Venezuelanac koji živi u Hrvatskoj o odluci o preseljenju: 'Već tada se dalo naslutiti'

Henrique je trebao Božić provesti u rodnoj Valenciji u Venezueli, no zbog napetosti u društvu otkazao je putovanje još prije uhićenja Nicolasa Madura. "Iako sam otkazao putovanje u Venezuelu zbog napetosti koja je tada postojala, vijest o vojnoj intervenciji u Caracasu i uhićenju predsjednika me ipak potpuno iznenadila. Nisam mislio da će se to dogoditi baš na taj način. Upravo sam se budio kad sam počeo primati poruke od mame, koja me obavještavala da je došlo do napada u Caracasu. Odmah sam je nazvao; potvrdila mi je da je dobro i da se, barem u našem gradu Valenciji, nije događalo ništa neuobičajeno“, prisjetio se Henrique za Direktno. 

Njegova mama ostala je relativno mirna, a s obzirom na stanje u Venezueli, Henrique ju je zamolio da pokuša odmoriti. Ipak, nije uspjela zaspati, a otprilike dvije sata kasnije poslala mu je poruku u kojoj je potvrdila da su odveli Madura i njegovu suprugu. Henrique kaže da mu je isprva bilo teško povjerovati. "Kada su pouzdani izvori i mediji na društvenim mrežama potvrdili informaciju, uspio sam shvatiti što se zapravo događa". Prve reakcije u njegovoj bližoj okolini, među obitelji i prijateljima, bile su obilježene strahom, prvenstveno zbog neizvjesne budućnosti. S vremenom, kada se činilo da je operacija završena, atmosfera je postala mirnija jer situacija nije eskalirala. "Ipak, još je uvijek postojao strah od mogućih odmazda od strane skupina bliskih Madurovom režimu“, dodaje.

FOTO: Privatna arhiva. Red u Caracasu za ulazak u trgovinu

'Nadam se da će sve krenuti prema boljoj budućnosti'

Henrique opisuje i svakodnevicu u Venezueli nakon događaja. Njegova mama bila je pripremljena na ovakav scenarij – imala je dovoljno hrane i vode kod kuće te je odlučila ostati u sigurnosti doma, dok su mnogi drugi odmah izašli u kupovinu, što je izazvalo duge redove u supermarketima. "U danima nakon toga, atmosfera je postala sve opuštenija i osjetila se neka vrsta olakšanja". Unatoč i dalje prisutnoj neizvjesnosti, Henrique ističe da se osjeća i nada se da će "zemlja konačno krenuti na put prema boljoj budućnosti".

Prisjetio se i svakodnevnog života u Venezueli prije nego što se preselio: "Kad sam se preselio iz Venezuele 2009., već se osjećala podjela među prijateljima i članovima obitelji zbog političkih razlika. Poečele su već tada kontrole deviza, koje su ograničavale slobodnu kupnju stranih valuta. U tom razdoblju došlo je do značajne devalvacije valute, a počeli su se primjećivati i znakovi inflacije i određene nestašice. Unatoč tome, svakodnevni život još se mogao smatrati relativno normalnim. Iako su neke političke odluke već tada sugerirale da bi se situacija mogla pogoršati, vjerujem da tada nitko nije mogao zamisliti razmjere ekonomske, društvene i humanitarne krize s kojom će se zemlja suočiti u narednim godinama", priča nam. 

Preseljenje u Hrvatsku bio je, kako kaže, spoj praktičnih razloga i želje za sigurnošću. "Nemam hrvatske korijene, ali živim u Hrvatskoj od 2014. Prvotno sam planirao ostati samo tri mjeseca jer je moj boravak u Schengenskom prostoru istekao, a zbog situacije u Venezueli tražio sam alternativu da se odmah ne moram vraćati".

FOTO: Privatni album. Henrique  s mamom. Njezin prvi posjet Hrvatskoj 2015. godine. 

'Hrvatska je moj dom'

Hrvatska mu je omogućila boravak od 90 dana kao turistu, s mogućnošću kasnijeg povratka u Schengen, što je bio njegov originalni plan. Henrique ističe da ga je Hrvatska odmah osvojila: "Došao sam u ljeto i odmah mi se svidio način života i ljudi u Hrvatskoj. Brzo sam se povezao s lokalcima i bolje upoznao hrvatsku kulturu. U početku je plan bio ostati samo u Zagrebu, ali sam također iskoristio priliku za posjet nekoliko gradova na obali. Ipak, prije nego što mi je istekao turistički boravak, shvatio sam da se ovdje osjećam vrlo dobro i da želim ostati duže."

Venezuelanka koja živi u Dubrovniku: 'Ovo je Božji dar nakon dugog mraka komunizma'

Kako bi legalno produžio boravak, upisao je tečaj hrvatskog jezika u Croaticumu (Centar za hrvatski kao drugi i strani jezik), što mu je omogućilo prijavu za privremenu dozvolu boravka. Iako nije imao hrvatske korijene niti bilo kakve druge veze sa Hrvatskom, ubrzo je stekao toliko iskustava koja su ga učinila da se osjeća kao kod kuće. "Prošao sam kroz različite migracijske procese kako bih ostao legalno u zemlji, i danas, jedanaest godina kasnije, Hrvatska je moj dom – zemlja koja mi je otvorila vrata i kojoj sam duboko zahvalan". Na kraju, Henrique posebno zahvaljuje prijateljima u Hrvatskoj koji su ga odmah kontaktirali čim su saznali za vijesti iz Venezuele: "Pitali su za sigurnost moje obitelji i situaciju u zemlji. To mi puno znači".