VIDEO Hebrang za Direktno: Tuđmanu sam šapnuo - 'Predsjedniče, počeo je pokolj'

Zbog njegove uloge, kako radnog ministra zdravstva, tako i jednog od najbližih suradnika prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, prvenstveno nas je zanimalo kakva je saznanja o situaciji u vukovarskoj bolnici Hebrang, a samim time i hrvatski državni vrh, imao u studenom 1991. godine.

Istaknuo je da je kao ratni ministar zdravstva osnovao Stožer saniteta te pratio zbivanja, a kao ratni ministar najviše vremena je upravo provodio na terenu.

''Bilo je jasno da se u istočnoj Slavoniji sprema nešto veliko i ružno zbog toga što smo vidjeli kakvi su planovi srpskog agresora'', istaknuo je Hebrang te pojasnio kako su agresorski planovi bili okupirati područje istočne Slavonije, zatim s juga, kroz zapadnu Slavoniju probiti se do Podravske magistrale te se tako spojiti s okupiranim područjima u Bjelovarsko-bilogorskoj i Virovitičko-podravskoj županiji.

''To je trebao voditi banjalučki korpus. Na taj način željeli su cijelu Slavoniju 'odrezati' od Hrvatske'', dodao je te naveo kako ''bi to praktički bio kraj rata''.

Iz tog razloga, pojasnio je bivši ministar, hrvatski politički i vojni vrh znao je da će Vukovar biti agresorska strateška točka.

''Pratili smo što je radila  Kontraobavještajna služba u Beogradu (KOS). Ona je tjednima prije početka agresije pokušala misaono vezati pad Vukovara, pad Hrvatske države i odustajanje od oslobodilačkih akcija'', rekao je te podsjetio kako je u to vrijeme KOS provodio kampanju u kojoj je koristio parole ''ako padne Vukovar, pao je HDZ'', ''ako padne HDZ, pao je Tuđman'', upravo iz navedenog razloga.

''To je strategija koja se naziva 'strategija slabe točke'. Tada napadač, a slično se događa i sada u Ukrajini, ima raširenu frontu (op.a. u Hrvatskoj fronta je bila dugačka 1000 kilometara) te nema takve uspjehe kakve bi želio. Tada odredi jednu stratešku točku na kojoj će fokusirati svu političku i napadačku snagu ne bi li privukao svu obranu na tu točku i tako oslabio ostale crte obrane'', pojasnio je Hebrang samu situaciju i saznanja Zagreba prije studenog 1991.

Kako je njegov resor bio zadužen za organiziranje Stožera saniteta, Hebrang je u Zagreb na sastanak pozvao doktoricu Vesnu Bosanac i doktora Jurja Njavru. Tom prilikom objasnio im je što će se dogoditi te doktoricu Bosanac imenovao ratnom ravnateljicom bolnice u Vukovaru, a doktora Njavru ratnim voditeljem kirurške službe. Na spomenutom sastanku dogovoren je i način komunikacije između bolnice u Vukovaru i ratnog ministra. Prema njegovom riječima, dogovoreno je da bez obzira koliko je teško agresorsko okruženje, kroz kukuruzišta održe komunikaciju koja je bila namijenjena za slanje zamjena za liječnike dragovoljce, medicinske sestre i tehničare. Na taj način, nažalost samo za kratko vrijeme, uspješno je dopremljena oprema, lijekovi i ostale potrebne stvari za funkcioniranje bolnice, ali i u kondiciji održavane liječničke službe (op.a. zamjena liječničkih timova dobrovoljaca iz Zagreba bila je predviđena za svakih 14 dana).

''Nažalost, kada su prekinuti ti putevi komunikacije oni su ostali u potpunoj izolaciji. Od tog trenutka nadalje imao sam jednu specijalnu liniju s doktoricom Bosanac. Liniju je postavila tehnička služba vukovarske bolnice i grada Vukovara. Ta linija je funkcionirala sve do pada Vukovara'', rekao je Hebrang te napomenuo kako su i Bosanac i on bili svjesni kako agresorske službe prisluškuju liniju, stoga su svoje svakodnevne razgovore vodili u šiframa.

Nakon što je onemogućena pomoć bolnici i putem avijacije, točnije bacanjem paketa s potrepštinama zrakoplovima u dvorište bolnice, Hebrang i Bosanac svakodnevno su slali apele svjetskim organizacijama i liderima, u kojima su detaljno opisali situaciju s pacijentima, lijekovima i osobljem. Međutim, kako je već poznato, apeli doktorice Bosanac i ratnog ministra nisu urodili nikakvim plodom.

''Kada je bila kritična situacija u bolnici, predložio sam Tuđmanu da organiziramo konvoj za izvlačenje ranjenika, ali međunarodna zajednica je sve bojkotirala'', istaknuo je te dodao da su konvojem uspjeli spasiti 114 ranjenika.

''Toliko je manje, na sreću, ubijeno na Ovčari'', rekao je Andrija Hebrang za portal Direktno.

'Ustašo, nema više tvoje doktorice'

Tijekom tribine na kojoj su osim ratnog ministra sudjelovali i Zorica Gregurić, dobrovoljka i braniteljica Vukovara te Željko Kovačević, dobrovoljac Domovinskog rata i branitelj Vukovara, jedan od emotivnijih trenutaka dogodio se kada je Andrija Hebrang ispričao svoj posljednji pokušaj stupanja u kontakt s djelatnicima bolnice.

Naime, u 18. studenog 1991. u dva sata ujutro Hebrang je preko telefonske linije nazvao bolnicu u Vukovaru. Sve do tada na taj telefon, kojeg su postavili tehničari bolnice i grada, uvijek se javljala isključivo doktorica Vesna Bosanac. Međutim, 18.studenog na telefon ministru se javila muška osoba i to riječima: ''Ustašo, nema više tvoje doktorice''.

Kako je Hebrang istaknuo, u tom trenutku znao je da je grad pao i počinje pokolj, ali i da mora obavijestiti predsjednika Tuđmana. Objasnio je kako je Tuđmana imao informacije da se vrši proboj branitelja, ali nije imao informacije o bolnici.

Valja istaknuti da je već poznato da je u trim trenucima predsjednik Tuđman u kasnim noćnim satima održavao sastanak s tadašnjim američkim veleposlanikom za Jugoslaviju Warren Zimmerman, a ondje je bio i Tonči Vrdoljak.

''Ušao sam u njegov ured i rekao mu, potiho, da ne čuje veleposlanik, jer morali smo odlučiti kako dalje – Predsjedniče, počeo je pokolj'', prisjetio se Hebrang te dodao kako mu je tada Tuđman rekao: ''Sad to sve ispričaj veleposlaniku Zimmermanu''.

Hebrang je potom objasnio kako je za njegovu generaciju SAD sve do toga trenutka bio uzor demokracije i slobode, međutim da više nije mogao mirno promatrati kako cijela međunarodna politika i javnost mirno gleda na pokolj civila.

''Od danas za mene SAD ne postoji, jer upravo je krenuo pokolj u vukovarskoj bolnici'', prisjetio se ratni ministar te dodao kako mu je veleposlanika odgovorio jedino pitanjem: ''Što smo mogli napraviti?''.

Hebrang je također, vidno potresen sjećanjima na 18. studeni 1991. i dane koji će uslijediti, odgovorio i na pitanje čiji odgovor zanima većinu hrvatske javnosti.

Kako je, nakon odlaska veleposlanika, na situaciju reagirao sam predsjednik Franjo Tuđman?

''Plakao je... Plakao je kao malo dijele!'', rekao je bivši ministar prisjećaju se trenutka kada su u uredu predsjednika ostali sami.

''Tada sam mu rekao: Predsjedniče, ovo je pirova pobjeda za Srbiju!'', završio je svoje sjećanje bivši ministar podsjećajući na znamenitu grčku izreku kralja Epira: ''Još jedna ovakva pobjeda i mi smo izgubili''.