VIDEO - OGLASIO SE MANIJAK Kapetan Dragan: 'Moje knindže su ubile Miru Barešića i ja sam ponosan na to'

U komunističkoj Jugoslaviji bio je smatran neprijateljem prvog reda, a slobodu i  neovisnost Hrvatske, nažalost, nije dočekao.

Naime, Barešić je već kao mladić došao u sukob s jugoslavenskim sustavom tako što je odbio služiti vojni rok u JNA jer je smatrao kako su Hrvatima ugrožena ljudska prava pa je deportiran na šest mjeseci na Goli otok.

Nakon toga odlazi u Švedsku gdje se povezuje s hrvatskom emigracijom, a u to vrijeme u u tu zemlju za ambasadora dolazi i Vladimir Rolović sudionik NOB-a i visoki dužnosnik OZNA-e te upravitelj logora na Golom otoku.

Rolović je stigao u vrijeme dok su hrvatski emigranti spremali akciju za oslobađanje Miljenka Hrkaća koji je u Jugoslaviji osuđen na smrt zbog navodnog podmetanja bombe u beogradsko kino 1968. i na željeznički kolodvor tri godine poslije, a kasnije je dokazano i da Hrkać zapravo nije podmetnuo bombe, nego je njemu podmetnula jugoslavenska tajna policija, piše Slobodna Dalmacija.

Barešić tada s Anđelkom Brajkovićem i Antom Stojanovim 7. travnja 1971. organizira otmicu jugoslavenskog ambasadora Rolovića kojega su željeli razmijeniti za Hrkaća. Ušli su u Ambasadu i upali u Rolovićev ured te ga pozvali na predaju. Rolović je izvukao pištolj, no Barešić je bio brži i ustrijelio ga, a u zgradu je upala policija. Sva trojica su u Švedskoj osuđeni na doživotni zatvor.

Život pod novim imenom

 Godinu poslije, skupina emigranata predvođena Stipom Mikulićem otima švedski zrakoplov tražeći oslobađanje Barešića, Brajkovića i Stojanova.

Švedska im udovoljava, oni predaju avion i odlaze u zatvor na 12 godina (poslije su pomilovani), a Barešić odlazi u Španjolsku. Potom emigrira u Paragvaj, gdje mijenja ime u Toni Šarić. Igrom slučaja spašava život sinu paragvajskoga generala, te je primljen na vojnu akademiju. 

Vraća se u Hrvatsku u svibnju 1991. godine i pokušava osnovati vojnu postrojbu, a uzima i novo ime Marko Marić. Poginuo je akciji 31. srpnja  u zaleđu Pakoštana - od pucnja u leđa.

Budući da okolnosti Barešićeve smrti nisu do kraja istražene, a i zbog činjenice da su u to vrijeme ključne pozicije u sigurnosno-obavještajnom aparatu držali njegovi dojučerašnji neprijatelji poput Josipa Manolića, Zdravka Mustača, Josipa Perkovića, u dijelu javnosti još i danas prevladava mišljenje da Barešićeva pogibija nije bila slučajnost.

Kapetan Dragan: 'Barešića su ubile moje knindže i ponosan sam na to'

U emisiji Dobro jutro, Srbijo, na srpskoj Happy televiziji 8. studenog 2021. gostovao je ratni zločinac Vasiljković, zapovjednik srpskih paravojnih formacija zvanih knindže, koji je između ostalog je rekao: ''Barešića smo mi ubili i ja sam ponosan na to. Moje knindže su ga ubile", rekao je, na što je voditelj naglasio da je Barešić ubijen s leđa.

"Ne znam, ako je krenuo bježati, možda su ga ubili i s leđa, nisam ja povlačio oroz, nego moj oficir, ali mi smo ga ubili tri dana nakon bitke za Glinu. Tu nema dileme", poručio je osuđeni zločinac.

Na vremenu 22.20 možete vidjeti priznanje kapetana Dragana u Barešićevom ubojstvu.