VIDEO: Mračne tajne o 'oslobođenju' Zagreba iz usta političkih zatvorenika

Zbog toga su dobili pet odnosno devet godina robije, a smjenom zloglasnog sekretara tadašnje milicije Aleksandra Rankovića kazne su im smanjenje na tri odnosno šest godina zatvora. Svoja svjedočanstva kao i razloge zašto su se odlučili na takav opasan pothvat u tadašnjoj Jugoslaviji i ispričali su gostujući u petak u emisiji Bujica.

Zanimljivo je da je Udbi bilo potrebno čak mjesec dana da im uđe u trag budući da nijedan ni drugi nisu imali emigrantski ili antijugoslavenski pedigre, što je, kažu, otežalo istragu i samoj Udbi. Kad su uhapšeni, robijali su u Staroj Gradiški gdje su upoznali mnoge pripadnike vojske NDH koji su bili osuđeni na 20 i više godina zatvora.

"Bacanjem letaka htjeli smo pokazati da se luč hrvatskog otpora jugoslavenskoj diktaturi nije ugasio, da nije nikada skršen i to želimo povezati s današnjim krnjim i netočnim prikazom povijesti prema kojemu je otpor počeo hrvatskim proljećem 1971. Otpor nikad nije prestao od 1945. godine", poručio je Petener. Dodao je da ne žele biti uvučeni u europske i svjetske proslave pobjede nad fašizmom jer to za Hrvastku nije značilo oslobođenje nego gubitak države, političke slobode i početak tuđinske vlasti te genocidnog pokolja nad Hrvatima.

Podsjetili su na mračnu tajnu Aleksandra Rankovića koji se u intervjuu za beogradsku Politiku pohvalio da je od 1945. do 1951. kroz logore u Jugoslaviji prošlo tri milijuna i 770 tisuća ljudi od kojih je 568 tisuća likvidirano. "Tu neopreznu izjavu vlasti su kasnije skrivale ko' zmija noge i pokušali je zataškati', podsjetio je Petener.

Kazali su da je na Bleiburgu bilo oko 200 tisuća hrvatskih vojnika, ali i 500 tisuća civila, odnosno izbjeglica koji su bježali od partizana prema sjeverozapadu budući da se glas o partizanskim zvjerstvima širio sve do Zagreba pa je samo iz Zagreba pred kraj rata pobjeglo oko 100 tisuća građana.