ideološki vrlo heterogene stranke različitih programa i svjetonazora, od desnice do stranaka građansko-liberalnih svjetonazora, a zajednički im je cilj borba za slobodu medija, ravnopravne medijske i predizborne uvjete te promjena aktualne vlasti.

Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je SzS treća politička snaga u zemlji, ali sa skromnih 12 do 15 posto potpore.

Četnik, tajkun, radikalni ljevičar i studentica koordiniraju prosvjede

S obzirom na to da su na čelu nasilnih događaja bili Dveri i Boško Obradović, čelnik ultradesne i klerikalne stranke, on vjerojatno ima ulogu odgovora na zahtjeve onih prosvjednika koji zahtijevaju radikalizaciju prosvjeda, odnosno, onih koji ne vide previše smisla u šetnji i zviždanju.

Obradović je srpski nacionalist koji je Hrvatsku nazivao genocidnom zemljom, a među rigidnim desničarima proslavio se  govorom protiv gay osoba koji je održao u srpskom parlamentu. Politički aktivan još od studentskih dana, porijeklom iz Čačka, Obradović se školovao u Beogradu gdje je na Filozofskom fakultetu studirao srbistiku. Tijekom studija, 1999. godine, s dvoje kolega pokrenuo je časopis 'Dveri srpske' koji će s vremenom postati jedan od vodećih časopisa, kako njegovi pristaše kažu, za nacionalnu kulturu. 

Iz tog kruga 2003. godine osnovana je i udruga Srpski sabor dveri, skraćeno Dveri, jedna od najaktivnijih i najglasnijih političkih organizacija u Srbiji čije su glavne odrednice nacionalizam, euroskepticizam i antiglobalizam. Kasnije je stranka Dveri čiji je Obradović jedan od šest zastupnika u Narodnoj skupštini, programatski postala ultrakonzervativna, otvoreno profašistička i klerikalna, odnosno reklo bi se istinska četnička stranka koja, naravno, ne da ni pedlja ''svete srpske zemlje Kosova''. 

Obradović i njegovi Dveri bliski su sa  Živozidašima. S Ivanom Pernarom Obradović se sastajao u više navrata, a prije tri godine ugostio ga je u Narodnoj skupštini Srbije. I dok su Vojislav Šešelj i drugi, Hrvatima iz Domovinskog rata poznatiji nacionalisti, Obradoviću zamjerali što je u Narodnu skupštinu doveo 'ustašu', on je Pernara hvalio kao političara novog doba. "Dveri s hrvatskim Živim zidom surađuju jer je riječ o autentičnoj političkoj opciji, antiglobalističkoj, koja se ne libi kritike uputiti NATO-u i Europskoj uniji. Naposljetku, Živi zid ima puno više razumijevanja za srpska pitanja nego Šešelj i njegov prijatelj Ante Gotovina", rekao je tada Obradović. 

Drugi vođa oporbe koji se istaknuo na nedjeljnim prosvjedima u Srbiji kontroverzni je političari i tajkun Dragan Đilas. Đilas se, kao i Obradović još od mladosti bavi politikom. Tijekom '90 ih godina u više navrata organizirao je i sudjelovao u prosvjedima protiv Slobodana Miloševića. Jedan je od osnivača 'Radija B92' 1989. godine, na kojemu je jedno vrijeme radio kao urednik Informativnog programa. Danas je njegova tvrtka, Multicom grupa, jedna od najvećih medijskih kompanija u Srbiji. Kritičari ga optužuju da njegova kompanija ostvaruje izravnu poslovnu suradnju s brojnim državnim institucijama, uključujući i one koje se financiraju iz proračuna Grada Beograda, za koji je Đilas kao gradonačelnik bio odgovoran. Đilas je bio i ministar u nacionalističkoj vladi Vojislava Koštunice u kojoj je bio ministar za investicije. 

Đilasova supruga Milica Delević, koja je kao i on politički aktivna i suvlasnica njegove kompanije, bila je za vrijeme mandata Vuka Jeremića, još jednog od vođa prosvjeda, nekadašnjeg nesretnog predsjednika Ujednjenih naroda, šef ureda za suradnju Srbije s Europskom unijom. 

S druge strane, u medijima se kao jedan od vođa prosvjeda i jedan od glavnih koordinatora nametnula i Jelena Anasonović. Studentica, koja za sebe tvrdi kako ne sudjeluje u radu ni jedne od političkih stranaka, iako srbijanski mediji tvrde kako je sudjelovala na listama Borka Stefanovića, lidera radikalno lijeve Ljevice Srbije. Inače, prvi prosvjedni mimohod održan u studenom i nazvan "Stop krvavim košuljama" organiziran je upravo zbog napada na Borka Stefanovića. Prosvjedi su poslije postali poznati pod nazivom '1 od 5 miliona'. 

Prosvjedi protiv Vučića još nisu dosegli svoju kulminaciju, ali ono što je do sada postalo jasno jest da su najglasniji prosvjednici protiv njegove umivene, ali ipak pročetničke autoritativne vladavine, osobe koje se svog četništva i radikalno lijevih ideja ne srame. 

No pitanje koje ostaje visjeti u zraku jest to što je nepoznato s kime će Vučić razgovarati ako prosvjedi urode bilo kakvim rezulatom: s četnikom, tajkunom, radikalnim ljevičarem ili studenticom?