Veleposlanik Barlybayev: Kazahstan je veliko gradilište, pregovaramo o olakšavanju viznog režima

Koliko ste zadovoljni postojećom razinom ekonomske suradnje dviju država i kako ju unaprijediti?

Danas razina bilateralne trgovine doista ne odgovara potencijalu koji može biti. Tu ima objektivnih razloga. Prije svega tu je i geografska udaljenost. Zbog procesa EU integracija Hrvatska se prije svega usredotočila na svoja unutarnja pitanja, ekonomska i politička.

Tu je i problem viznog režima. Do ulaska Hrvatske u EU od 2009. do 2013. bile su vizne olakšice, što je osobito važno za turizam, kulturu i gospodarstvenike. Nakon hrvatskog ulaska u EU vizni režim je postrožen i usklađen s EU. Da bi naši građani dobili vizu za Hrvatsku moraju se obratiti veleposlanstvima u Moskvi ili Istanbulu. I zato kako bi aktivirali gospodarsku suradnju i dali joj vjetar u leđa trebalo bi riješiti problem s vizama i smatram kako je najvažniji korak otvaranje hrvatskog veleposlanstva u Kazahstanu, u Astani.

Drugi objektivni razlog je što međunarodno-pravna ugovorna baza nije dosta razvijena. Tu prije svega mislim na tri ključna sporazuma iz područja gospodarstva: opći sporazum o gospodarskoj suradnji, sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sporazum o poticanju i zaštiti uzajamnih ulaganja.

Kazahstan je s EU 2015. potpisao jedan sporazum o proširenoj suradnji, nalik onome kakav je prije krize potpisala Ukrajina. Taj sporazum propisuje samo najvažnija pitanja, gospodarsku suradnju na 29 područja, od energetike, malog i srednjeg poduzetništva do investicija. I taj je sporazum ratificiralo dosad 17 članica Europske unije, uključujući Sloveniju i Grčku. Nadamo se da će i Hrvatska uskoro to učiniti, jer je dokument o tome u saborskoj proceduri. Bilateralni sporazumi podrazumijevaju za Hrvatsku usuglašavanja s Bruxellesom, tako da oni i nisu toliko važni koliko ratifikacija ovoga čime bi se riješilo sve.

Kazahstan se burno razvijao, osobito od 1999. do 2008. godine kada smo imali prosječne stope rasta BDP-a od 10 i više posto i bila iza Katara i Kine jedno od tri najbrže rastuća gospodarstva. Zbog krize tempo rasta je smanjen, a BDP raste po stopi od četiri posto, dok je vlada za cilj postavila rast od sedam posto.

Kazahstan je sada veliko gradilište. Sve se transformira i ima jaku puno reformi. U bivšem Sovjetskom Savezu bili smo energetska baza, bez infrastrukture i sada to nastojimo nadoknaditi i mnoge europske i američke tvrtke prisutne su u Kazahstanu, a ukupna trgovinska razmjena s EU u prošloj godini iznosila je oko 22 milijardi američkih dolara.

Hrvatske kompanije moraju također biti aktivnije u Kazahstanu. Neke od njih su prisutne i jako se cijene. Stadione su gradile hrvatske tvrtke, Montmontaža u središtu Astane gradi stambeno-trgovački kompleks nazvan Zagreb. Veleposlanstvo u Astani bilo bi stoga važno za lobiranje i kao politička podrška hrvatskim kompanijama. Treba stvoriti i uvjete za investicije Kazahstana u Hrvatskoj, ali prvo treba krenuti od ovih političkih koraka i otvaranja hrvatskog veleposlanstva u Astani.

Posjetio sam nedavno Podravku, koja je prisutna u Kazahstanu i prodaje svoje proizvode. Predložili smo im da kod nas otvore proizvodnju, kroz joint-venture, jer to naša država subvencionira i daje poticaje. Na taj način postali bi još konkurentniji i mogli izaći i na tržišta Uzbekistana, Turkmenistana i Kine, jer će se za koju godinu s ovim modelom čiste prodaje suočiti sa snažnom konkurencijom Kine.

Posljednih nekoliko godina ipak se povećao interes hrvatskih tvrtki za poslovanjem u Kazahstanu od primjerice Uljanika, Podravke i Viadukta, do Horwath HTL-a i Instrumentarie. Koliko ste zadovoljni dinamikom suradnje?

Nisam zadovoljan. Robna razmjena u prvih devet mjeseci 2017. iznosi 310 milijuna američkih dolara. Hrvatski podaci, zbog razlike u metodologiji, su vjerojatno i nešto manji. Od toga 95 posto razmjene čine nafta i naftni derivati, nešto aluminija i prehrambeni proizvodi. Prehrambeni proizvodi, primjerice, Podravke vode se vjerojatno kao izvoz u Rusiju, jer oni posluju preko Moskve.

Ojačani interes hrvatskih tvrtki raduje, no to se ne odražava kvalitativno na strukturi naše suradnje i na količinama. Bilo bi svakako puno bolje da su u strukturi jače izraženi hrvatski prehrambeni proizvodi, brodogradnja, mašinerija, elektrotehnika, tramvaji, transformatori... Dakle, željeli bi kvalitetniju i diverzificiraniju strukturu robne razmjene.

Imate li saznanja da s kazahstanske strane postoji kakav interes za zajedničkom suradnjom s hrvatskim tvrtkama, a ne samo za izvozom energenata?

Svakako smo zainteresirani za takvu suradnju. Prije 10 godina u Rumunjskoj je Kazahstan kupio Rompetrol grupu. Za 10 godina takva suradnja pokazala se dosta dobrom za obje strane.

Bili bi zainteresirani ako bi nam hrvatska vlada ili tvrtka predložila zajedničke projekte na području infrastrukture.

Ima li u Kazahstanu interesa za ulazak na hrvatsko tržište, osobito na području energetike?

Kazaške kompanije promatraju tržište i očekuju da se dovrši proces integracije u EU (Schengen) i da se stvore povoljniji uvjeti za investitore, osobito porezni i vizni. Najvažnije je stvaranje pravnih uvjeta za biznis i to u oba smjera. Biznis je kao voda, slijeva se tamo gdje ima prostora.

Koju državu bi istaknuli kao dobar primjer u Europskoj uniji kada govorimo o ovim pitanjima, osobito viznom režimu?

Kazahstan je za sve poslovne ljude za gotovo sve zemlje EU ukinuo vize za boravak do mjesec dana. Poslovna viza za druge države olakšava izdavanje vize. Poljska je dobar primjer. Upravo zbog toga Kazahstan vodi sada pregovore s Bruxellesom o olakšavanju viznog režima. Kod nas je nizak rizik terorizma i bilo bi zgodno da nas Hrvatska u tim pregovorima podrži.

Hrvatske tvrtke rade na rebrandingu Astane? S tim u vezi koliko ste zadovoljni percepcijom Kazahstana u Hrvatskoj, osobito među gospodarstvenicima?

Sa žaljenjem moram reći da imidž Kazahstana ovisi o medijima, ne samo u Hrvatskoj nego i u europskim zemljama piše se o nama uglavnom dosta negativno. Rijetko se ističu uspjesi. U proteklih 25 godina jako smo se dobro razvili, stvorili smo stabilnost i privukli smo 220 milijardi američkih dolara investicija od osamostaljenja do danas. To je čak i revolucija u smislu razvoja koji se dogodio. Bilo bi nam drago da se o tome govori u medijima. I to je jedna od mojih zadaća, predstaviti Kazahstan i ispričati što se tamo dogodilo.

Danas BDP Kazahstana iznosi 133 milijarde dolara. U 25 godina BDP je po stanovniku porastao 12 puta. Prosječna plaća porasla je 17 puta, dok je BDP po stanovniku primjerice 2013. iznosio gotovo 14.000 USD naspram 1288 godine dolara 1995., kada smo bili u najvećoj krizi.

Mnogonacionalna smo zemlja. U Kazahstanu žive građani 120 naroda i tri glavne religije. Nikad nije bilo konflikata. Naš predsjednik je uvijek odlučno i čvrsto reagirao na pojave ekstremizama.

Bilo je razdoblja krize, kada nismo imali vode ili u selima nije bilo grijanja ili električne energije. Sve smo to uspješno prebrodili. Narodi su naučili živjeti zajedno u miru. I to je zato što smo uvijek prioritet davali gospodarstvu, a ne politici. Dobra ekonomija stvara onda povoljne političke uvjete.

To često u Europi ne razumiju i spočitavaju i govore o demokraciji. Ona je dobra kada ste razvijeni i imate što jesti.

Kada to nemate treba prvo stvoriti uvjete za demokraciju, srednji stalež kao osnovu društva, koji će kasnije sami biti zainteresirani za pravnu državu, vladavinu prava i sve ostalo. Kada se prečesto mijenjaju parole i izbijaju političke krize to ne vodi ničemu dobrome.

Ekonomija vuče politiku, ako stavite politiku ispred ekonomije, onda ona neće nikamo ići kao što ne idu ni kola bez konja.