VIDEO Kako srezati državnu potrošnju, koliko ljudi otpustiti u javnom sektoru i kako potaknuti hrvatski gospodarski rast

Dario Hrebak kriminalist je s Visoke policijske škole. Više godina je u vrhu hrvatskih liberala. Namjerava promijeniti negativan imidž HSLS-a. Gradonačelnik je kod kojeg se socijalna pomoć zarađuje, gradske usluge seli na internet i ne treba puno ljudi da rade za njega. To ga razlikuje od drugih 127 gradonačelnika.

Andrej Grubišić financijski je stručnjak bez dlake na jeziku kojeg mogu razumjeti svi, ponajviše zbog njegovog američkog i švicarskog obrazovanja. Rado za medije komentira hrvatsku gospodarsku zbilju. Još uvijek se nada kako će uvjeriti hrvatsku javnost da bismo mogli živjeti mnogo bolje kad bi se političari i birokrati manje uplitali u gospodarstvo.

U posljednje dvije godine ministar financija Zdravko Marić smanjuje porez na rad. Može li on ići još niže? 

"Ukupna državna potrošnja, dakle centralni proračun, lokalne uprave i samouprave, različiti fondovi i zavodi godišnje troše oko 170 milijardi kuna. Promatrajući jednu prosječnu hrvatsku obitelj, odnosno njihove troškove nerijetko je zaključak kako je pet do deset posto naših troškova ishitreno, odnosno nije sasvim racionalno. Kad to prelijemo na državni proračun gdje karijerni političari i birokrati troše tuđi novac, a ne vlastiti, onda tih 10 posto od 170 milijardi je 17 milijardi kuna. Smatram kako se kako se radi o puno većem postotku od nekih 20 posto što nas dovodi do iznosa od 35 milijardi kuna", izjavio je Andrej Grubišić i zaključio kako država jako puno novca kao da baca iz helikoptera i ima jako puno prostora za smanjivanje općenito poreznog opterećenja u Hrvatskoj, a rad je samo jedna od tih kategorija. 

Dragana Radusinović bjelovarskog gradonačelnika upitala je treba li neoporezivi dio plaće iznositi  5000 kuna. 

"Država je preskupa. Da bio se to moglo napraviti potrebno je imati određeni financijski kapacitet. Ako rasteretimo dodatno gospodarstvo, to naravno na određeni način morate nadomjestiti, jer postoje davanja u mirovinski i zdravstveni sustav, koja su ogromna. A veliki dio državnog proračuna je određen. Ako bismo dakle rasteretili gospodarstvo, a ako imamo odgovorne gospodarstvenike onda bi oni svojim radnicima dali puno veće plaće. S druge strane, država taj dio mora nadomjestiti davanjima u mirovinsko i zdravstveno. Već sad imamo situaciju da se jedan veliki dio davanja za mirovinsko i zdravstveno dobiva iz proračuna, a ne iz tih dodatnih fondova. Po tome onda ispada da mirovinsko i zdravstveno više nisu doprinosi već porezi. Tako da s te strane ja uvijek jesam za to da se digne neoporezivi dio plaće, ali da bi to mogli dobiti potrebne su prave istinske reforme. Ono što ja ne mogu shvatiti jest da postoji taj jedan birokratsko-socijalistički način razmišljanja u Hrvatskoj da ljudi ne gledaju kako da dignemo neoporezivi dio plaće na 5000 kuna nego jedna velika većina i dalje razmišlja populistički i socijalistički da trebamo dignuti minimalnu plaću na 5000 kuna a to je velika razlika", rekao je Hrebak. 

Radusinović je Hrebaka pitala i hoće li ukinuti prirez u Bjelovaru.

"Najavio sam da ću ukinuti prirez u gradu Bjelovaru. Trenutačno iznosi 12 posto što je izuzetno velik prirez. Mi smo u strašnoj ekspanziji što se tiče europskih fondova. U zadnjih godinu i pol dana otkako sam preuzeo grad sa začelja uspješnosti gradova po izvlačenju sredstava iz europskih fondova skočili smo na deseto mjesto. Plan nam je ove godine biti među prvih pet. Dakle, mi moramo imati jednu da bi dobili četiri kune. Bjelovar nije bogat grad kao drugi. Ono što definitivno moramo raditi jest ojačati infrastrukturu i onda ići na smanjivanje prireza", rekao je Dario Hrebak. 

Bjelovarski gradonačelnik dodao je kako je razgovarao s dosta ekonomista u Hrvatskoj na tu temu koji su mu rekli da je svaka lokalna sredina specifična. "Što se tiče Grada Bjelovara savjetovali su nam da skupimo što više sredstava iz EU fondova da napravimo infrastrukturu, kad napravimo infrastrukturu onda idemo na skidanje prireza kako bi nam građani imali što veći standard. Vjerujem da bi skidanjem prireza još jednim dijelom dodatno živnulo gospodarstvo u Bjelovaru", izjavio je,među ostalim, bjelovarski gradonačelnik. 

Grubišić: Neprihvatljivo je da birokrat iz Bruxellesa određuje koje poreze će Hrvatska imati

"Ekonomijom u Hrvatskoj nerijetko su upravljali oni koji nisu bili u Hrvatskoj i danas je to Bruxelles. Meni je apsolutno neprihvatljivo zato što je neki birokrat iz Bruxellesa rekao da zato što nekih pet ili deset drugih zemalja u EU ima neki porez taj porez mora imati i Hrvatska. Moramo shvatiti što funkcionira i što je dobro za nas, a ne što imaju neki drugi. Za bilo koju situaciju u ekonomiji vi ćete naći u bilo kojoj ekonomiji u svijetu da imaju nešto implementirano i dobro je ili imaju to implementirano i nije dobro", odgovorio je Grubišić na pitanje voditelja Marijana Opačka hoće li Hrvati uspjeti i dalje izbjegavati plaćanje poreza na nekretnine.

On smatra kako moramo vidjeti što je dobro za nas. "Općenito za ovo podneblje i ovaj mentalitet, empirijski podaci nam pokazuju kako s ovolikim udjelom države živimo sve lošije i lošije za razliku od nekih drugih podneblja gdje s tolikim udjelom države u gospodarstvu se kreira veći standard življenja nego u istom postotku državne potrošnje u Hrvatskoj", smatra Grubišić. 

"Razvidno je kako kod nas jako puno države i jako puno poreza ne rezultira boljim životnim standardom i zato moramo stvari obrnuti i gledati iz kojih se sve stvari država može povući. Ako kažem da se država povlači to znači i da vraća novac građanima, a ne da im uzima kroz dodatne poreze, upravo zato sam apsolutno protiv uvođenja poreza na nekretnine", rekao je, među ostalim, Andrej Grubišić. 

Dragana Radusinović Hrebaka je upitala tko je dovoljno bogat u Bjelovaru da plaća porez na nekretnine?

"Sigurno da ih ima. Uvijek ima bogatih i onih iz srednjeg sloja i onih siromašnih. Što se tiče poreza, imam sličan stav kao Andrej Grubišić. Dakle, u jednom segmentu s uvođenjem poreza na nekretnine mi uvodimo red. To je sigurno, ali s druge strane uvodimo porez što nikad nije poticajno za razvoj bilo čega, a posebice gospodarstva. Gledajući iz perspektive gradonačelnika u Hrvatskoj uvijek postoje ljudi koji vole izbjegavati određene regule. Uvođenjem poreza na nekretnine dobili bi učinkovitiji sustav što se tiče komunalne naknade, jer bi se objedinjavanjem dobio samo jedan porez. Međutim, dugoročno gledajući ja sam za ukidanje bilo kakvih poreza. Teško mi se izdvojiti iz pozicije gradonačelnika gdje uvijek volim red i da su pravila jednaka za sve građane, dok s druge strane moj jedan liberalan svjetonazor kaže da je što manje poreza to bolje. Prije sam za uvođenje poreza na nekretnine nego protiv, no naglašavam nijedan porez nije dobar", naglasio je Hrebak.

Kakvu bi onda donio odluku da baš sada mora uvesti porez na nekretnine?

"Gledajte, to je sad pitanje koju funkciju obnašaš. Nemam utjecaja na to hoće li biti poreza na nekretnine ili neće. Ali na državnoj razini bio bih za uvođenje poreza na nekretnine, ali samo iz razloga jer mislim kako imamo previše nereda u cijeloj toj priči. Radije bih uveo porez na nekretnine i skinuo porez na plaće. Radije bi stimulirao gospodarski dio, a uveo porez na nekretnine", rekao je Hrebak na što mu je Grubišić replicirao kako on ne bi uveo porez na nekretnine i da bi smanjio porez na rad.  Hrebak se složio s time, no napomenuo je kako treba gledati realno i da se ne može napraviti sve odjednom. 

Na pitanje je li moguće napraviti to sve, smanjiti porez na plaće i ne uvesti porez na nekretnine, Grubišić je odgovorio pozitivno.

"Ne bih se složio s tezom da je državni proračun determiniran. On je takav jer netko želi da on bude takav, no sila mijenja sve. U privatnom sektoru 200 tisuća ljudi je između 2009. i 2014. dobilo otkaz. Imali smo poplavu radne snage. U roku 10 godina imamo nedostatak radne snage. Gdje su ti ljudi? Jedan dio ljudi je promijenio posao i našao ga u Hrvatskoj, no dobar dio je našao posao izvan Hrvatske. Zašto su to napravili? Zato što su bili prisiljeni. U Hrvatskom javnom sektoru u najširem smislu riječi imamo preko 400 tisuća zaposlenih. Netko kaže da je to zadano. Ništa od toga nije zadano. Kad bi se otpustilo 10 posto njih, dakle 40 tisuća ljudi, netko bi se pitao može li se to provesti. Naravno da se to može, samo netko mora imati volje za to. Ta jedna indoktrinacija da je nešto zadano i nepromjenjivo je pogrešna. I jedini koji na kraju dana pate zbog toga u Hrvatskoj su građani koji u toj istoj državi koja je kreirala taj jedan sustav s predeterminiranim proračunom i rashodima imate naciju koja je nakon Bugara najsiromašnija u Europskoj uniji", izjavio je Grubišić.

Na komentar da će se iz državnog proračuna Uljaniku isplatiti 4,5 milijardi kuna Grubišić je rekao kako se nada da neće.

"Svaki novi plan restrukturiranja zahtijeva sve više i više novca. Što zapravo sugerira koliko je to sve jedna velika nebuloza. Dakle, vi sa svakim novim planom tražite milijardu nečega više. Uljanik je, na žalost, jedna priča za koju se nadam da se neće pojaviti strateški partner jer u svakom scenariju koji se javlja imamo sudjelovanje države. Međutim, ne participira država već participiramo svi mi prisilno bez da dobivamo bilo što zauzvrat, a uvijek partikularna skupina od toga ima nekakav poseban interes. Ljudi koji rade u Uljaniku rade dobrovoljno, zato dobivaju plaću i naknadu. Dobavljači imaju u najmanju ruku reklo bi se korektne, da ne kažem prenapuhane uvjete. Postoji očito razlog zašto su brodogradilišta neprofitabilna", rekao je Grubišić.

Vrijedi li isto i za rafineriju u Sisku?

"Što se tiče rafinerije u Sisku samo je pitanje dana kada će ona zapravo napokon biti zatvorena. Na žalost, hrvatska javnost mora prihvatiti da privatna kompanija ne postoji radi njezinih djelatnika. Radnici su u funkciji ostvarivanja ekonomskih interesa tvrtke. Samo ako je radnicima dovoljno dobro bit će dobro i nekom vlasniku, ali ne postoji kompanija radi djelatnika. Ako se djelatnicima taj business toliko sviđa neka kupe taj biznis. Ali cijelo vrijeme protežirati ideju - ja znam raditi u rafineriji, ja znam raditi brodove, a cijelo vrijeme bi mi netko trebao osigurati neograničeni izvor financiranja na duži rok nije održivo, odnosno rezultira osiromašivanjem svih drugih koji to moraju financirati", smatra Grubišić. 

Dragana Radusinović podsjetila je bjelovarskog gradonačelnika kako je on prvi političar koji je rekao da pulsko brodogradilište treba zatvoriti i upitala ga je li se u međuvremenu čuo s kolegom Miletićem? 

"Čuo sam se s Miletićem i ne slažemo se oko tog pitanja. Slažem se s Grubišićem. Dakle, kad sam rekao da je determiniran proračun mislio sam da je determiniran kad se radi o polazišnoj točki. Druga je stvar kako ja gledam kako bi država treba izgledati. Što se tiče Uljanika stvari su oko toga dosta jasne i da se ne ponavljamo samo ću reći da što se manje država petlja u gospodarstvo svima će nam biti bolje. Mene je sablaznila činjenica koju su neki matematičari izračunali koja kaže da smo sve te radnike iz brodogradnje svih ovih godina plaćali onoliko koliko su dobivali plaće za državu, a da su istodobno bili na burzi, da bi to bilo isplativije i povoljnije nego što smo ih držali sve ove godine u Uljaniku. Meni još nije jasno po kojem to kriteriju država određene djelatnosti subvencionira, a koje grane država ne subvencionira. Jedna od najvećih rak rana naše države su upravo te subvencije. I mi čak u Bjelovaru pokušavamo pomagati i subvencioniramo, no na lokalnoj razini to ispada nekako preciznije. No i sam se pitam često je li i to tako dobro. Sad pogledajmo samo poljoprivredu. U proteklih deset godina u poljoprivredu je upumpano 40 milijardi kuna, a uspjeli smo u proteklih deset godina prepoloviti proizvodnju. Slična stvar je s brodogradnjom. Nitko ne bi trebao dobivati subvencije. Zašto bi recimo Uljanik trebao dobivati subvencije, a neka druga grana, recimo informatička ne bi? Dakle, nejasni su kriteriji i pravila igre. Možda je i bolje da nema pravila igre, da država jednostavno se makne iz gospodarstva i da tržište samo postavlja pravila igre", pojašnjava Hrebak. 

Dragana Radusinović upitala je Hrebaka što bi bilo u Bjelovaru da je igrom slučaja Pevec bankrotirao?

"Pa siguran sam da bi nam bilo teško. Što vi mislite da je meni bilo lako presjeći kad sam donio odluku da ljudi koji primaju socijalnu pomoć u Gradu Bjelovaru moraju raditi ili je više neće dobivati. Takve, naime, zovem profesionalni socijalci. Naravno da je bila buna, naravno da je bilo onih koji su mi govorili kako to ne smijem napraviti, da to nije dobro. Ja samo ne želim da ona radnica koja radi noćnu smjenu u jednoj bjelovarskoj firmi dobiva jednaku plaću kao što dobiva onaj koji od grada i države uzima određene socijalne benefite", rekao je Dario Hrebak i dodao: "Ako je to doista tako, ako je to tako složeno, ja iz svoje kože ne mogu iskočiti, zato što nemam utjecaj na državnoj razini da se neke stvari promijene".

Bjelovarski gradonačelnik želi da se ravnomjerno rasporedi teret između onih koji primaju socijalnu pomoć, a mogu raditi i da postoji nekakva solidarnost s onima koji rade.

"Znači i ti koji dobivaš pomoć. (Ok, država ti daje pomoć, grad ti daje pomoć) to moraš odraditi kako bi se barem toliko koliko uspostavio sustav ravnoteže kako bi i ona radnica shvatila da nije uzaludno raditi. Bio sam skamenjen kad je jedan čovjek koji prima socijalnu pomoć došao i otvoreno mi rekao: 'Gradonačelniče  shvatite, pa nisam lud, zašto bih ja za 3500 kuna radio noćnu smjenu ako za 3500 kuna mogu biti doma i gledati tursku seriju'", rekao je Dario Hrebak. 

Opačak je oba gosta pitao koliko vjeruju da će istraga DORH-a u slučaju Uljanik imati nekakve rezultate?

Grubišić je rekao kako je njegov dojam da sudstvo koje bi trebalo biti neovisno, pogotovo u ovako velikim slučajevima, nije, i da se nalazi pod strašnim političkim pritiskom.

"Jednako vrijedi ne samo za Uljanik, već i za Agrokor i za neke druge slučajeve. Raste vjerojatnost da će se nešto naći ako će na vlast doći stranka koja je opozicija sad ovoj na vlasti i obrnuto. U svakom slučaju vjerujem da u slučaju Uljanika nije bilo ni klasičnog kriminala. Moramo znati da subvencija uvijek paše partikularnoj skupini koja ima priliku javno govoriti i proglašava svoj interes nacionalnim i političari onda vole reći evo mi smo vam pomogli. Zapravo su uzeli građanima i dali su njima, a mi ništa nismo dobili zauzvrat. Otprilike tisuću eura do sada po stanovniku dano je u brodogradnju. Jedna četveročlana obitelj dala je oko 30 i nešto tisuća kuna u brodogradnju za proizvod koji nikad ne bi kupili, a ništa nisu dobili zauzvrat i nitko ih nije ni pitao žele li tamo ulagati. Čak i kad je ekonomski Uljanik stajao dobro profit je išao privatnim vlasnicima što je i najveća glupost u tome svemu. 

Grubišić se nadovezao i na stečaj Peveca i rekao kako to nije nešto nužno loše.

"Koja je logika slobodnog tržišta? Stečaj je znak tržišta da nešto jednostavno nije održivo i ti resursi koji su zavezani u kompaniji, bilo da se radi o imovini bilo da se radi o radnicima, jednostavno nisu produktivni i da ih treba osloboditi da idu nekamo drugo. U suprotnom vi ne bi imali ni Facebooke, Google, Amazone, Tesle i ne znam sve što ne drugo, da se resursi koji su bili vezani za nekakve druge biznise nisu mogli osloboditi iz onoga što je loše. Nema ništa gore od nasilnog branjenja neproduktivnih radnih mjesta. To uvijek plaća netko drugi i samim time produbljuje se neproduktivnost radnog mjesta i pad životnog standarda".

I Hrebak se složio s Grubišićem i podsjetio na stečaj Nokije koju Finska nije išla spašavati. "Kad je Nokia pala, nastalo je nekoliko manjih jakih firmi koje su nastavile raditi", podsjetio je Hrebak i dodao kako mi još uvijek robujemo nekakvim isticanjem moguće katastrofe. "Ni danas nisam siguran je li Agrokor trebalo spašavati. Ostaje nam nad glavom visiti pitanje kakva je budućnost Agrokora i kako će ta priča na kraju uopće završiti", smatra Hrebak. 

Bjelovarskog gradonačelnika čija stranka sudjeluje u vlasti Radusinović je pitala kakav je njegov stav o trenutačnim istragama DORH-a.

"Ne bih komentirao hoće li institucije nešto napraviti ili neće. One su tu da rade svoj posao. Na kraju krajeva to je moja struka i vjerujem kako ima dosta dobrih i stručnih ljudi i činjenica je da politika svoje prste uvijek želi u sve to uplesti. No mene Uljanik podsjeća na sve one priče koje sam slušao u mladosti. To je tipično jedna socijalistička firma u kojoj mažnjavaju svi od radnika, tajnice, čistačice pa do glavnog direktora. Pojednostavljujem, ali ovi uzmu  malo farbe, ovi papira za fotokopiranje, a ovi gore s ljubavnicama idu na Maldive. Pojednostavljujem, ali građani stječu takvu percepciju. To su ostaci jednog socijalističkog mentaliteta koji je i danas prisutan. Meni je žao tih ljudi, vrlo sam empatičan prema tim ljudima, no jedno je izražavati empatiju, a drugo je biti racionalan i hladne glave odlučiti što je najbolje za državu. Čuli smo koliko je građana Hrvatske plaćalo takvu priču u Uljaniku. Je li to pravedno, mislim da nije. Ja mogu shvatiti ljude koji su ostali bez posla, ali država će sigurno iznaći načina da im pomogne. Upitno je treba li država tu išta pomagati, ali čuli ste da bi za državu bilo jeftinije da su radnici bili na burzi uz naknadu da ne rade ništa nego da su zaposleni u grani gospodarstva koja ne donosi ništa. Nije to samo Uljanik. Imamo mi tu nekoliko firmi koje će se uskoro pojaviti u istom problemu".

Dragana Radusinović upozorila je kako u 2019. ulazimo s bujajućim proračunom i upitala sugovornike je li nama potreban takav proračun.

"U zadnjih 27 godina bila su samo dva proračuna koja nisu bila veća u odnosu na prethodnu godinu. To je problem. Neovisno o tome što se događa u realnom sektoru državna potrošnja cijelo vrijeme buja. Pogledajte što se dogodilo u zadnjih 10 godina. Imate preko 50 posto rast potrošnje. Imamo manji realni BDP nego prije deset godina, više umirovljenika, manje stanovnika i manje radno aktivnih. To je trenutačno stanje u kojem se mi nalazimo. Očekujem daljnje iseljavanje i u 2019.  godini. Rast BDP od 2,7 posto na ovako maloj bazi u potpunosti je nebitan. Ekonomije koje su pet puta bogatije od nas imaju višestruko veće stope rasta od nas. Ne može se očekivati veći rast kad dvije trećine stanovnika živi od države. Jednostavno nemamo dovoljno lokomotiva. Sve dok ne krenemo putem individualne odgovornosti, prepuštanjem novca i vraćanjem novca privatnoj inicijativi ja ne očekujem nešto bolji životni standard", istaknuo je, među ostalim, Grubišić.

Naglasio je kako u Hrvatskoj nije problem manjak stranih investicija već nedostatak poduzetničke inicijative.

"Imamo premalo ljudi koji su spremni pokrenuti vlastiti biznis. Analize pokazuju kako dvije trećine ljudi živi od države i teško će biti sustav promijeniti, jer jednostavno ne žele promjene. Kod nas ljudi ne žele promijeniti model, samo žele sami postati ti koji su dio povlaštene skupine. Samo više privatne inicijative može pokrenuti Hrvatsku naprijed", zaključio je Grubišić.