VIDEO: 'JUNACI HRVATSKE BANOVINE' Herojskim činom Mile Blažević Čađo spasio civile koje su pobunjeni Srbi vodili u 'živom štitu'

Dio svakidašnjice tih ranih devedesetih bile su demonstracija, naoružavanje, političkovojno organiziranje, kao i najava uključivanja u tzv. "Balvan revoluciju".

U vrijeme Domovinskog rata Banovina je obuhvaćala općine Dvor na Uni, Glinu, Hrvatsku Kostajnicu, Petrinju i dio općine Sisak, a u ratnim okolnostima bojištu Banovine i Siska pridruženo je bilo i područje Topuskoga. Gledajući etničku strukturu stanovništva Banovine 1991., Srbi su ondje činili 60 posto, odnosno imali izrazitu većinu u općinama Dvor na Uni, Glina i Hrvatska Kostajnica, te neznatnu većinu u petrinjskoj općini. U Sisku su bili u izrazitoj manjini.

Srbi su huškačkim govorima širili mržnju prema Hrvatima

Dio srpskoga stanovništva okupljao se na organiziranim mitinzima, kako navodi Matica.hr, s kojih su ekstremisti huškačkim govorima širili mržnju prema Hrvatima. Na Zrinskoj gori, koja je u planovima stvaranja tzv. Velike Srbije imala poseban strateški i politički značaj jer se smatrala uporištem za izbijanje na sjevernu granicu na rijeci Kupi te osvajanje doline rijeke Une, u srpnju 1990. pojavile su se prve naoružane straže na cestama i po selima gdje je srpsko stanovništvo bilo u većini.

Tzv. Balvan-revolucija u kolovozu 1990. označila je početak oružane pobune dijela Srba u Hrvatskoj protiv demokratski izabrane hrvatske vlasti s krajnjim ciljem pripajanja znatnog dijela teritorija Republike Hrvatske Republici Srbiji i stvaranja jedinstvene srpske države – tzv. Velike Srbije.

Već u rujnu 1990. pobuna se proširila na Petrinju i druga mjesta na Banovini. Kao povod iskorištena je odluka hrvatskoga MUP-a da se radi opremanja pričuvnoga sastava policije te boljeg nadzora nad oružjem iz policijskih postaja povuče 60 posto naoružanja pričuvnog sastava policije. No, srpski pobunjenici provalili su u policijske postaje u Petrinji, Glini, Dvoru na Uni i oteli oružje, zbog čega je reagirala hrvatska policija i uspjela uspostaviti red.

Protuustavno djelovanje dijela Srba u Hrvatskoj očitovalo se tijekom 1990. i 1991. pokušajem prekrajanja teritorijalno-administrativnog ustroja Hrvatske, što je kulminiralo proglašenjem tzv. Srpske autonomne oblasti Krajine u prosincu 1990., koja je obuhvatila općine s većim udjelom građana srpske nacionalnosti u Dalmaciji, Lici, na Banovini i na Kordunu.

'Žaoka' - napadna akcija srpskih snaga

Povjesničar Ante Nazor istaknuo je kako je sastanak koji je 24. srpnja 1991. na Šamarici sa zapovjednicima "bataljona" održalo zapovjedništvo "Ratnoga štaba Dvor"i Dragan Vasiljković, zvani "kapetan Dragan", bio je posljednji dogovor uoči napadne akcije srpskih snaga (pod kodnim nazivom "Žaoka") na Banovinu.

O tijeku napada koji je započeo 26. srpnja 1991. govore izvješća neposrednih sudionika na srpskoj strani. Tako izvješće zapovjednika "Ratnoga štaba Dvor" Bogdana Vajagića Izvršnom vijeću SO Dvor, napisano u Dvoru istoga dana kad je počela akcija, govori o borbama kod Struge, Kozibroda i Gline, te o zločinima koje je nad ranjenim hrvatskim redarstvenicima i stanovništvom u selu Struga napravila specijalna postrojba srpskih snaga pod zapovjedništvom Nikole Sundaća.

Maleno selo u hrvatskom Pounju, dana 26.srpnja 1991. godine ostavilo je neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti, a herojstvo Mile Blaževića Čađe i Željka Filipovića te nekolicine branitelja marginalizirano je. 

Tog jutra, 26. srpnja 1991., iz smjera Dvora otpočeo je jak minobacački napad na hrvatska sela uzduž Pounja. Napredujući prema selu Zamlači, pobunjeni i naoružani Srbi upadali su u kuće i na cestu izvlačili zatečene, uplašene ljude.

Srpske su snage od zarobljenih Hrvata formirale skupinu od 48 ljudi koju su natjerali da se kreće cestom ispred njih s rukama podignutima u zraku, kao "živi štit". Paleći i uništavajući imovinu te maltretirajući zarobljene civile, srpske su snage ubrzo ušle i u Bansku Strugu. Hrvatski branitelji nisu im mogli uzvraćati kako ne bi pucali u civile te su bili prisiljeni na povlačenje.

Tada se u središtu sela Banska Struga dogodila herojska žrtva dvojice hrvatskih policajaca, Željka Filipovića i Mile Blaževića Čađe, koji je skočio na kamion istovremeno aktivirajući oko sebe postavljen eksploziv. Policajci su nažalost poginuli, kao i dvoje civila te nekoliko neprijateljskih vojnika, no civili iz "živoga štita" uspjeli su pobjeći i spasiti se, a daljnje napredovanje srpskih snaga u Pounju time je privremeno bilo zaustavljeno. Nažalost, u razmjeni vatre koja je nakon njegova samoubilačkog čina uslijedila, pokraj Čađe je poginuo i njegov suborac Željko Filipović, kao i starica Manda Begić.

No, do večeri je u pomoć srpskim snagama stigla oklopno-mehanizirana postrojba JNA iz Petrinje. Iako je i hrvatskim snagama bila upućena pomoć iz drugih policijskih uprava te specijalnih jedinica policije, hrvatski branitelji skupa sa stanovništvom povukli su se i napustili taj dio Pounja preko Hrvatske Kostajnice uz pratnju JNA, 29. srpnja, čime je općina Dvor na Uni bila potpuno "očišćena" od hrvatskih snaga i nesrpskoga civilnog stanovništva. Srbi su pritom počinili niz zločina.

Tog 26. srpnja 1991. godine u Strugi Banskoj, braneći mještane od agresora, poginulo je deset hrvatskih policajaca, osam iz PU zagrebačke i dvojica iz PU sisačko-moslavačke. Osim Filipovića i  Blaževića Čađe, tog dana svoj život za obranu Hrvatske dali su i njihovi kolege: Davor Vukas, Branko Vuk, Zoran Šaronja, Mile Pušić, Ivica Perić, Žarko Gundić, Mladen Halapa i Goran Fadljević.

U trenutku pogibije Mile Blažević imao je samo 36 godina, a iza sebe je ostavio suprugu i dvoje djece.

U sklopu iste operacije pobunjeni Srbi krenuli su u konačni obračun s hrvatskim snagama koje su držale policijsku postaju u Glini, a okupacija gline trajala je sve do operacije svih operacija "Oluje" kada su hrvatske snage oslobodile državu od agresora i okupatora.

U sjećanje na žrtve hrvatskih civila i branitelja u Domovinskom ratu na ovome području , snimljen je i dokumentarni film 'Junaci hrvatske Banovine'.

Sedmorica pripadnika tzv. milicije Krajine nepravomoćno osuđeni

Zbog ratnog zločina, počinjenog  u srpnju 1991. na području Zamlače i Struge Banske, na zagrebačkom Županijskom sudu u četvrtak nepravomoćno su u odsutnosti na ukupno 95 godina zatvora osuđena sedmorica  pripadnika tzv. milicije Krajine.

Na jedinstvene kazne zatvora od 15 godina osuđeni su Predrag Orlović (57), Milan Begović (58), braća Predrag (56) i Nenad (52) Korizma i Pero Krnjeta (62), dok su Jan Janković (62) i Nedjeljko Pašić (60) osuđeni svaki na po 10 godina zatvora.

Pašić je istom presudom nepravomoćno oslobođen za ratni zločin nad zarobljenicima, a sutkinja Renata Pražetina Kaleb je svim optuženicima odredila istražni zatvor s obzirom da su nedostupni hrvatskom pravosuđu.

Sedmoricu je optužnica teretila da su u sklopu akcije "Žaoka" pucali i zapalili kuće civila koje su potom natjerali da šest sati hodaju ispred njih s uzdignutim rukama, koristeći ih kao živi štit u kretanju prema Strugi Banskoj.  

Uz to, sedmorica su tukla zarobljene civile, a tijekom minobacačkog napada u sklopu akcije Žaoka poginulo je četiri civila, dok ih je više bilo teško ozlijeđeno.

*** Ovaj članak je nastao u sklopu projekta portala Direktno ''Heroji Domovinskog rata'', s ciljem predstavljanja pripadnika Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova, koji su se istaknuli junačkim djelima u obrani Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata i nerijetko položili i svoje živote za hrvatsku slobodu i nezavisnost. Cilj projekta je očuvanje sjećanja i vrijednosti Domovinskog rata, odnosno trajno podsjećanje na važnost borbe za hrvatsku nezavisnost te nastojanje da Domovinski rat i istaknute bitke i pojedinci ne da padnu u povijesni zaborav.