POVIJEST KAO JEDINA VALORIZACIJA

VIDEO Ovako je govorio dr. Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik - što je ostalo od svega?

Autor

Andrea Latinović, dipl. povjesničarka

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman rođen je na današnji dan, 14. svibnja 1922. godine u Velikom Trgovišću, a preminuo je od komplikacija izazvanih unutarnjim krvarenjem, 10. prosinca 1999. godine, nakon četrdeset dana liječenja, u Kliničkoj bolnici Dubrava, u Zagrebu.

14.05.2019. u 18:17
Ispiši članak

I danas, gotovo dvadeset godina nakon njegove smrti, u hrvatskoj javnosti još uvijek se vode žustre polemike o njegovom utjecaju te je li imao više pozitivnih ili negativnih strana.

No kao što je slučaj sa svakom povijesnom osobom, a Franjo Tuđman to sasvim sigurno jest, bez obzira na oprečna mišljenja o njegovom životu i ostavštini, konačni će sud donijeti - vrijeme. Povijest, naime, nepogrešivo svakoga stavlja na svoje mjesto, a posebice ako je riječ o ljudima koji su utjecali na sudbine stotine tisuća, ili pak milijuna ljudi.

Tako će i djelo prvoga hrvatskog predsjednika najbolje valorizirati upravo povjesničari, kao što je i sam bio.

To bi bio i jedini ispravan i logičan slijed. Jer, u kaosu dnevnog politikanstva, nemoguće je ocijeniti nečiji povijesni doprinos. 

Vrijeme i generacije koje dolaze, zacijelo će to učiniti mudrije i sustavnije od nas.

U skladu s današnjim danom, prisjećamo se nekolicine najupečatljivijih Tuđmanovih govora koje objavljujemo u cijelosti.

Dan državnosti,  30. svibnja 1990. godine, Zagreb

Na proslavi Dana hrvatske državnosti, 30. svibnja 1990. godine, dr. Franjo Tuđman govorio je na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića pred desetinama tisuća okupljenih građana.  

"Dragi gosti Zagreba, glavnog grada svih Hrvata. Dosta je neslavne tegovne prošlosti. Hoćemo jedinstvo hrvatskoga naroda. Nećemo više podjele. Ostvarili smo jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske. Ostvarili smo jedinstvo svih hrvatskih staleža iz svih hrvatskih naraštaja. Uskrisili smo potištenu i povrijeđenu nacionalnu svijest, probudili ponos i nadu hrvatskih ljudi i svih građana Hrvatske. Hoćemo, kao što rekosmo na izborima, da budemo svoji na svome, da odlučujemo sami o svojoj sudbini...".

 

Govor u povodu ispraćanja Vlaka slobode, 26. kolovoz 1995., Zagreb

U govoru na zagrebačkom Glavnom kolodvoru povodom ispraćanja Vlaka slobode iz Zagreba, a nakon što se 5. kolovoza ''odigrala'' povijesna vojna akcija ''Oluja'', kojom je oslobođen od strane srpskih pobunjenika okupiran teritorij u tadašnjoj tzv. Krajini, Franjo Tuđman objavio je vrijednost "zaplijenjene" imovine i smatra neprocjenjivim da "oni koji su ugrožavali" Hrvatsku više nisu u njoj. Nekoliko dana prije iz područja zahvaćenog ''Olujom'' je otišlo gotovo cjelokupno civilno stanovništvo.

"Nakon Bljeska u zapadnoj Slavoniji, Hrvatskog ljeta u Bosni i Oluje, evo nas i pred svijetom. Evo Hrvatske kao sile s kojom moraju računati svi naši prijatelji, ali i oni koji bi najradije da nas nema. Danas čitav svijet zna da je s oslobođenjim Knina budućnost Hrvatske konačno i definitivno učvršćena i više je nitko ne može dovesti u pitanje“, rekao je Tuđman, uz ogroman pljesak okupljenih građana na Glavnom kolodvoru.

 

Govor u Splitu na rivi, 26. kolovoza 1995. godine

Kao jedan od najpoznatijih govora prvog svakako je i onaj iz Splita, 26. kolovoza 1995. godine. Tuđman se okupljenom mnoštvu obratio na Rivi, a najveći delirij nastao je kad je Tuđman pitao: "Što mi preostaje još da vam obećam?". Na to su okupljeni građani oduševljeno počeli pljeskati i vikati - Vukovar, Vukovar! Uz podizanje hrvatskog barjaka na Kninskoj tvrđavi, Tuđmanov govor na splitskoj Rivi 26. kolovoza 1995. nakon okončanja operacije Oluja predstavljao je kulminaciju pobjede i oslobađanja okupiranih dijelova Hrvatske.

 

Govor prigodom prve obljetnice ''Oluje'', 5. kolovoza 1996., Knin

"U jesen 91.' kada je agresija jugokomunistička i srpska bila u punom zamahu proglasili su čak zabranu prodaje oružja Hrvatskoj, embargo na naoružanje. Znali su da je jugokomunistička armija četvrta oružana sila u Europi i računali su s time da ćemo biti poraženi. I ja i moji suborci vjerovali smo u hrvatski narod. Vjerovali smo da možemo odoljeti svim silama, da je na našoj strani pravda i da su na našoj strani sva povijesna htijenja i žetve koje je hrvatski narod dao i da uz Božju pomoć možemo uspjeti u ono u što nitko nije vjerovao. Osim nas koji smo znali da hrvatski narod može izdržati i može naći snage u sebi i nakon što su nam razorili Vukovar i nakon što je čitavi svijet htio da budemo poraženi!“, rekao je, uz ostalo, prvi hrvatski predsjednik.

 

No možda je najpoznatiji ostao ovaj Tuđmanov govor - Obračun s ''crnim, zelenim i žutim vragovima, Judinim škudama…''.

Zračna luka Pleso, 23. studenoga 1996. godine, Zagreb

U vrijeme suočavanja s bolešću, u Zračnoj luci Pleso 23. studenog 1996. godine Franjo Tuđman održao je jedan od svojih najžešćih govora. O ovom govoru godinama nakon njega, pa i danas, postoje oprečne reakcije i razmišljanja. Dok neki u njemu vide Tuđmanovo državničko ponašanje, drugi u njemu prepoznaju naličje Tuđmanove nedemokratske politike, ali, kao što je i navedeno, povijest će jedina donijeti kompetentni vrijednosni sud. Ovaj se govor spominje još i danas...

"Nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje. Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu s kojekakvim regionalnim planovima… Nećemo dopustiti onima koji se vežu i s crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo s crnim, nego i zelenim i žutim vragovima. Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija. Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda. Ali ćemo, razumije se, mi s tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija. Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini".

 

Govor u Vukovaru, 8. lipnja 1997. godine

Jedan od možda najznačajnijih govora bio je i onaj u Vukovaru 8. lipnja 1997. godine, a retoričari tvrde da je ujedno bio i - njegov najbolji govor uopće. Prvi hrvatski predsjednik jasno i glasno poziva građane Vukovara srpske nacionalnosti na suživot.

"Možda ništa kao ova posljednja pjesma koju je otpjevala slavna hrvatska umjetnica, možda ništa tako ne govori kao Sveta Marija i dragi Bože, moli za sve nas, da budemo prije svega kršćani, da znamo praštati, da znamo ne samo moliti nego i stvarati novi život. Na početku bih podsjetio: pobjednik koji ne zna praštati taj sije klice novih razdora i budućih zala, a hrvatski narod to ne želi. Nije želio ni sve ono što smo ovdje pretrpjeli u Vukovaru i u čitavoj Hrvatskoj i s ovim programom koji smo ovdje upriličili željeli smo to dokazati.  U ime hrvatske državne delegacije na čelu s predsjednikom Sabora Pavletićem, u ime i drugih saborskih zastupnika, u ime delegacije hrvatske Vlade na čelu s premijerom Matešom, u ime svih župana Hrvatske zahvaljujem svima vama koji ste došli s nama u vlaku mira, u vlaku pomirbe, ali i svima vama koji ste nas dočekali ovdje sa istim namjerama. Taj naš dolazak u Vukovar, u taj simbol hrvatskih patnji, hrvatskih otpora, hrvatskih težnji za slobodom, hrvatske želje za povratkom na svoje istočne granice, na Dunav o kome pjeva i hrvatska himna, to je naš znak, naša odlučnost, da želimo zaista mir, pomirbu, da želimo stvarati povjerenje za trajan život da u budućnosti više nikada ne dopustimo ono što nam se desilo. Hrvatsko vrhovništvo, ja kao predsjednik i hrvatska Vlada dali smo opći oprost, amnesiju i pomilovanje za sve one koji nisu počinili ratne zločine koji nisu okrvarili svoje ruke izravno krvlju. I budite uvjereni nikada daljnjih nekakvih popisa za sudske progone neće biti. Ali, razumije se, očekujemo puno povjerenje i punu vašu suradnju na tim našim nastojanjima. Hrvatska država, znači, stvara sve gospodarske, sve druge pretpostavke da svi hrvatski državljani ovdje u Podunavlju, bili oni Hrvati, Srbi, Mađari, Rusini, da žive pod podjednakim uvjetima.

I to, razumije se, ne može biti samo stvar hrvatskih vlasti, nego mora biti stvar sviju vas. Dolazak ovog vlaka za koji je bilo mnogo sumnji da li treba, ali ja sam pružio i uvjeravanja i generalu Kleinu i svima a i svojim ljudima da nam je potrebno da uđemo kao predstavnici čitave Hrvatske u Vukovar, da vidite i svojim očima te ruševine i da zajedno samnom i vi iz Vlade i vi župani, shvatite da nam je dosljedno provoditi tu politiku pomirenja, mira, stvaranja uvjeta za suživot. I ne može biti nikakvih iskakanja iz takve politike, jer onaj koji ne primjenjuje takvu politiku taj i nije u skladu sa općim hrvatskim, državnim interesima, pa prema tome ni sa interesima svakog pojedinca ovdje i u čitavoj državi. Prema tome, mi zaista želimo da ono što govorimo provedemo u život. I vi, i ja, vrlo dobro znamo da to neće biti lagano, da dok to prevladamo u moralnom, psihološkom smislu, da će trebati proći vremena, ali apeliram na sve nas da radimo na tome da budemo ustrojeni i da ne dopustimo individualne incidente i da na osnovama tih invididualnih incidenata ne gradimo politiku nego da živimo da su to sporadični slučajevi, a da radimo, znači, na onome što nam je u općem interesu. Stradanja i patnje hrvatskih prognanika, ljudi koji su najviše pretrpjeli, koji su dali i ljudske žrtve, materijalne žrtve, koji gledaju svoje razrušene domove, koji su šest godina obitavali u vrlo nepovoljnim uvjetima, u Hrvatskoj, jasno da nose u sebi sve te strahovite tegobe, ali evo, i od njih zahtjevam , do sada su imali strpljenja i neka sada imaju strpljenja dok ih ne vratimo, dok im ne obnovimo domove i dok ih ne vratimo u njihove kuće, a vama koji ste bili ovdje preporučam da im pružite svu pomoć da bi te svoje rane što prije zaboravili, zacijelili. Prema tome, sve ovo što činimo nije samo u uskom, lokalnom interesu nego i općehrvatskom, općeeuropskom, u interesu mira, budućnosti ovoga kraja i Europe. I neka nam živi suživot hrvatskog naroda, sa srpskom i drugim etničkim zajednicama na ovim područjima, neka nam živi jedina i vječna Hrvatska!".

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.