POVIJESNA ČITANKA

VIDEO: TAJNA DRUŠTVA Jesu li misteriozni i brutalno poubijani vitezovi Templari bili prethodnici današnjih masona?

Autor

Andrea Latinović, dipl. pov./War History/arhiva

U čitavoj povijesti, posebice europskoj, srednjovjekovnoj, vrlo je malo priča koje su tako zanimljive i tragične kao što je to saga o veličanstvenom usponu i tragičnom padu vitezova Templara. Postoji li netko tko nije u filmovima, serijama, ili literaturi, vidio moćnoga viteza s tamnocrvenim križem na bijeloj podlozi? Upravo tako izgledali su vitezovi Templari, tajanstveni do dana današnjega...

27.02.2020. u 22:39
Ispiši članak

Priča o njima počinje u Nablusu, povijesnom hebrejskom gradu na Zapadnoj obali, nakon završetka Prvog križarskog rata. Osnovao ga je rimski cara Vespazijan, godine 72. kao Flavia Neapolis, a Nablusom su vladala mnoga carstva za vrijeme njegove gotovo 2000 godina duge povijesti.

U 5. i 6. stoljeću, sukob između gradskih kršćana i Samaritanaca doživio je vrhunac u nizu samaritanskih pobuna protiv bizantske vladavine, prije njihova nasilnog gušenja godine 529. drastično smanjio broj Samaritanaca u gradu. Godine 636., Neapolis, zajedno s većinom Palestine, došao je pod vlast islamskog arapskog kalifata od Umara ibn el-Hattaba, a njegovo ime arabizirano u Nablus.

Godine 1099., križari su preuzeli kontrolu nad gradom, za manje od jednog stoljeća, ostavivši njegovo ​mješovito muslimansko, kršćansko i samaritansko stanovništvo relativno nesmetano. Nakon što su Saladinove Ajubidske snage preuzele kontrolu nad unutrašnjosti u Palestini 1187., islamska vladavina ponovno je uspostavljena i nastavila se pod Mamelučkim, a kasnije Osmanskim carstvom.

Templare, dakle, povijest prvi puta upoznaje u 11. stoljeću. Nitko nije ni slutio kako i u kojim će razmjerima tako tragično okončati... 

Nakon krvavog kraja Prvog križarskog rata, kršćani su preuzeli kontrolu nad Svetom Zemljom. Vijest je počela ''putovati'' Europom, a zatim je na tisuće hodočasnika i putnika krenulo prema Jeruzalemu i svetim mjestima. No, taj je put iz unutrašnjosti prema lukama na obali bio obilježen teškim razbojstvima i ubojstvima, a u povijesti se spominju i klanja nedužnih naroda. 

Ubijeno je na stotine putnika, a tada francuski vitez Hugues De Payens predlaže kako stati na kraj tim jezivim ubojstvima i masakriranjima.  Na sastanku s kraljem Baldwinom II. Jeruzalemskim, predložio je stvaranje svećenićkog vojnog reda koji će zaštititi sve putnike u njihovom putovanju prema Svetoj Zemlji. Bilo je neophodno osigurati putnike te je kralj podržao tu ideju. Novi je red dobio svoje sjedište u Templum Salomonisu. S ove lokacije proglasili su novo ime reda - "Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama".

Sve izdašnija financijska pomoć vodi u jačanje reda

U početku je u redu bilo samo devet vitezova, a bez financiranja svojih članova bili su isključivo oslonjeni na donacije Crkve i plemića. Na njihovom su grbu bila prikazana dva viteza na jednom konju koji se bore u ime Krista. Ubrzo se red preimenovao u jednostavniji naziv - "vitezovi Templari". Uskoro je red jako brzo napredovao uz financiranje Crkve te potpore stanovništva. Red je stalno dobivao vojnu i financijsku pomoć te je čak dobivao i udio u poduzećima pa su prihodi stalno rasli. U narednim će godinama red toliko napredovati u financijskom i brojčanom smislu da će dijelovi Templara postati i neki od osnivača prvih europskih banaka. Uz veliko bogatstvo, bila je važna i podrška Crkve.

Isprva siromašan red preokreće se u suprotnost

Godine 1139. tadašnji je papa proglasio vitezove Templare iznad zakona. Iako su bili pod papinskom nadležnosti, vitezovi su se mogli nesmetano kretati preko granica te provoditi svoje zakone. Uz veliku poslovnu moć, postali su jedna od najvećih političkih sila, nešto potpuno suprotno od njihove prvotne namjene. Plemići koji su putovali u inozemstvo, često su na određeno vrijeme dali svoj cjelokupan posjed u njihove ruke, a onda se događa preokret...

Prve početke bankarstva iz razdoblja križarskih ratova razvijaju vrlo vješto, i u kombinaciji s feudalnim poklonima koje su dobivali diljem Europe, postaju vrlo moćni. Kod njih se zadužuju gotovo svi kraljevi i plemstvo tog doba, a bili su i vrlo cijenjeni kao financijski savjetnici na dvorovima.

Takvim aktivnostima, osim što su imali vrlo veliku moć, stekli su i brojne neprijatelje. Počinje ih se optuživati za razvrat i krivovjerstvo i kako te optužbe postaju sve ozbiljnije, počinju i progoni Templara, najžešće od strane francuskog kralja Filipa IV koji je bio njihov veliki dužnik.

Red, koji je bio predstavljan simbolom skromnosti i siromaštva postao je nešto posve drugo. Na svojem je vrhuncu praktički bio međunarodno globalno poslovno carstvo. Njihov je veliki napredak strahovito uznemirio plemstvo u Europi. Iako je njihova vojna moć na Bliskom istoku počela slabjeti, rasla je moć u Europi. Uskoro je većina plemića imala dug prema vitezovima Templarima i uskoro su postali najmoćnija financijska sila Europe. Njihovo poslovanje i bankarenje dovelo je skroman i siromašan red na poziciju ekonomskog i vojnog diva. I tu je bio početak propasti Templara.

Petak, 13. - povijesni dan...

Zapravo, ovo je bio početak njihova pada...

Jedan od najzaduženijih kraljeva prema vitezovima Templarima bio je francuski kralj Filip IV. Ratovi s Engleskom doveli su ga u velike dugove, ali i napori da svrgne tadašnjeg papu. Uskoro su ga vitezovi Templari osramotili, iako im je i dalje dugovao velike svote novca. Najveći neprijatelj postaje im Francuska.

Toga pogubnog petka, 13. studenoga 1307. godine, uhićeni su svi visoki članovi vitezova Templara. Glavni vođe vitezova Templara uskoro su se sastali u Francuskoj kako bi razgovarali o spajanju s drugim viteškim redom - Hospitalcima. To je bio pravi trenutak za francuskog kralja. Vođa reda u tom vremenu bio je Jacques De Molay koji je uskoro uhićen za razna nedjela i ilegalne radnje. A ovo je bio popis njegovih navodnih zlodjela: štovanje vraga, negiranje Isusa Krista, ubijanje male djece... sve su to bile strašne optužbe koje je inicirao kralj Filip, iako nije bilo nikakvih dokaza za te užasavajuće optužbe. No, Filip je pod svaku cijenu želio ukinuti Templare, ako treba čak i nasilno...

Mnoštvo je vitezova zatvoreno, držano u samicama. Nakon groznih tortura i mučenja, većina Templara, čak i Veliki Meštar, priznali su sva nedjela jer su očekivali da će ih papa proglasiti nevinima. Umjesto toga, proveli su ostatak života u zatvorima, a nakon što je shvatio da papa neće učiniti ništa kako bi ih zaštitio, Veliki je Meštar povukao je svoje priznanje, uz tvrdnju da je nevin i da nije počinio niti jedan zločin.

Te noći, 18. ožujka 1314. godine, posljednji je Veliki Meštar vitezova Templara spaljen na lomači... Bio je to završetak jedne velike povijesne ere.

Godine 1312. avignonski papa Klement V. pod utjecajem Filipa IV. ukida red Templara. Njihova imanja u Francuskoj konfiscira francuski kralj, dok u drugim zemljama njihova imanja po papinskoj odluci dobivaju drugi crkveni redovi, većinom ivanovci.

Neki su Templari uspjeli izbjeći progonima i sklonili su se u Portugal gdje su promijenili ime reda u Kristov red. Godine 1319. papa Ivan XXII. je odobrio Kristov red, bulom "Ad ea ex quibus", u kojoj se izričito naglašava da je Red Krista jedini legitimni nasljednik Templara. Drugi dio je pobjegao u Škotsku, kojom je vladao kralj Robert Bruce koji je već ranije bio ekskomuniciran, tako da nije morao prihvatiti volju pape.

Na samome početku, bilo ih je desetak, da bi na vrhuncu ''slave'' bili iznad zakona te su slobodno putovali Europom, bili su država unutar države, carstvo bez granica. Velika ekonomska moć koja ih je gurnula na prvo mjesto iznad svih, bila je i izravno vezana za njihov pad.

U novije vrijeme objavljen je dokument iz tajne vatikanske knjižnice poznat pod nazivom Chinonski pergament u kojemu papa Klement V. utvrđuje kako bulom ukida Templarski red, ali ih ne osuđuje za herezu navodeći kako tijekom postupka nisu pronađeni nikakvi dokazi protiv Templara te kako odrješuje sve čelnike Templarskog Reda. Naime, ranije se pogrešno vjerovalo da je papa Klement V. nepravedno osudio Templare za herezu, zbog čega su mnogi smatrali toga papu nepravednim.

Je li papa, zapravo, 'izdao' Templare?

Templari su, kao i ostali crkveni redovi, polagali vječni zavjet poslušnosti papi, a obavezali su se i da će svoje živote posvetiti obrani puteva do Jeruzalema.

U novije vrijeme postoji niz istoimenih suvremenih templarskih organizacija koje štuju duh viteštva i sastavljaju viteška pravila kao i ceremonije slične templarskima, međutim ni jednoj od brojnih viteških organizacija nije priznato povijesno nasljedno pravo templarskog reda.

Legende i mitovi povezani s Templarima

Neki vjeruju, da su masovna uhićenja Templara koja su bila organizirana u Francuskoj u petak 13. listopada 1307. godine korijen praznovjerja o nesreći koju donosi petak 13.. Uz Templare se još i danas povezuju legende o Svetom gralu, Zavjetnoj škrinji i nekim tajnama graditeljstva. Osim toga, povezuje ih se i s masonima i štovanjem idola Bafomet (fiktivno pogansko božanstvo nastalo u okviru kršćanskog folklora, a osobito zastupljeno u okultističkoj teoriji za vrijeme magijskog preporoda u 19. stoljeću. Prvi put se spominje u 12. stoljeću kao iskrivljeni oblik riječi Muhamed, a u 19. stoljeću popularizirao ga je francuski okultist Eliphas Levi, u obliku Sabatskog jarca, u knjizi Transcendentalna magija, čime postaje središnja figura sotonizma i oličenje Sotone).

Legende dovode Bafometa u vezi s vitezovima templarima, koji su ga, navodno, štovali kao poganski idol...

Postoje mišljenja, da su Templari sudjelovali u portugalskim pomorskim ekspedicijama, kao i da su iz Škotske plovili Atlantikom i stigli do Amerike prije Kolumba. Dokazom za njihova putovanja do Amerike smatraju se nedugo otkrivene stare freske u kapeli u Roslinu u Škotskoj. Naime, na freskama su prikazani vinova loza i grožđe čije je porijeklo Amerika, a freske su, navodno, nastale u vrijeme prije Kolumbovih otkrića.

Posljednju legendu čini priča o prokletstvu koje je uputio zadnji vođa ovog reda. Na sam dan svoga pogubljenja on proklinje papu Klementa V., francuskog kralja Filipa IV., francuskog premijera i njihovih deset budućih generacija. Sve tri "proklete" osobe umrle su u sljedećih dvanaest mjeseci, a kasnije sva tri kraljeva sina umiru mlada bez muške djece što dovodi do početka stogodišnjeg rata...

Templari u Hrvatskoj

Tijekom druge polovine 12. stoljeća templari dolaze u Hrvatsku i srednjevjekovnu Slavoniju i tu dobijaju nadimak božjaci (od ubogi).  Zabilježeno je da je već 1163. godine grad Bela kod Varaždina u vlasti Templara.

Oko 1169. sjedište im je bilo u Vrani, gdje su od pape dobili samostan sv. Grgura. U Senju, Zagrebu, Božjakovini, Našicama, Glogovnici i još nizu drugih mjesta su imali svoje kuće-podružnice i ogromne posjede, tako da su bili gospodari cijelih županija. Imali su vrlo veliki utjecaj na javni i politički život na tim područjima, ali su i dolazili u sukob s plemstvom i pukom.

Dubicu su izgradili Templari i uredili prema svojim zakonima, spominje se da je 1239. godine prilikom izmirenja kralja Kolomana s Templarima i vraćanja posjeda oko Dubice templarskom redu. Mjesto Dubicu kao templarski posjed spominje povelja izdana 1240. godine u Dubici, u kojoj meštar Templara Jakov nastupa kao svjedok u prodaji neke zemlje kraj Dubice.

Nakon njihovog ukidanja 1312. Papa dodjeljuje njihove posjede ivanovcima koji su zatim uspostavili Vranski priorat.

Moderni templarski redovi

Danas širom svijeta postoji više od 1700 skupina i organizacija koji sebe nazivaju Templarima, ili vitezovima Templarima. Međutim, niti jedna od njih sebe ne smatra izravnim nasljednikom izvornih Templara, već da su samo njima inspirirani i da slijede njihove moralne i etičke standarde i vrijednosti.

Ovo su neki od najorganiziranijih modernih redova:

Suvereni red vitezova Jeruzalemskog hrama (OSMTH), koji ima posebni savjetodavni status pri Ekonomskom i socijalnom vijeću Ujedinjenih naroda.

Suvereni i vojni red Jeruzalemskog hrama (OSMTJ)

Suvereni vojnički opći red Hrama jeruzalemskog (OSMTHU)

Povezanost s masonima

Mnogi i dalje tvrde kako su brojna tajna i masonska društva proistekla upravo od vitezova Templara.

Toj teoriji išla je u prilog i sama mističnost reda i mnoge legende u kojima se govorilo o vitezovima Templarima, koje se spominjalo kao o čuvare Svetog Grala i drugih relikvija, poput vrha koplja kojim je proboden Krist, dijela križa na kojem je raspet, pa čak i same balzamirane Kristove glave.

Kada je red tragično ugašen 1314., vjeruje se da su mnogi Templari uspjeli prebjeći u Škotsku i tamo nastaviti svoje djelovanje.

Neke teorije nagađaju da je mistično društvo Ruže i  Križa (Rosecruix) izravni nasljednik templarskog učenja. Ono što je zanimljivo u proučavanju tajnih društava i vitezova Templara je da se kao jedan od mogućih putova Majstora masona koji želi proširiti svoje masonsko znanje spominje tzv. Škotska ceremonija (Ancient and Accepted Scottish Rite) čiji stupnjevi, neki po južnoj, neki po sjevernoj jurisdikciji, nedvojbeno podsjećaju na vitešku ostavštinu.

Tako se kao mogući stupnjevi navode ''Vitez istoka i zapada'', ''Vitez ruže i križa'', ''Vitez zapovjednik hrama (temple)'' i mnogi drugi.

Ali, ono što je najzanimljivije u priči o povezanosti masonskih društava i vitezova Templara jest postojanje tzv. ''Ujedinjenog, vjerskog, vojnog i masonskog Reda Hrama i sv. Ivana od Jeruzalema, Palestine, Rodosa i Malte'', koji kao svoje oznake koriste znakovlje vitezova Templara.

Ovi masonski vitezovi Templari sebe definiraju kao međunarodni humanitarni masonski red, a od 1700. godine, kada masonstvo postaje javno u svoje obrede inkorporiraju simbole i tradicije Templara. Ovi vitezovi Templari dodatni su red, a ne viši stupanj unutar slobodnog zidarstva.

Da bi mason postao vitez Templar, prvo mora postati ''Majstor mason od Kršćanske vjere'' i biti uzdignut u Sveti Kraljevski Svod; neke podružnice dopuštaju to postati i članovima drugih vjeroispovijesti koji su se zakleli braniti kršćanstvo...

Kao i u svim slobodnozidarskim organizacijama, članstvo u ovom redu zahtijeva od kandidata da bude visoko moralna osoba, izraženog karaktera i uzorne reputacije i da vjeruje u Vrhovno biće.  

Vitezovi Templari od kandidata također zahtijevaju da budu istaknuti kršćani.

O vitezovima Templarima napisane su brojne znanstvene i pseudoznanstvene knjige, stoga je nemoguće ovaj plemeniti red opisati u detalje.

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.