Vidmarović: Merkel je pomogla da ojača desnica, nije stisnula Vučića, a ostaje nam Europa sa svih strana pod udarom različitih interesa

Kakva je ostavština Angele Merkel, po čemu ćemo je pamtiti, ali i što joj mnogi zamjeraju te što možemo očekivati od novog njemačkog kancelara, razgovarali smo s analitičarem međunarodnih odnosa Branimirom Vidmarovićem.

"Stabilizacija Europe i stabilizacija odnosa sa svim velikim igračima, pragmatična proeuropska politika, ali istovremeno proračunato, pragmatično, bez ideologizacije, bez vrijednosti, konstantno pokušavanje unapređivanje odnosa i sa SAD-om i s Kinom i s Rusijom", kazao je uvodno Vidmarović o načinu vođenja politike Angele Merkel. 

Uz navedeno, kaže, Merkel je Njemačku pretvorila u vrlo jaku i stabilnu ekonomiju, koja je onda utjecala na stabilnost Europske unije i zadavala ton čitavoj ekonomiji i politici EU. 

"Ona je provela Europu kroz financijsku krizu 2009., a zatim je provela Europu i nešto kontroverznije kroz migrantsku krizu 2016.

Jasno je da se radilo o politici popunjavanja njemačkog tržišta radnom snagom. Nijemci to ne skrivaju da im treba, ali je naravno potaknula veliki val nezadovoljstva od strane europskih sila u jačanju novih centara moći oko Poljske i Mađarske", nastavio je naš sugovornik za portal Direktno. 

Europa pod palicom Merkel

Europa se u 16 godina Merkeličine vladavine nije puno mijenjala, ali je doživjela razdoblje stabilnosti i sigurnosti jer je ona "točno znala razdvajati osobne sentimente, stranačke sentimente od realnih potreba Europe, njemačke ekonomije i odnosa s vanjskim zemljama čak i onima koje su u blago antagonističkoj zoni".

Riječ je prije svega, dodatno je pojasnio, o multilateralnom pragmatizmu, trgovini, stabilnosti i pretvaranja Njemačke u centar moći koji je vodio čitavu Uniju.

Merkel sada odlazi usred velike Covid krize koja već dvije godine definira funkcioniranje svih aspekata života ljudi na svjetskoj razini. Međutim, sasvim je jasno da se na globalnoj razini grade nove pozicije moći i samim time definiraju novih odnosi snaga između velesila.
Koliko će svijetu nedostajati Merkel, odnosno, koliko je teška uloga pred Scholzom, pitamo Vidmarovića, koji odmah odgovara da Scholz ne posjeduje kapacitete koje je imala Merkel.

Sholz nema kapacitete kakve je imala Merkel

"Čini mi se da to i nije njegov cilj. Čini mi se da on jako dobro shvaća kakva je situacija i ne samo da on osobno nema kapacitete i ambicije, nego je koalicija drugačija i situacija se promijenila. Merkel je imala stabilnu političku pozadinu, a sada se radi o kvalitativno novoj koaliciji, novom pristupu u kojem imamo snažan zeleni element. Imamo i ekonomske libertarijance sada u vladi, ali i socijal-demokrate ,a to je sasvim druga konstelacija snaga", govori Vidmarović. 

Promijenio se i svijet, kao i Europa sama.

"Sada više nema Velike Britanije, a Francuska ima zasebne ambicije. Oni ne računaju samo na to da će biti partneri u francusko-njemačkom bloku nego bi htjeli imati vodeću riječ i izvan europske regije. Nije izvjesno i kako će proći francuski izbori i hoće li desnica ojačati", nastavlja naš sugovornik.

Zbog svega toga, ocjenjuje, zadatak pred Scholzom je izuzetno težak; pandemija, europsko jedinstvo, mijenjanje njemačke politike u liberalnom smjeru, a tu je i konzervativni politički preporod kojeg gledamo u Mađarskoj, Poljskoj, Baltičkim zemljama, a uostalom i u Francuskoj, kaže.

Postmerkelovska Njemačka

"Nisam siguran kako će nova Scholzova Njemačka funkcionirati u novoj Europi i hoće li moći nametnuti njemačku agendu i viziju".

Smatra da će novom kancelaru biti i teže što se tiče odnosa sa SAD-om i Rusijom, pogotovo zbog koalicije na vlasti u samoj Njemačkoj "koja je šarolika, imaju različite interese i morat će se nalaziti neki bolni kompromisi". 

"Zbog toga mislim da je njegova primarna zadaća prebrođivanje pandemije i utvrđivanje nove, postmerkelovske Njemačke u novoj Europi i prilagođavanje Njemačke novoj političkoj stvarnosti Europske unije. Nije to toliko zbog toga što Merkel više nema. Da je ona odlučila ostati na vlasti, mislim da bi produljila njemačku stabilnost, ali ni ona ne bi mogla ići toliko snažno protiv novih okolnosti", ocijenio je analitičar.

Više od desetljeća i pol Merkelove pragmatičnosti i nametanja njemačkog ekonomskog interesa kao "europskog" imao je za posljedicu i negativnih strana zbog kojih svakako ne možemo reći da ne postoji nitko tko joj nešto ne bi zamjerio.

Zamjerke Merkel; između ostalog nije 'stisnula' Vučića, a mogla je

"Svatko iz svoje perspektive može uočiti greške. Europski jug je snažno zamjerao Njemačkoj, odnosno grčko-njemački odnosi su se strašno pokvarili nakon financijske krize 2009. i krize grčke zaduženosti. To je bila dominacija njemačkih financija, njemačke ekonomije nad Grčkom. 

Zamjerili su se i kod nas zbog toga što je provodila vrlo hladnokrvnu, ali optimističnu politiku prema situaciji u BiH. Pa onda promociji europske integracije Srbije, Kosova, BiH, Makedonije u Uniju. Tu joj zamjeraju da nije stisnula one negativne čimbenike poput Aleksandra Vučića, koje je mogla stisnuti, a nije htjela, jer se nadala jedinstvu. 

Onda joj mnogi zamjeraju proliberalnu politiku prema Rusiji, iako politički gledano, pragmatičnost je bila jedino ispravno političko rješenje koje je davalo dobar položaj njemačkim kompanijama na ruskom tržištu i obrnuto, a onda je ona naravno sagledavala i energetske potrebe Njemačke iz tog kuta, što joj isto možemo računati kao propust", analizira Vidmarović.

Migrantska kriza: Merkel je pomogla da ojača desnica u Europi

Posebno upamćena bit će njezina politika otvorenosti Europe u migrantskoj krizi 2015. godine. I sama Merkel je u svom kratkom govoru u četvrtak pred njemačkom vojskom koja joj je prema tradiciji upriličila vojni mimohod, istaknula tu krizu kao i onu financijsku 2008./2009. kao najveće izazove u svojoj političkoj karijeri. 

"Merkel je tu pokušala nametnuti svoju volju, odnosno njemačku volju i njemačko jedinstvo cijeloj Europi bez sagledavanja i razmatranja stajališta drugih zemalja što je isprovociralo daljnje jačanje političkih opcija u zemljama europskog istoka koje se ne slažu s tom vizijom. Ne možemo reći da je ona stvorila novu europsku desnicu ili da je potaknula takav sentiment, ali je pomogla da ti sentimenti ojačaju. Na neki način je kroz tu migrantsku krizu pridonijela raspadu europskog povjerenja", kazao je Vidmarović.

Dodaje da je Merkel možda premalo u tzv. "zlatnom" razdoblju europske sigurnosti ulagala u jačanje Europske unije na karti svijeta kao globalnog igrača.

"Umjesto toga je EU držala kao ekonomski blok koji varira između velikih sila i koji je doveo do toga da danas imamo takvu situaciju da je Unija sa svih strana na udaru različitih interesa i svatko vuče na svoju stranu i rascjepkana je".

'Izgubila je senzibilitet prema drugim zemljama članicama'

Za vrijeme njezine vladavine, dogodio se i Brexit, iako Vidmarović kaže da to nije njezina krivica. Ipak je, ističe, kada se govori o unutarnjem političkom životu Europske unije, Merkel se trudila naglašavati europsko jedinstvo, "napravila je sve što je mogla", a kaže da teško da je mogla "promijeniti birokratske strukture Bruxellesa, način biranja lidera Europske komisije, uvesti neku veću transparentnost, izravne izbore za građane", jer to nije u njenoj ingerenciji. 

I za kraj razgovora, Vidmarović je kao svojevrsni neuspjeh Merkelove politike izdvojio sporazum o uzajamnim investicijama između Kine i EU koji je uskoro bivša kancelarka "forsirala". 

"Bila je neusklađenost. Dugo vremena je Kina ignorirala taj sporazum, a Njemačka nije učinila dovoljno da ga forsira prije. Kada je Kineze 'stisnulo' prije izbora u SAD-u, onda je i Merkel forsirala taj sporazum unatoč kritikama, smatrajući da je to ispravno. To je globalno bilo ispravno, ali je trebalo uzeti u obzir mišljenja zemalja članica koje su već tada bile skeptične. Sada se EU našla u situaciji da je taj sporazum prihvaćen, ali nije ratificiran i Europski parlament ga je stavio na čekanje. 

To je propust koji nema veze toliko s politikom koliko s manjkom političke osjetljivosti za zemlje članice EU, što je naravno posljedica toga da je Njemačka cijelo vrijeme vladanja Merkel bila najjača europska država i ona je jednostavno izgubila senzibilitet prema drugim zemljama članicama strahujući da ti glasovi mogu voditi u nacionalizam, konzervatizam itd. Na kraju imamo što imamo. Mogla je drugačije postupiti, ali je postupila ovako", zaključio je Vidmarović.