Višnja Starešina o tome zašto su baš ovi izbori posebno važni

Elektronički su nam mediji već isprogramirali desetke medijskih predstavljanja, uniformiranih sukladno zakonu, naglasila je Starešina dodajući kako će u njima ispričati niz nebitnih stvari o strankama i njihovim programima, s glavnom porukom kako je svejedno birali mi ili ne birali, jer sve je to nekako isto.

Dodala je kako će cijeli taj sustav trudit će se da saznamo sve, osim onog najbitnijeg - što mi zapravo ovaj put biramo.

''Biramo li između koalicije A i koalicije B, stranke C i stranke D. Ili je nešto drugo, nešto veće posrijedi?'', napisala je Starešina.

Ohrabrujući SDP-ove birače uoči drugog kruga posljednjih predsjedničkih izbora Zoran Milanović je izgovorio ono svoje revolucionarno geslo: Ili oni ili mi. Mnogi su mu zamjerili suviše borbeni izričaj, koji unosi podjelu u narod, što navodno nije primjereno trenutku.

Istaknula je kako je premijer Milanović ' u svome revolucionarnom geslu Ili oni ili mi precizno sažeo načelo političkog djelovanja cijele te mreže neokomunističkih apartčika nove generacije.

''One su u sjeni stvaranja države i rata za slobodu uzgojile u višestranačko ruho preobučene komunističke oligarhije, kako bi jednog dana preuzeli vlast i upravljanje državom, onako kako to oni jedino znaju, onako kako su to činili od 1945. do 1990. - eliminacijom svih onih koji nisu mi'', napisala je Starešina.

Metode su bile različite, navela je, od fizičke eliminacije u ranim poslijeratnim godinama do sofistiranijih oblika marginalizacije i getoizacije nepodobnih u kasnijem razdoblju.

Sadržaj i način upravljanja i vladanja njihove ideologije ostali su isti - s partijskom podobnošću kao jedinim kriterijem. Samo po tom kriteriju stranački uhljebi bez ikakvih profesionalnih referenci (Maras, Jakovina, Hajdaš-Dončić, Zmajlović, Opačić, Vrdoljak...) mogu biti ministri vrlo zahtjevnih resora, navela je Starešina.

'A osobito je poželjno da najdelikatnije ideološko - političke poslove za partiju odrade hiperambiciozni i hipernekompetentni politički prebjezi za čije ambicije HDZ nije imao sluha, poput politički univerzalnog karijerista Freda Matića i politički nerealiziranog konzervativca Ante Kotromanovića', istaknula je Starešina.

Za potpuni model, smatra Starešina, nedostaje nadzor nad medijima.

'Gotovo bez otpora promijenjen je zakon o HRT-u, prethodno usuglašen s EK u sklopu pristupnog procesa EU, na način da je državna televizija dovedena pod izravnu partijsku kontrolu, nekad više u službi bivšeg predsjednika Josipovića, danas isključivo u službi Zorana Milanovića i potpore njegovoj izbornoj kampanji. Uz to, partija je ovladala regulatornim tijelom svih elektroničkih medija i učvrstila efektivni nadzor nad većinom pisanih', napisala je Starešina.

Vanjskopolitička orijentacija politike vladajućih, istaknula je Višnja Starešina, je nužno proistočna.
Premijer Milanović i bivši predsjednik Josipović mnogo su se lakše razumijevali s Rusijom ili Kinom, nego s Njemačkom, a o SAD-u da i ne govorimo.

Lex Perković je bio tek najeklatantniji primjer sukoba Zorana Milanovića s Njemačkom i sa stečevinama europske demokracije i pravne države. Milanovićevoj Vladi je mnogo bliži bio zapadnobalkanski region po čijoj je mjeri proizveden i regionalni kulturni prostor, negoli srednjoeuropska kultura, kojoj su čvrsto zatvorena vrata.

'Zato s velikim neprijateljstvom gledaju inicijativu predsjednice Kolinde Grabar - Kitarović ‘Jadran - Baltik - Crno more’, koja ima američku potporu i koja vraća Hrvatskoj njezinu srednjoeuropsku dimenziju, ustvrdila je Starešina za Slobodnu Dalmaciju. 

'U razdoblju kada se (i) na Balkanu ponovno postavljaju granice između Istoka i Zapada, uz sve agresivnijeg Putina i sve ambicioznijeg Erdogana, parlamentarni izbor vladajuće političke opcije u Hrvatskoj za sljedeće četiri godine nije tek izbor između različitih stranaka i različitih koalicija, između različitih PR- koncepata i različitih predizbornih obećanja. To postaje izbor između Istoka i Zapada, između betoniranja neokomunističkog upravljanja državom i demokratske tranzicije. Birači doduše o tome neće moći saznati iz mainstream medija. Ali niti 1990. iz medija nisu mogli doznati da biraju između Hrvatske i Jugoslavije'', zaključila je Starešina.