Vidmarović za Direktno: Dok je Johnson nudio jasan kraj priče za Brexit, Corbyn je 'klizio' u radikalizam

Većina predizbornih anketa predviđala je pobjedu konzervativaca, ali rijetko je tko predvidio da će ta pobjeda biti ovako uvjerljiva.

Zanimljivo je kako je pobjedu Borisa Johnsona pozdravila i Francuska, koja kaže da joj je drago što će napokon "razjasniti situacija" oko Brexita. Za očekivati je kako će Johnson s uvjerljivom parlamentarnom većinom moći nametnuti svoju viziju Brexita što će mu olakšati, kao i Europskoj uniji, mogućnost postizanja dogovora. Sve to Johnson nije mogao, kada je bio u situaciji da je praktički izgubio vladajuću većinu u prošlom sazivu britanskog parlamenta.

Pobjedu britanskih konzervativaca i najave o brzom i izglednom Brexitu, komentirao je za portal Direktno politički analitičar i stručnjak za međunarodnu politiku Branimir Vidmarović.

Kako komentirate rezultate izbora, je li uvjerljiva pobjeda Konzervativne stranke predstavlja iznenađenje ili se moglo očekivati?

Sve projekcije i ankete upućivale su na pobjedu Konzervativne stranke. Opet, budući da su ulozi bili visoki, a značaj izbora ogroman, neizvjesnost je bila prisutna do kraja. Laburisti su nekoliko tjedana prije izbora vrlo snažno potegnuli. Na dan glasovanja čak se i Johnson uznemirio. Osim toga, poznata je činjenica da su britanski izbori zadnjih desetak godina vrlo nepredvidljivi, jer su birači skloni masovno i nenadano mijenjati odabir. Zato je možda ispravno reći da se pobjeda Johnsona pretpostavljala, ali ne i do kraja očekivala.

Kako komentirate očigledan' potop' Laburista na izborima? Jesu li najave nacionalizacija i  njihova ekonomska politika krive za loš rezultat ili njihov neodređen stav o Brexitu? Je li moguć odlazak Corbyna sa čela stranke?

Corbynova je greška prije svega u tome što je predlagao biračima prolongaciju neizvjesnosti. Brojni birači koji nisu simpatizirali Johnsona odlučili su se na kraju za njegovu opciju jer je, ako ništa drugo, nudio jasan kraj priče koja je jako umorila Britance. Temu Brexita pokušao je zamijeniti drugim, domaćim problemima zdravstva, plaća, rada, nacionalizacije, jednakosti i tome slično. Pokušao je svima dokazati da Brexit ne može biti jedina tema. Iako je ideja sasvim legitimna, jer se Brexit doista pretvorio u svojevrsni kult, ili čak poprimio obličje političkog virtualnog božanstva koje je zahtijevalo svoje rituale i žrtve, Corbyn je u svojoj želji da nadjača Brexit sa svakodnevnim problemima pomalo klizio u radikalizam. I grdno se prevario. Ironija je u tome što je i Johnson u nekom trenutku također pokupio ideje poput povećanja državne potrošnje ili ukidanja mjera štednji. No, Brexit je bio presudan. Corbyn je najavio da neće voditi stranku na sljedećim izborima.

Kako će izgledati nastavak Brexita nakon ovoga. Hoće li Johnson uspjeti u svom naumu, hoće li Britanija već na početku iduće godine izaći?

Ako će uspjeti brzo formirati vladu – a kako stvari stoje nema razloga da ne uspije – realno je očekivati da će do 31. siječnja iduće godine Britanija službeno biti vani. Naravno, moramo biti svjesni da je to 'vani' poput odlaska s nekog veselog rođendana ili zabave. Od trenutka kada objavite o svom odlasku do izlaska iz prostorije još ima barem pola sata pozdrava, razgovora i 'putnih'. Drugim riječima, sve tek počinje. Trebaju se riješiti vrlo konkretna pitanja gospodarske suradnje, mobilnosti ljudi i suradnje na području zajedničke obrane i sigurnosti. Britanija je tu veliki igrač i gubitak britanskog nuklearnog, pomorskog, zračnog i industrijskog potencijala za EU je gubitak. Svi razgovori o možebitnoj europskoj vojsci izgledaju neozbiljno bez participacije Velike Britanije. A hoće li ona htjeti participirati, i pod kojim uvjetima?

Ne zaboravimo da Trumpova Amerika želi vidjeti Johnsonovu Britaniju kao svog igrača. Ali, na poziciji mlađeg partnera. Težina i kapacitet Velike Britanije ima smisla i može doći do izražaja samo u EU, zbog tradicionalnih veza i kakvog-takvog zaleđa, zajedništva, ali ta priča je zasad gotova. Tako da je Britanija u scenariju odabira između nižeg položaja u orbiti SAD-a i treće zemlje u odnosu s franko-germanskom osovinom 'suha devetka' – jaka, ali beskorisna. Uostalom, nije engleska diplomacija od jučer, očekuju nas još godine pravih diplomatskih bitaka.
 

Kakve će ovo imati reperkusije na druge dijelove Ujedinjenog Kraljevstva? Je li pobjeda Johnsona učvrstila državnu zajednicu kao takvu ili dala 'mig' za moguće referendume o odlascima?

Naravno. U Škotskoj je gotovo sva mjesta pokupila Škotska nacionalna stranka gospođe Nicole Sturgeon, koja je odmah pozvala Johnsona da dopusti Škotskoj održavanje drugog referenduma o neovisnosti. Škotski nacionalisti loše se odnose prema konzervativcima, a zagovaraju ostanak u EU. Johnson, naravno, nije nimalo zainteresiran da Škotskoj dopusti referendum. Na primjeru epopeje s referendumom o Brexitu svjestan je da se može dogoditi svašta. Čitava situacija je ironična. Johnson zagovara neovisnost, suverenitet Velike Britanije, i čini se da ju je uobličio. No, teško da se neovisnost manjeg uklapa u tu ideju. To je jasno, svjetske sile funkcioniraju po principu očuvanja kronološkog prava (npr. Rusija, nasljednica SSSR-a koji je nikao u krvavoj revoluciji, danas osuđuje sve revolucije ili naznake iste. Ili kada velike nuklearne sile ne priznaju nove). Quo licet iovi, non licet bovi.

No, razgovori o drugom škotskom referendumu mogli bi se zahuktati. U tom slučaju EU bi se mogao naći u škripcu. Raznoliki parlament i umjerena Komisija vjerojatno će biti razapeti između želje da podrže neovisnost i želju za ostankom Škotske u EU—ako ništa drugo da se malo osvete za Brexit, i podrške britanskoj neovisnosti. U tom bi slučaju posebno zanimljivo bilo promatrati zemlje koje zagovaraju manje EU-a, a više suverenosti.  Za takve su britanski konzervativci Johnsona uzor, ali istovremeno vrednuju pravo na neovisnost kao jedan od temeljnih principa.