UBIJENA MU JE KĆER

VIDEO: 'BOŽA VOLAN' Zločinac koji je naredio bombardiranje Dubrovnika: 'Sagradit ću još lepši i stariji grad'

Autor

Andrea Latinović

Iz Okružnog tužiteljstva u Trebinju potvrdili su kako je žena koja je u utorak poslijepodne ustrijeljena na radom mjestu u Zavodu za zdravstveno osiguranje Ljiljana Ratković, kćer ratnog zločinca Božidara Vučurevića. Ubio ju je suprug Slaviša Ratković.

03.07.2019. u 15:07
Ispiši članak

Tako je okrutni i bešćutni zlikovac, zbog čijih su naredbi desetine obitelji pobijene i raseljene iz Trebinja, te ratne 1991. godine, sada na vlastitoj koži osjetio što znači ostati bez svojih najdražih. Takvih dilema on sam nije imao, kada su pod njegovom privolom ubijani Hrvati i Bošnjaci iz tamošnjega kraja, jer nisu željeli prihvatiti četničke okove.

Oni koji su uspjeli pobjeći iz ratom zahvaćenog i razorenog, nekoć pitoresknog hercegovačkog gradića, poznatog po prirodnim ljepotama, već odavno razasuti su diljem svijeta, najviše u Skandinaviji. Oni najnesretniji, već su 27 godina u grobovima, jer, Vučurević, taj ratni gradonačelnik Trebinja, nije imao milosti za ''nesrbe''.

Umišljeni psihopat i guslar

Pa tko je bio taj, čak pomalo zaboravljeni psihopat kojemu je sada ''na naplatu'' stigla najteža kazna - gubitak vlastitoga djeteta?

Božidar Vučurević, ratni gradonačelnik Trebinja, prije rata bio je anonimni vozač kamiona koji se povremeno bavio pjesništvom. Zvali su ga Boža Volan. Bio je i guslar, pa su se mnogi rugali s njim kao članom vodstva SDS-a Bosne i Hercegovine. U ratu su ga suradnici zvali ''ministrom turizma RH'', jer je kontrolirao granatiranja dubrovačkog područja.

Hrvatska Vučurevića tereti za bombardiranje Dubrovnika početkom 90-ih godina prošlog stoljeća. Županijsko tužiteljstvo u Dubrovniku podiglo je u listopadu 2008. optužnicu protiv Vučurevića zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva dubrovačkog područja i uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika između 1991. i 1995. godine.

Kao predsjednik Skupštine općine Trebinje, predsjednik Srpske autonomne oblasti Hercegovine, predsjednik Kriznog štaba i ratnog štaba općine Trebinje kao i predsjednik Ratnog predsjedništva Trebinja, kako je navedeno, okrivljeni je tijekom 1991. pa do 29. listopada 1995, djelujući individualno i u suradnji s predsjednikom Republike Srpske Radovanom Karadžićem, planirao, poticao, naredio i na drugi način pomogao u provođenju ideje stvaranja tzv. Velike Srbije na prostoru bivše Jugoslavije, okupacijom i pripajanjem dijelova teritorija Hrvatske i protjerivanjem hrvatskog stanovništva, navodi se u optužnici

'Nema šanse da se odazovem na sud u Dubrovnik'

Nakon što je protiv Vučurevića u listopadu 2008. godine podignuta optužnica, u jednom je razgovoru izjavio kako ''nema šanse da se odazove sudu u Dubrovniku te da sud ne priznaje''. 

''Ne znam ja ni za kakav Županijski sud. Haaškom sudu sam se već odazvao, i oni su dokazali da ja nisam ni za što kriv. Odazvao bih se svima, osim Hrvatima'', rekao je komentirajući optužnicu zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva dubrovačkog područja i uništavanja kulturno-povijesnih spomenika između 1991. i 1995., koju je tada podiglo Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku.

''Svi znaju da ja nisam mogao imati nikakve nadležnosti nad jednom silom kakva je JNA, a koja je napadnuta od strane hrvatske paravojske. Govorim paravojska jer u to doba Hrvatska još nije bila priznata. Nakon što se JNA povukla, oko Dubrovnika nije poginuo ni jedan srpski vojnik, a na području Trebinja poginulo je oko 400 hrvatskih bojovnika, pa ja vas pitam tko je tu na koga napravio agresiju'', nastavio je dalje, odbijajući priznanje krivnje. Dapače, ustvrdio je i da ''optužnicu smatra nebuloznom'', uz opasku kako ''nije ni malo zabrinut''.

Podizanje optužnice protiv Božidara Vučurevića izazvalo je tada veliko zanimanje među Dubrovčanima te brojne komentare.

''Zločini koje je počinio ogromni su i pošteno bi bilo da Vučurević dođe pred lice pravde'', komentirao je optužnicu ratni gradonačelnik Dubrovnika, Petar Poljanić. Prisjetio se i tih vremena Poljanić i rekao: ''Nije čudno što je s na početku rata Božidar Vučurević postao gradonačelnik Trebinja. Bio je idealan čovjek koji će provesti ono što su naumili. Strahote koje je učinio od Prevlake do Stona zaslužuju dugotrajan zatvor''. On osobno s Vučurevićem je razgovarao 1991. godine. Ustvrdio je i da Vučurević ''nije glup, ali je izuzetan primitivac i dosljedan borac za velikosrpske ideje''.

''Vjerujem da će pravosuđe odraditi svoj posao i da će pravda biti zadovoljena. Tako će stanovnici Dubrovnika i njegove okolice doživjeti barem malu zadovoljštinu za ono što se tada događalo'', izjavila je tadašnja dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica.

''Sve su to dubrovačke laži''

No, pripadnici MUP-a Srbije 4. travnja 2011. godine, na graničnom prijelazu Karakaj uhitili su Vučurevića, tog ratnog gradonačelnika Trebinja i jednog od osnivača SDS-a, na temelju međunarodne tjeralice Hrvatske, a prevezli su ga u Policijsku postaju u Malom Zvorniku. ''U napadima su namjerno i bezobzirno granatirali civilne objekte i spomenike kulture. U napadima je poginuo 91 civil, a 200 ih je ranjeno dok su u okupiranim mjestima uništavali, palili i pljačkali gospodarske objekte i imovinu, a ljude vodili u logore Morinj i Bileća'', pisalo je u priopćenju  DORH-a.

''Nema problema, baš fino da raščistimo sve te stvari i razmrsimo te dubrovačke laži. Imam se ja čime braniti'', rekao je Vučurević za BHT 1, a njegova Srpska demokratska stranka, čiji je osnivač uz Radovana Karadžića, zatražila je da ga se odmah pusti na slobodu i da se predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik odmah angažira po tom pitanju i da spriječi izručenje Hrvatskoj. 

Srbija odbila i Hrvatsku i BiH

Dubrovačkog krvnika i u BiH sumnjiče za ubojstvo najmanje 17 ljudi i zlostavljanje 86 te progon više od 5500 Bošnjaka, razaranje vjerskih objekata i prisilnu mobilizaciju. zbog ratnih zločina istražuje i BiH. Naime, protiv Vučurevića je Županijsko tužiteljstvo pokrenulo istragu 2003. godine jer ga skupa sa suradnicima sumnjiče da je zapovjedno i izravno odgovoran za progon više od 5.500 Bošnjaka s područja trebinjske općine te za ubojstvo najmanje 17 ljudi i zlostavljanje 86 ljudi od kojih je četvero kasnije preminulo. Sumnjiče ih i za prisilnu mobilizaciju Hrvata i Bošnjaka u JNA koje su slali na dubrovačko ratište.

Trebinjski imam Husein Hodžić rekao je kako su Vučurevićeve snage srušile 23 muslimanska objekta u istočnoj Hercegovini, od čega 14 džamija, a navodno postoje i svjedoci koji su vdijeli Vučurevića kako časti rušitelje Osman-pašine džamije u Trebinju.

No, u prosincu 2011. godine, Prizivni sud u Beogradu donio je pravomoćnu odluku, prema kojoj nisu ispunjeni uvjeti za izručenje Božidara Vučurevića Hrvatskoj ni BiH, jer je on na području Srbije. Sud je preinačio raniju odluku odjela za ratne zločine višeg suda u Beogradu, kojom su zaključili da su ispunjene pretpostavke za izručenje Vučurevića pravosuđu u Hrvatskoj.

Vučurević ima državljanstvo BiH, a 2008. podnio je srbijanskom konzulatu u BiH zahtjev za srbijansko državljanstvo, ali ga nije dobio.

U svibnju 2013. godine, Tužiteljstvo BiH obustavilo je istragu protiv Vučurevića koji je bio osumnjičen za zločine protiv čovječnosti u dijelu koji se odnosi na progon Bošnjaka od 1992. do 1995. godine u Trebinju, zbog ''nedostatka dokaza''. Božidar Vučurević izjavio je da se Tužiteljstvu BiH u Sarajevu odazvao bez ikakve bojazni.

''S obzirom da je Trebinje jedini grad u BiH gdje nije bilo međunacionalnih sukoba, a ja sam to imao i dokumentirano. Tužiteljstvo je 9. svibnja zasjedalo po tom pitanju i uvidom u dokumentaciju utvrdilo da je zbilja istina sve ono što sam pričao tako da je donijelo naredbu o obustavi istrage protiv mene'', komentirao je zločinac.

''Sagradit ću lepši i stariji Dubrovnik''

Što se tiče naredbi o granatiranju Dubrovnika, zlikovac ih je stalno odbijao, a za optužnicu je rekao kako je ''sramotna''.

Pritom je ''zaboravio'' kako je za vrijeme rata govorio  da je on 'hrvatski ministar turizma i da će sagraditi još stariji i lepši Dubrovnik'. 

Smatraju ga jednim od ključnih krivaca za bombardiranje dubrovačke stare gradske jezgre. U svim intervjuima tvrdio je da je nevin i da je za sve kriva JNA. Hvalio se poznanstvom s Radovanom Karadžićem.

Ipak, 2013.  godine bio je svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim sudom. Tom prilikom izjavio je da su Muslimani dobrovoljno napustili Trebinje i da rušenje džamija u tom gradu nije bilo podupirano od strane vlasti. Kazao je i da je katedrala u središtu Trebinja ostala netaknuta zato što nije srušena ni srpska pravoslavna crkva u Dubrovniku.

Sumanuto je izjavio i kako su u BiH ratovali Srbi - ''poislamljeni Srbi, pokatoličeni Srbi i Srbi koji su ostali Srbi''.

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.