VIDEO Ratko Mladić osuđen na doživotni zatvor!

NOVO:  Raspravno vijeće Haškoga suda u srijedu je proglasilo zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića krivim za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti u BiH te ga osudio na doživotnu kaznu zatvora.

Vijeće ga je oslobodilo krivnje za točku optužnice u kojoj ga se teretilo za genocid u nekoliko općina istočne BiH jer je zaključilo da počinjeni zločini nisu imali obilježje genocida.

Proglašen je krivim po svim ostalim točkama optužnice.

Mladić izricanje presude pratio je iz pokrajnje prostorije pošto je iz sudnice izbačen jer je ometao postupak.

Nije kriv za točku 1 genocid te je kriv za različite UZP-e sukladno točki 2, genocid, točki 3, progon kao zločin protiv čovječnosti, 4, istrebljivanje kao zločin protiv čovječnosti, 5: ubojstvo, 6: ubojstvo kao kršenje zakona i običaja ratovanja, 7: deportacija, zločin protiv čovječnosti, 8: nehumana djela prisilnog premještanja, zločin protiv čovječnosti, 9: teririziranje, 10: protupravni napadi na civile, te 11: uzimanje taoca.

STARO: Dopisnik RTV Vojvodine Ivan Ilić napisao je na Twitteru da su Mladića prilikom izvođenja iz sudnice pokušavali fizički svladati pripadnici osiguranja, a da se on opirao i hrvao kako bi se oslobodio!

"Ovo je sve laž, laž!", vikao je Mladić nakon povratka u sudnicu i odluke suca Oriea da se nastavi s čitanjem sažetka presude. Potom je ustao i mahao rukama te je sudac donio odluku da ga se udalji iz sudnice!

On sada leži na kauču u posebnoj prostoriji i prati izricanje presude. 

Mladić je zatražio ako može otići na WC, što mu je odobreno te je sudac Orie odredio stanku od pet minuta. Vratio se nakon 45 minuta te je njegova obrana zatražila da se suđenje ili odgodi ili da se nastavi bez njegovog prisustva. Kao razlog su naveli visoki krvni tlak. 

TV prijenos izricanja presude možete pratiti na portalu Direktno.

STARO:  Raspravno vijeće ICTY-ja potvrdilo je u Haagu da je u srpnju 1995. genocid počinjen u Srebrenici, ali ne i u sedam drugih općina istočne Bosne, kako se to tvrdilo u optužnici protiv zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića. 

Sud je na izricanju presude Mladiću zaključio da su se u općinama Foči, Ključu, Kotor Varošu, Prijedoru, Sanskom Mostu i Vlasenici dogodili zločini nad nesrpskim stanovništvom, ali da njihova namjera nije bila istrebljenje naroda.

Raspravno vijeće utvrdilo je da je u BiH bio oružani sukob i da su zločini počinjeni u toj državi imali obilježja sustavnih, masovnih i raširenih djela.

Takve zaključke prvostupanjsko vijeće donijelo je i u presudi bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, koji je osuđen na 40 godina zatvora.

Vijeće je utvrdilo da su se te radnje u Srebrenici dogodile u skladu s definicijom genocida.

Počinitelji su namjeravali uništiti Muslimane u Srebrenici, odnosno značajan dio te grupe. Vijeće stoga utvrđuje da zločin genocida, progona, istrebljenja, ubojstva i nečovječnog postupanja prisilnog postupanja jest počinjen protiv Muslimana u i oko Srebrenice.

Sada se prelazi na komponentu koja se tiče Srebrenice.

VRS je 6. 7. izvršila napad, a do 11. srpnja ušli su u sam grad. Tijekom napada VRS je spaljivao muslimanske kuće i džamije. Na tisuće Muslimana, većinom žene, djeca i starije osobe, pobjegle su u Potočare. Velika većina zdravih muškaraca pobjegli su iz enklave pješice ne bi li došli do Tuzle. 12. srpnja 1995. između 25 i 30 tisuća Muslimana došli su na taj teritorij. 5 posto bili su zdravi muškarci.

U posebnom dijelu optužnice za napade na Sarajevo, navodi se sljedeće. 

Od sredine svibnja 1992. pa do 1995. VRS, a osobito tzv. SRK, namjerno je granatirao i iz snajpera pucao po Sarajevu, često po mjestima bez vojne važnosti. Zbog toga su stotine civila ubijene, a tisuće ranjene. Mnogi od njih ubijeni su tijekom svakodnevnih aktivnosti,

Utvrđena je namjera počinitelja svih članova SRK-a da ciljaju na civile i da nesrazmjerno unište grad. Patnje kojima su bili izloženi građani Sarajeva su bile znatne, nisu imali pristup hrani, vodi, plinu, struji... Prisiljeni su bili živjeti u stanju stalnog straha.

Čitaju se detalji optužnice za progone. Vijeće je utvrdilo da su mnoge žrtve nezakonito zatočene i izvrgnute nehumanom tretmanu i to na temelju svoje vjerske i etničke pripadnosti. U nekoliko logora uvjeti su bili stravični, bilo je vrlo malo vode i hrane, što je dovelo do izgladnjivanja i smrti. 

The mothers are crying as watching a verdict being handad down at the ICTY to Ratko Mladić. pic.twitter.com/0Uo5bykRwO

— Hasan Hasanović (@srebrenicahasan) November 22, 2017

Zatočenici su bili prisiljeni na međusobno silovanje i ostale degradirajuće seksualne zločine. Mnogi su silovani, na primjer, u kući koja je poznata kao Karamanova kuća u Foči nekoliko skupina žena i djece od samo 12 godina redovito su i vrlo okrutno silovane.Optuženi je jedno vojniku koji je bio s jednom od žena prišao i pitao je li ona iz Hercegovine, pa nju pitao je li joj sad bolje nego u Alijinoj državi. Dok je Orie to izgovarao, Mladić je odmahnuo glavom.

"Sudsko vijeće utvrdilo je da su počinjeni zločini koji predstavljaju istrebljenje. Npr. 1992. policija i snage VRS-a pojavili su se sa strojnicama na ulazu prostorije 3 u logoru Keraterm. Tijekom noći u tu prostoriju, nakon što su uveli brojne zatočenike, ubačena je neka vrsta plina i nakon toga zatočenici su pokušavajući bježati ubijeni, odnosno na njih su pucali, mnogi su poginuli, a nakon toga su Srbi ušli u prostoriju i pobili ostale. Ubili su između 190 i 220 zatočenika tijekom te noći", čita Orie.

"U mnogim općinama počinjeni su deportacija i prisilno premještanje. U općini Kotor Varoš bosanskim muslimanima i Hrvatima vlasti su zabranile kretanje. U općinama Banja Luka, Bijeljina, Foča, Koto Varoš, Prijedor, Pale, Sanski Most, Sokolac i Vlasenica - u tim su općinama počinjeni zločini deportacije i prisilnog progona",dodaje sudac Orie.

"Cilj djelovanja Ratka Mladića, kako navodi tužiteljstvo, bilo je trajno uklanjanje muslimana i Hrvata s područja za koje su Srbi mislili da imaju pravo. Oni koji su pokušali obraniti svoje domove, strašno su prošli. Počinjena su pogubljenja, neki su preminuli od posljedica premlaćivanja. Pokazivano je malo ili nimalo poštovanja prema ljudskom životu", rekao je sudac Orie.  

Primjerice, 31. svibnja 1992. bosanski Srbi okružili su određen broj Muslimana kod mosta u Sanskom Mostu. Neki su ubijeni još na putu do mosta, a poslije su natjerani da skoče u rijeku jedan po jedan. Nakon toga Srbi su otvorili paljbu i ubili najmanje 28 muškaraca, bosanskih Muslimana, uključujući dva starca i jedno dijete. Jedan je uspio to preživjeti", rekao je Orie.

Navedeno je 5 točaka protiv čovječnosti. Optuženi je također optužen po 4 točke za kršenje zakona i običaja ratovanja, a to su nasilna djelovanja čiji je glavni cilj bio teroriziranje civila, nezakoniti napadi na civile, uzimanje taoca, optužen je također i za genocid, rekao je sudac Alphons Orie.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) od 10 sati izriče prvostupanjsku presudu Mladiću (75) koji je optužen za ratne zločine počinjene u vrijeme kada je obnašao dužnost zapovjednika Vojske Republike Srpske (VRS).

Predsjednik raspravnoga vijeća Alphons Orie, koji obrazlaže presudu, prvo bi trebao pročitati najvažnije dijelove optužnice, a potom iznijeti zaključke raspravnoga vijeća.

Sudsko vijeće za Mladića, koji je optužen za genocid i druge ratne zločine u okviru četiri različita udružena zločinačka pothvata - za zločine na području cijele BiH, za teroriziranje Sarajeva, za Srebrenicu i uzimanje pripadnika UN-a za taoce, treba proglasiti smatra li ga odgovornim za te zločine.

Prije toga mora utvrditi je li na teritoriju BiH bio oružani sukob te rašireni, sustavni zločini nad civilima. Zatim, jesu li ti zločini u Srebrenici te u nekoliko općina istočne Bosne (Foča, Ključ, Kotor Varoš, Prijedor, Sanski Most i Vlasenica) dosegnuli razmjere genocida.

Uz to mora utvrditi jesu li zločini počinjeni u okviru udruženih zločinačkih pothvata u kojima su, prema optužnici, uz Mladića i bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića osuđenog na 40 godina zatvora za iste zločine, sudjelovali i dužnosnici srpske službe državne sigurnosti.

Također mora utvrditi i da je Mladić bio pripadnikom tih zločinačkih pothvata i značajno pridonio ostvarenju njihovih ciljeva.

Predsjedavajući sudac nakon toga za svaku pojedinu točku optužnice objavljuje smatra li ga krivim i izricanje presude završava izricanjem odgovarajuće kazne u slučaju da bude proglašen krivim.

Za što ga terete?

Mladić je u Haagu optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini od svibnja 1992. do pred kraj 1995. godine. U završnoj riječi tužiteljstva u prosincu 2016. godine za njega je zatražena kazna doživotnog zatvora dok je obrana predložila da ga se oslobodi svih optužbi.

Prvu optužnicu protiv njega haaško je tužiteljstvo podignulo još 25. srpnja 1995. godine i nakon toga je triput širilo i mijenjalo zbog potrebe da se suđenje provede što učinkovitije pa su u njoj zadržani samo najteži ratni zločini 

Mladić je godinama nakon podizanja prve optužnice bio neuhvatljiv, baš kao i njegov politički "šef" Radovan Karadžić, unatoč činjenici da su bili na vrhu popisa najtraženijih osoba, "rame uz rame" s Osamom Bin Ladenom.

Mladić se najprije skrivao na teritoriju BiH, a omiljeno boravište bio mu je podzemi bunker građen kao atomsko sklonište za vojni i politički vrh bivše SFRJ kod mjesta Han-Pijesak na Romaniji.

No suočen s jasnim nastojanjima pripadnika NATO-a da ga pronađu i uhite pobjegao je u Srbiju pod okrilje režima Slobodana Miloševića.

#RatkoMladic Tweets

Ja sam onaj kojeg tražite

Preživio je i i Miloševićevo svrgnuće s vlasti 2000. godine pa se pod okolnostima koje još nisu u cijelosti razjašnjene, zahvaljujući mreži pomagača ali i potpori što su mu je otvoreno ili prikriveno još godinama nakon toga pružale vlasti u Beogradu, skrivao sve do 2011. godine.

Srbijanska policija pronašla ga je u selu Lazarevu kod Zrenjanina 26. svibnja te godine gdje se skrivao pod lažnim imenom Milorad Komadić.

"Našli ste onog koga tražite. Ja sam Ratko Mladić", kazao je policajcima bjegunac koji je tad imao izgled oronulog starca no ipak je kod sebe navodno imao dva pištolja iako ih nije pokušao koristiti

Srbijanske su vlasti Mladića ICTY-u izručile 31. svibnja 2011. godine, a dokazni postupak u Den Haagu počeo je godinu dana kasnije i trajao je do kolovoza 2016. godine. Svoje iskaze tijekom procesa dalo je 377 svjedoka obrane i optužbe. Sudsko vijeće u obzir je uzelo i pisane iskaze još 214 svjedoka.

Ključne točke optužnice temelje se na izravnom Mladićevom sudjelovanju u genocidu u Srebrenici u srpnju 1995. godine kada je ondje ubijeno osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka, odgovornosti za široku kampanju progona, deportacija, mučenja i ubojstava nesrpskog stanovništa tijekom 1992. godine u najmanje sedam općina u BiH, osnivanje logora "Omarska", "Keratern", "Manjača" i "Trnopolje" u kojima su mučeni i ubijani Bošnjaci i Hrvati, teroru nad civilima tijekom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine te uzimanju za taoce pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR) u svibnju i lipnju 1995. godine.

Optužnica protiv Mladića uz osobnu odgovornost sadrži i sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu na čijem je čelu bio Karadžić s ciljem uspostave države u kojoj bi Srbi imali prevlast i s čijeg bi teritorija trajno uklonili Bošnjake, Hrvate i drugo nesrpsko stanovništvo.

U optužnici su potanko opisani zločini poput ubojstva 144 osobe u mjestu Ključ, više od 200 zatočenika u zatvoru u Foči, ubojstvo 150 osoba u logoru Keratermu te 140 u logoru Sušici kod Vlasenice, kao i zatočenje tisuća Bošnjaka i Hrvata u logorima poput onoga na Manjači osmišljenim tako da dovedu do njihova fizičkog uništenja.

U točki koja se odnosi na genocid u Srebrenici, Mladiću su stavljena na teret masovna ubojstva više od tisuću zarobljenih Bošnjaka u selu Kravica te još tisuću kod škole u mjestu Orahovac. Tu je i opis "bezobzirnog uništavanja" privatne imovine i javnih dobara te spomenika kulture i sakralnih objekata.

U djelu optužnice koji se odnosi na teroriziranje Sarajeva tijekom opsade grada, spomenut je zločin na tržnici Markale iz veljače 1994. godine kada je ubijeno 66, a ranjeno više od 140 osoba.

Točno 10. svibnja 1992. godine Mladić je preuzeo dužnost zapovjednika Druge vojne oblasti tadašnje JNA, da bi samo dva dana kasnije i formalno postao zapovjednikom vojske bosanskih Srba. Ostat će zabilježeno kako je on u noći 28. svibnja izravno zapovjedio topnički napad na civilne ciljeve u Sarajevu.

"Tuci Velušiće (Velešiće - op.a.). tamo nema srpskog življa mnogo", zapovjedio je Mladić radio vezom podređenom časniku zaduženom za bitnicu iz čijih se topova tada gađalo Sarajevo. 

“Snage koje su sudjelovale u napadu na Sarajevo granatirale su i otvarale snajpersku vatru na civile dok su ovi obavljali svakodnevne aktivnosti. Ljudi su ranjavani i ubijani u vlastitim domovima. S obzirom da nije bilo plina, struje ili tekuće vode, ljudi su bili prisiljeni izlaziti iz svojih domova čime se povećavao rizik od smrti”, jedan je od navoda iz dijela optužnice koji se odnosi na troipolgodišnju opsadu Sarajeva tijekom koje je ubijeno više od deset tisuća građana, među kojima i 1600 djece.

Golemo zanimanje u BiH

Najavljeno izricanje presude Mladiću izazvalo je ogromno zanimanje u Bosni i Hercegovini, a gotovo sve bitnije televizijske i radijske postaje najavile su posebne programe za 22. studenoga, odnosno izravne prijenose iz Den Haaga.

U udrugama koje okupljaju članove obitelji ratnih žrtava vjeruju kako je za Mladića jedino moguća doživotna zatvorska kazna, ali neki pritom upozoravaju kako i takva kazna nije dovoljna s obzirom na težinu počijenjenih zločina.

"Toliko je zla počinjeno da nijedna zatvorska kazna nije dovoljna. Tim zločincima bolje je u zatvoru nego meni koja sam ostala potpuno sama", kazala je lokalnim medijima Hatidža Mehmedović, predsjednica udruge Majke Srebrenice.

Među bosanskim Srbima i njihovim udrugama očekivanja su potpuno oprečna i svi očekuju kako će Mladić biti oslobođen.

Uvjeren u to je i Mladićev sin Darko koji tvrdi da krivnja njegova oca za ratne zločine na suđenju uopće nije dokazana.

“Bilo koja presuda osim oslobađajuće neće biti pravedna i za nas kao njegovu obitelj bit će potpuno neprihvatljiva. Sve pravne analize pokazuju da tužiteljstvo u Den Haagu nije uspjelo dokazati navode iz optužnice”, kazao je Darko Mladić za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN).

Bez optužnice za Škabrnju, osuđen za Kijevo

Iako je "najpoznatiji" po zločinima koji se vežu za njegovo ime u BiH, Ratko Mladić je svoj krvavi pohod počeo u Hrvatskoj, kao zapovjednik Kninskog korpusa JNA.

Njegove postrojbe napadale su Šibenik, Zadar, Vrliku, Kijevo i Škabrnju, u kojoj je 18. studenoga 1991., istoga dana kada je pao Vukovar, ubijeno 43 civila i 15 vojnika.

Kolonom sjećanja "Korak po korak", u kojoj se okupilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji obilježena 26. godišnjica tog masakra. 

Marko Miljanić, ratni zapovjednik obrane Škabrnje, kazao je tim povodom za HTV da je "Ratko Mladić u Škabrnji ispekao zanat". Haški sud, ali još niti hrvatsko pravosuđe, za to ga nisu optužili.

Mladić je, međutim, u Hrvatskoj ipak osuđen za dio svojih zločina.  

Temeljem optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku iz svibnja 1991. tadašnji Okružni sud u Šibeniku je u srpnju 1992. Mladića i još šest osoba osudio na zatvorsku kaznu od 20 godina. Na teret mu se stavljalo da je u kolovozu 1991. počinio zločine protiv civilnog stanovništva u Kijevu i Vrlici, od kolovoza do studenog iste godine napadao Sinj i okolicu, u rujnu 1991. Maljkovo, Potravlje, Šatrić i Dabar te područje Šibenika u rujnu 1991.

U prosincu 1995. županijsko državno odvjetništvo Mladića i još tri također odbjegle osobe optužilo je da su 1991. isplanirali i u siječnju 1993. organizirali rušenje brane i hidroelektrane Peruča, s ciljem potpunog potapanja civilnih i gospodarskih objekata te time ugrožavanja nastanjenih stanovnika nizvodno brane i rijeke Cetine u Sinju, Trilju i Omišu.