komentar napada

VIDMAROVIĆ ZA DIREKTNO 'Trumpov vojni udar na Siriju signal je upućen Teheranu'

Autor

Rafael Jurčević

Napad udruženih američkih, britanskih i francuskih snaga na kemijska postrojenja i znanstveno istraživački institut u Siriji došao je kao iznenađenje svjetskoj javnosti koja je očekivala kako će se američki predsjednik povući kao i bivši predsjednik Barack Obama 2013. za iste optužbe o kemijskom napadu.

16.04.2018. u 23:00
Ispiši članak

Donald Trump je više puta upozoravao Bashara Asada i njegov režim kako se više ne smije koristiti kemijsko oružje u napadima na pobunjeničke enklave. Iako sirijski režim i Rusija tvrde kako su optužbe za napad klorom u Dumi izmišljotina kojoj je za cilj legalizirati napad na Siriju, američka veleposlanica u UN-u Nikki Haley tvrdi kako je sirijski režim više od 50 puta koristio kemijsko oružje.

Napadi su najavljeni i u budućnosti ako se opet dogode kemijski napadi. Također se očekuju i prvi rezultati Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW).

Rusija je oštro reagirala na napade na kemijska postrojenja i optužila tri zapadne zemlje za agresiju na Siriju. Prije samog napada su uvijeno i zaprijetili posljedicama, ali na kraju se ništa nije dogodilo.

O mogućoj eskalaciji sukoba, ulozi Hrvatske te motivima napada razgovorali smo sa stručnjakom za međunarodne odnose i političkim analitičarem Branimirom Vidmarovićem.

Kako komentirate napad na kemijska postrojenja u Siriji od strane SAD-a i saveznika, koji motivi stoje iza napada?

Ako pogledamo na situaciju apstraktno, možemo uočiti bezidejnost i odsutnost konkretnih strategija što kod Zapadnih saveznika, što kod Rusije. Raketni napad na kemijska postrojenja je razumljiv. Kemijsko oružje je crvena linija koju se ne smije prelaziti. Ali obrisi situacije se ponavljaju. Otprilike u isto vrijeme prošle godine, SAD je samostalno naredio raketni udar po Siriji, također zbog kemijskog napada. Što se promijenilo?

Bez obzira na sve, SAD i EU su do sada većinom tolerirali Asada i njegovu vlast, fokusirajući se na terorizam i borbu s takozvanom Islamskom državnom (ISIS). No, teroristička grupacija je, ako je vjerovati brojnim izvješćima, manje-više uspješno neutralizirana a Trump je nedavno izjavio da će SAD napustiti Siriju.Stoga munjevito organiziran udar po kemijskim postrojenjima nije dio velike i promišljene kampanje protiv Asada i njegove vlasti. I teško da će to ikada postati. Radi se o smirivanju vlastite kolektive savjesti i demonstraciji moći.

Nakon prošlogodišnjeg rafala ispaljenog po vojnoj zrakoplovnoj bazi, za Asadov režim stvari se nisu radikalno pogoršale. Ali su u Siriji počeli jačati drugi igrači: Turska i Iran. Unatoč raznim ciljevima, strane su uz rusko pokroviteljstvo ipak postigle labavo razumijevanje oko vlastitih sirijskih pozicija. U djelovanju Istočnog trojstva Zapad je vjerojatno pročitao moguću de-facto particiju Sirije i potpuni gubitak kontrole i utjecaja. Trumpu vjerojatno Sirija nije previše interesantna. Ali kontekst i okolnosti su jači od njega.

U kontekstu promjene politike SAD-a prema Iranu i nuklearnom sporazumu, Trump želi pokazati odlučnost i nepomirljivost. Sasvim je moguće da je ovaj vojni udar najviše signal upućen Teheranu. U kontekstu afere Skripalj i rusko-zapadnog zahlađenja, napad je svojevrsni logični nastavak zapadnog jedinstva i pritiska na Rusiju. U kontekstu vlastitih problema s Rusijom, Trump još uvijek nastoji dokazati vjerodostojnost i privrženost općeprihvaćenoj američkoj politici prema Rusiji. Sjetimo se, nakon prošlogodišnjeg udara, Trump je izjavio kako je „napad (na bazu al-Sharyat u Homsu) uspješno eliminirao svu diskusiju i optužbe o vezama moje administracije s ruskom vladom“.

Ovaj puta Trump je smogao okupiti mali savez čiji članovi imaju vlastite interese. Velikoj Britaniji trenutno odgovara sve, što će na drugi plan odbaciti Brexit i unutarnje političke probleme vlade Therese May. Macron se želi nametnuti kao novi europski lider. Mislim da je sudjelovanje Francuske više uvjetovano željom da se konkurira Njemačkoj i Angeli Merkel, za koju se sve češće priča da slabi i vodi neshvatljivu politiku bez jasnih odabira strana. Ali također nemojmo zaboraviti da je Francuska tradicionalno vojno angažiranija od ostalih kontinentalnih europskih zemalja, na primjer, u Jugoistočnoj Aziji. Istovremeno, Macron je govorio da je jedan od ciljeva bio raskol u Istočnom trojstvu i vraćanje Turske u zapadnu orbitu.

Jesu li tri zapadne zemlje ostvarile kratkoročan uspjeh s napadom? Kakva je bila reakcije Rusije?

Kao što smo rekli, ni jedna strana nema dugoročnu strategiju. Rusija se u Siriju uputila kako bi prebacila pažnju s Ukrajine i Krima. Moskva se borila s teroristima. Zapad se također borio s teroristima. Problem je bio u režimu Asada, ali Zapad je pokazao da mu to nije prioritet. Svi su donekle raspodijelili uloge, ali nitko ne nema odgovor na pitanje što i kako dalje? Ima li SAD plan za post-asadovsku Siriju? Nema. No, vjerojatno svi shvaćaju da bi nakon pada Asada ostatci ISIS-a provirili iz svojih skrovišta i u kaosu bezvlađa ojačali redove. 

Ni Rusija ne može točno odgovoriti do koje mjere ide njen sporazum s Asadom i koliko je stvarno spremna riskirati veliki sukob zbog njega. Zato je službena reakcija Moskve bila proturječiva poput teksta iz reklama suvremenih automobila: nježna i agresivna, smirujuća i odlučna, predvidiva i neponovljiva. Moskva je pohvalila sirijsku protuzračnu obranu, ustvrdivši da je preko dvije trećine raketa bilo uništeno te izjavivši da napadnuti objekti ne spadaju u dogovorenu rusku zonu odgovornosti. Istovremeno, Putin je govorio o teškim posljedicama.

Dakle, Rusija se pravila da se ne boji, Zapad se pravio da je odlučan. Svi su zadovoljni.

Očekujete li daljnje zaoštravanje situacije i nove napade?

Ništa nije nemoguće. Naravno, mogući su i novi napadi, ali kakvu će podršku imati Trump? To ovisi o ciljevima. Macron je, na primjer, specificirao da sudjeluje samo u preciznim napadima kemijskih objekata. Ako SAD predloži plan uništenja vladinih objekata u Damasku i Asada osobno, bit će teško dobiti podršku Europe ako se ignoriraju mehanizmi UN-a.

 Moguć je i onaj okršaj između SAD-a i Rusije o kojemu svi pričaju. No, vjerojatno bi se radilo o slučajnosti ili lošem razumijevanju – poput rusko-turskog incidenta. Strane bi tada najvjerojatnije tražile izlaz iz situacije. Upravo nam tursko-ruski okršaj puno govori o ulozima i procjenama rizika. Naime, to je bila situacija kada je članica NATO-a uništila ruski vojni zrakoplov. I to hladnokrvno. Tada je Turska, bez obzira na brzopletost postupka, dobila podršku Saveza. Putin je morao odmjeriti rizik. Situacija je već zaoštrena i ostat će takova sve dok se ne smijene ruska ili američka paradigma—najbolje oboje.

Ipak, stvara se dojam da je sve ovo više signal prema Iranu. Za Moskvu je takav razvoj puno bolji jer omogućava dostojanstvenu egzistenciju bez vidljivog poraza.

No, bilo bi pogrešno govoriti da Moskva nije u dobroj poziciji. Rusija zasad dobro izvršava svoju primarnu funkciju štićenja Asada. Zapadni precizni udarac po kemijskim objektima svjedoči o tome da zapadna koalicija nije spremna upustiti se u direktnu zonu odgovornosti Moskve. Iz perspektive ruske historiografske percepcije, Sirija je principijelno pitanje: američki poduhvati u bivšoj Jugoslaviji i Libiji još uvijek kreiraju i utječu na rusku vanjskopolitičku realnost. Zato je otpor Zapadu, makar i besperspektivni, dokaz vlastite vjerodostojnosti.

Kakav utjecaj može imati daljnje zaoštravanje situacije na Hrvatsku?

Vjerojatno nikakav. Osim, naravno sudbine INA-inih bušotina u Siriji. Što se sada s njima događa i pod čijom su kontrolom? Stručnjaci poput Davora Šterna govore da su to bili kvalitetni poduhvati, izuzetno vrijedni. No, nemoćni smo. Gledajući iz pragmatičnog kuta, za INA-u bi najbolje bilo da se Sirija što prije podijeli—drugog rješenja očito nema—kako bi se INA-inim operacijama moglo razgovarati s legitimnim predstavnikom neke od zona.

Hoće li Hrvatska pretrpjeti ikakve gubitke zbog toga što je stala na stranu SAD-a te hoće li Rusija u slučaju daljnje eskalacije uskraćivati plin ostatku Europe?

Ni Francuska neće imati nekih osobitih posljedica—kamoli mala Hrvatska. Mi nismo stali na stranu SAD-a. U priopćenju MVEP-a, koje je napisano stilom solidnog birokrate s afinitetom prema miru i diplomaciji, stoji da Hrvatska podržava sprečavanje korištenja kemijskog oružja ali poziva na dijalog i poštovanje međunarodnih procedura. Tu je naš birokrat dobro procijenio hrvatske interese i hrvatsku vanjsku politiku. Rusija neće nikome isključiti plin ili naftu, pogotovo ne EU koja je iz godine u godinu najveći uvoznik ruskog plina. Osim toga, stižu topli mjeseci. Čak i kada bi netko u deliriju odlučio insistirati na takvoj mjeri, teško da bi našao razumijevanje.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.