nenarodni idu u povijest

VIDEO Karamarko u Istri emotivno o Domovinskom ratu za bolju Hrvatsku

Autor

Direktno.hr

"Dvadeset pet godina HDZ-a u našoj prekrasnoj Istri, Pazinu. To je četvrt stoljeća otkako je stvorena stranka koja je stvorila hrvatsku državu predvođena velikim čovjekom dr. Franjom Tuđmanom, zasigurno najvećim Hrvatom 20. stoljeća, ali ne samo 20. stoljeća, nego usudio bih se reći i puno, puno više", započeo je svoj emotivni govor predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko u Pazinu, gdje je boravio na obilježavaju 25. godišnjice HDZ-a u Istri. Njegov govor prenosimo u cijelosti.
19.06.2015. u 12:54
Ispiši članak

"Dr. Franjo Tuđman je čovjek, koji je svojoj domovini poklonio slobodu i neovisnost. Što više može učiniti neka povijesna osoba, nego svoju domovinu osloboditi zla, jednoumlja, totalitarnog sustava i uvesti u parlamentarni sustav, slobodu i neovisnost. Kolika pokoljenja hrvatskog naroda i hrvatskih ljudi su sanjali tu neovisnost. Sanjali su da budu svoj na svome, da u svojoj zemlji mogu slobodno govoriti, da mogu slobodno htijevati, da mogu slobodno slaviti i pričati o svojoj zemlji, svojim jezikom. Koliko je ljudi stradalo zbog tog cilja? I doista, kako to biva u svakom narodu, u nekom prijelomnom, povijesnom trenutku za taj narod, pojavi se ipak povijesna osoba, jedna snaga, jedna veličina, koja odradi ono što je vjerojatno i dragi Bog odredio da treba odraditi. To je bio dr. Franjo Tuđman i to je bila Hrvatska demokratska zajednica. Niti jedna stranka nije imala tu snagu, koja se temeljila i koja je svoju snagu crpila iz već spomenute vjekovne želje svoga naroda. Volim reći da je to narodnjaštvo prožeto, da je HDZ  doista prožeta sa svojim narodom, jer je ona i proistekla iz svog naroda. HDZ nije nikakva elitistička stranka, nikakva stranka neke ekskluzivne političke misli. HDZ diše plućima svog naroda i disala je tako. Zato je tako masovna. Mi u ovom trenutku imamo 220 tisuća članova. To je za europske kriterije ogromna brojka. Prema tome, dragi utemeljitelji, dragi članovi HDZ-a budite ponosni što ste članovi ove stranke. Nekad su vas nazivali stranka opasnih namjera, a vidjeli smo poslije tko i zašto. Vrlo je jednostavno. Nazivati stranku koja je donijela slobodu svom narodu, stranku koja je umjesto jednopartijskog jednoumlja, ponudila parlamentarni sustav i slobodu, neki su nazivali strankom opasnih namjera. Zašto je za njih bila stranka opasnih namjera? Zato jer su bili duboko ukorijenjeni u onaj sustav, koji je hrvatskom narodu nudio nikakvu perspektivu i nestanak. Odite van, radite vani, ovdje nešto kažite i bit ćete zatvoreni. To je bila perspektiva komunističke Jugoslavije, lažnog bratstva i jedinstva, svih tih propovjednika kulta ličnosti, koji nam dan danas pokušavaju reći kakva bi Hrvatska trebala biti. Dragi utemeljitelji, dragi prijatelji, vrijeme je možda i za nekakvu inventuru. 25 godina hrvatske države. Kakva je bila naša stranka i kakva je bila ta država. Vidjet ćete kako se podudaraju te amplitude, ti usponi i padovi HDZ-a sa poviješću naše države u ovih četvrt stoljeća. Vrlo jednostavno. Kad god smo bili pravi, kad god smo bili na visini zadaće, kad god smo bili pošteni i kad god smo bili iskreni domoljubi mi smo pobjeđivali. Zašto? Jer narod, koji ima senzore za ono što mi radimo zna to nagrađivati. Kad god smo bili drugačiji mi smo gubili izbore. Gubili smo izbore prvi put, zbog nevjerojatnog kriminala, nevjerojatne opuštenosti nakon Domovinskog rata, kad su mnogi ginuli. Petnaest tisuća ljudi je poginulo za Hrvatsku, neki su se i bogatili. Zar su mislili da će to narod nagraditi nekom pobjedom? Drugi put gubimo izbore 2011. godine. Nakon čega? Nakon velikih korupcijskih afera, nakon krađa iz državnog proračuna, nepotizma. Naravno, Bogu hvala da je tako bilo i to je značilo osjetiti bilo u vlastitom narodu. To je značilo da smo mi, koji smo prije tri godine preuzeli stranku shvatili što nam je činiti. Zato sam i rekao nepoštenje i kriminal van iz HDZ-, a pravo domoljublje natrag u HDZ. To je dragi prijatelji, formula koja je prepoznata i zato tri godine pobjeđujemo. Pobjeđujemo na svim zadnjim izborima, ovim kapilarnim u zadnje vrijeme za mjesne odbore u Karlovcu, Delnicama. Nismo pobijedili u Trogiru, tamo gdje smo podijeljeni, gdje nismo jedinstveni. Budite uvjereni da će ta snaga naše pobjede proći kroz Učku vrlo brzo, vrlo snažno jer hrvatska država u ovom trenutku prolazi u tom svjetonazorskom smislu, rekao bih svoju zadnju fazu, tranzicijsku fazu prenastojanja tog mentalnog sklopa, koji postoji još uvijek. Ovdje u ovoj svetoj hrvatskoj zemlji, u ovom svetom dijelu hrvatske zemlje u Istri je nastao pravi, autentični antifašizam. U ovoj svetoj hrvatskoj zemlji Istri je nastalo narodnjaštvo. U 20. stoljeću časni monsinjor Milanović, koji su održavali to narodnjaštvo, taj narodnjački duh i tu nacionalnu svijest, to je nastalo upravo u Istri. U Istri je sve ovo o čemu govorim nastalo upravo na tom nacionalnom osjećaju. Mi danas pripadamo kao stranka pučkoj stranci, Europskoj pučkoj stranci. Dakle, Istra se ima čime ponositi. Kad spominjem taj istarski antifašizam, on je autentičan. To je prvi antifašizam u Europi. Čim je nastao fašizam u Italiji, u Istri je nastao antifašizam. To je taj antifašizam lišen bilo kakve natruhe totalitarizma. Druga stvar je što su boljševici i komunisti preuzeli sebi antifašizam i rekli to smo mi. Ne, niste to vi. To je hrvatski narod. Hrvatski narod u svom biću sadržava to demokršćanstvo o kojem mi stalno govorimo, a to demokršćanstvo kao vjerska opcija, naravno da ne može biti bilo kakav totalitarizam, diktatura, nasilje, zločin. To nije u našem duhu i biću. Mi nismo tako odgojeni. Bogu hvala pogledajte, od Dobrile preko Milanovića, pogledajte koliko je Crkva prisutna u našoj povijesti i koliko je značajna za održavanje nacionalne svijesti. Zato uz te velike ljude, DR. Franju Tuđmana, Franju Kuharića, kardinala Stepinca, uskoro sveca, ako Bog da, koji se odupire fašizmu i spašava ljude druge vjere, druge nacije. O tome ne pričaju, o tome se priča vani, a oni su ga inverzno proglasili zločincem, jer nije htio odvojiti katoličku crkvu od Hrvatska i stvoriti neku državnu crkvu.

Ono s čime se danas još uvijek borimo je taj jedan recitiv, nešto što se provlači iz prošlog sustava. Mi smo se definitivno obračunali s tim jednim totalitarizmom, a to je taj nacistički i fašistički. On je neprihvatljiv i misaono, kao politička misao te kao politička praksa. Komunizam je ujedinio svijet, a ostavio također desetke milijuna žrtava. Ne vidim niti jedan valjani razlog da mi danas u Hrvatskoj pod ovom vlašću koja nas kroz medije usmjerava rekao bih nekim u drugim pravcima razmišljanja i ideološkog raspoloženja imamo razumijevanja za jedan od tih totalitarizama. Zašto bismo rekli da je socijalizam i komunizam bio drugačiji od fašizma i nacizma. Koliko smo antifašisti, mi smo i antikomunisti. Mi smo antitotalitaristička stranka. To se ne da uništiti ni ubiti. Ti recidivisti koji žive još od prije 25, 26 godina gube snagu. Što nam žele reći? Da mi na svojoj zemlji, hrvatskoj ne možemo biti Hrvati. Apsolutno obožavam Istru, pjesme o Istri i sve ljude koji žive ovdje. Ovo je hrvatska zemlja koju volimo. Istra ima posebno bogatstvo i mi u HDZ-u moramo početi prepoznavati to bogatstvo. Svi se mi volimo pohvaliti. Ja sam Dalmatinac i kad prođem kroz tunel Sveti rok, drugačije dišem i vjerujem da svatko od vas kad prođe kroz Učku drugačije diše. Dolazim doma. Svaki dio Hrvatske ima svoj specifikum. Toliko smo što se tiče narječja različiti da se čak nekad niti ne razumijemo. To su sve varijacije na temu, a to je naš hrvatski nacionalni osjećaj. Nemojmo se bojati da će Istra biti izgubljena. Oni nas koji zanemaruju, oni koji misle da ona ne postoji, koji su slijepi na činjenicu njihovo vrijeme prolazi. Ova politika se ispucala, isprašila. Oni koji još uvijek slave ove koji su nas tlačili do 90-e godine, koji je smisao i koja je njihova budućnost. Kojoj generaciji mogu prenijeti tu emociju prema nekome od tih diktatora. Kome mogu prenijeti emociju i laži, da Goli otok nije bio ništa, da Bleiburg nije bio ništa, da '89. godine biva ubijen zadnji Hrvat u atentatu od strane Udbe. Zato se ja ne bojim i govorim da smo u zadnjoj fazi tranzicije, da se otimamo tom boljševičkom duhu, koji još uvijek postoji. To je ta anacionalnost koja ne priznaje ništa, koji lebdi visoko u zraku, daleko od tla i vlastitog naroda. Zato naša praksa u ovih 25 godina kaže slijedeće: svaki put kad su oni dolazili na vlast i 2000. i 2011. javljaju se uvijek isti sindromi. Odjednom se mijenja televizijski program, mijenjaju se mediji, koji su manje-više uvijek pod kontrolom, ali mislim na državnu televiziju što je vrlo znakovito, počinje određeni cinizam prema hrvatskoj državi, braniteljima. Pokušali su uvaliti u Zakon o braniteljima uvaliti nevjerojatnu definiciju -  sudionik u oružanom sukobu. To ne postoji, postoje agresori i postoje branitelji. To je pokušaj da se tim ideološkim maglama, zapravo, zamrači naša stvarnost, a naša stvarnost je u ovom trenutku loša iz jednog drugog, rekao bih još važnije razloga, a to je gospodarska situacija, koja je rezultirala time da je u ove tri godine dok su oni na vlasti iz Hrvatske iselilo preko sto tisuća ljudi, mladih ljudi od 25 do 40 godina. I ovaj put ne idu ljudi koji kopaju kanale, nose cigle, koji se penju po krovovima, nego idu informatičari, liječnici, inženjeri, visoko obrazovani mladi ljudi u koje je Hrvatska ulagala novce. Gdje oni zasnivaju svoje obitelji - u Kanadi, Australiji. Gdje rade? Diljem svijeta, ali nisu u Hrvatskoj, u svojoj domovini.

Otkad su na vlasti ukinuto je, nestalo 6500 obrta. Otkad su na vlasti mi smo jedina država u EU koja je više uplatila u fondove EU, nego što je iz njih izvukla, a ti fondovi su nam mogli biti vjetar u leđa u razvoju. Nezaposlenih je 19 posto, uništena poljoprivreda i selo, a oni klažu mi smo najbolji, jeste li vidjeli bolje od nas, kaže Milanović. Koji su argumenti? Nema ih. To je opasnost koja se nadvila nad nama. Po riječima stručnjaka 2050. godine po riječima stručnjaka bit će nas tek nešto više od tri milijuna i 200 tisuća. Ako se nastavi ovako. U isto vrijeme 2060. godine stanovništva svijeta bit će devet milijardi. Ostali narodi će rasti, a mi ćemo padati na ovom tlu koje je bogom dano za sve. Imamo zemlju u kojoj može živjeti osam, devet milijuna Hrvata, a ne u budućnosti tri milijuna. To je opasnost. Svi naši ideali, naša borba mogu biti uzaludni, ako se realizira ovaj scenarij. Zato je potrebna naša pobjeda na idućim parlamentarnim izborima da to prekinemo. Dosta je eksperimenata na našoj državi. Bio sam u Kanadi za svetog Antu, u Norvalu, tamo se tradicionalno okupljaju svi naši Hrvati iz Toronta, gdje ima oko 50 tisuća Hrvata i Bogu hvala, možemo biti ponosni na njih, jer su svi dobro situirani, cijenjeni su tamo. To je jedan jako, čvrsti srednji sloj. Upoznao sam tamo, nakon mise, na desetke mladih ljudi, stisneš mu ruku, pitaš kad si došao, kažu prije dva mjeseca, šest mjeseci, godinu dana. I slušaš te kanadske ministre kako govore da smo doista vrijedan i sposoban narod i koliko god čovjek može biti ponosan, žao mi je što nisu u domovini, ali kad čujem kako ih hvale, ponosni smo na njih. Išao sam doma s takvom tugom u srcu, jer je taj odljev ljudi ogroman. Sada i Njemačka, moći ćemo slati deset tisuća Hrvata da rade tamo. Kako to zaustaviti. Mi ćemo nestati. Tko će ostati? Voljeti ovu zemlju. Vole ju i u Kanadi, ali oni tamo žive i zarađuju.

Zato već dvije godine HDZ se priprema za gospodarski program. Kao da je Bog to svojim prstom nekako pokazao, prije dvije godine odlučili smo se spojiti sa Ifo institutom s kojim zajedno radimo i upravo je u ovim danima taj program gospodarskog oporavka i zapošljavanja u Hrvatskoj u 14 poglavlja gotov. Na jesen ćemo ga početi komunicirati sa stručnom javnošću i općenito. Mislim da je to dobar program, a pripremili smo i katalog od 50 investicijskih projekata. To je već kod naših prijatelja u Bruxellesu. Ima nade, promijenit ćemo puno toga. Rade li oni na ovaj način jer su nesposobni ili to rade namjerno, vjerujete mi ne znam. Volio bih vjerovati da su nesposobni, jer bi mi to nekako lakše palo, jer od teorija zavjera već boli glava. Moramo biti optimisti. Prije 25 godina stvorili smo i obranili hrvatsku državu nakon Domovinskog rata. Danas se pred HDZ-a postavlja druga velika zadaća, a to je vraćanje digniteta i ponosa toj hrvatskoj državi i vraćanje kvalitetnog života. Što je Hrvatska, osim našeg folklora, prekrasnih pjesama, ponosa, kulture…Hrvatska je svaki konkretan čovjek, koji želi živjeti, pošteno raditi u ovoj zemlji i pošteno živjeti od tog svog rada. Zato sam i najavio da će ova generacija HDZ-a danas povesti jedan drugi Domovinski rat. Domovinski rat za bolju Hrvatsku za svako radno mjesto, za svako neobrađeno polje, za svakog mladića i djevojku koji razmišljaju da žele ići van živjeti. To je Domovinski rat naoružan ljubavlju prema ovoj zemlji za koju želimo da preživi. Naoružani smo voljom i snagom. Moramo svoje interese staviti iza interesa vlastite domovine i vlastitog naroda. Napravimo onakvu Hrvatsku o kakvoj su sanjali naši branitelji, o kakvoj je sanjao dr. Tuđman kad smo kretali za njim. Na ovoj snimci doktora Tuđmana vidjeli ste jednog mladića s dugom kosom. To je bio njegov tjelesni čuvar, moj prijatelj Zdeslav Tuljić. Vidite kakvi momci su ginuli za Hrvatsku. Vi, dragi prijatelji iz Istre, kako ćemo graditi Pelješki most, gradit ćemo i mostove prema Istri. Oni će shvatiti da neće se moći igrati i licitirati s vašim domoljubljem. Kad dođemo na vlast razgovarat ćemo ozbiljno o procesima u Istri. Pelješki most kao kultno pitanje Hrvatske iz razloga jer treba spojiti dva kraja Hrvatske, ali i Istru treba bolje povezati s ostalim dijelom Hrvatske. Ovo je vrijeme da ovu nenarodnu vlast bacimo u povijest i vjerujte nakon parlamentarnih izbora posebno ćemo se baviti Istrom, kao i Međimurjem, jer nigdje nemamo nekih problema, jer smo svugdje najjači", zaključio je Karamarko te zaradio gromoglasan pljesak svih nazočnih.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.