ŽIVIMO U MUŠKOM DRUŠTVU JOŠ UVIJEK
Vanja Juranić o krucijalnoj temi: 'Moramo otvoreno razgovarati o nasilju nad ženama. Šutnja nije zlato'
Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama razgovarali smo s redateljicom filma "Samo kad se smijem" Vanjom Juranić i osvrnuli se na velika i važna pitanja o položaju žena u društvu, obiteljskom nasilju, patrijarhatu, mizoginiji i femicidu, koje u posljednje vrijeme odjekuje ne samo u svijetu, već i u Hrvatskoj.
Glavni likovi filma "Samo kad se smijem" su mlada žena, supruga i majka Tina te njen suprug Frane. Izvana je to jedna idilična obitelj, no dok malo zagrebemo ispod površine vidimo što se nalazi između četiri zida. Ona je kao i većina žena u današnjem svijetu potlačena te se od nje očekuje da brine o drugima i zaboravi svoje snove i očekivanja. U trenutku kad se krene boriti za sebe i tražiti svoju neovisnost, počinju sabotaže njezinog supruga pa onda i jedan tragičan događaj koji potpuno promijeni njihove živote.
Piletić obećao femicid u Kaznenom zakonu: Najavio bitne stavke i konačni obračun s nasilnicima
Redateljica se osvrnula na to što ju je motiviralo da se pozabavi ovom teškom tematikom, uzimajući u obzir da je film inspiriran stvarnim događajima.
FOTO: Facebook/Vanja Juranić
"Jednom riječju motivirala me ljutnja. Ovo nije film o Ani Magaš ili njezinom slučaju, ali jedan od inicijatora za film bila je presuda tog slučaja koja je proizlazila iz duboko ukorijenjenog patrijarhalnog sustava. Po medijima, ali i tijekom presude, komentari na taj slučaj su uglavnom bili puni mizoginije i većina ljudi je stala na stranu pokojnika, a Anu su automatski osudili", započela je redateljica.
Društvo puno lakše osuđuje žene
"U procesu istraživanja na temu obiteljskog nasilja, rijetko kada sam naišla na komentare i osude prema muškarcima koji su počinili femicid. No, prema ženama svi su se osjetili pozvani osuđivati i izraziti svoje mišljenje. Ono što me također smetalo kod slučaja Ane Magaš je činjenica da je bio toliko eksponiran jer je Ana bila udana za čovjeka iz utjecajne obitelji. Velika je nepravda kada mediji pišu o ključnim temama isključivo zbog moći pojedinaca, a ne zbog važnosti teme. Što je s ostalim ženama koje pripadaju nižem društvenom sloju i financijski nisu dovoljno snažne, a također su u nasilnom braku, izgubile su život ili bile prisiljene upotrijebiti silu kako bi obranile vlastiti život? Te su žene također bile inspiracija za ovaj film", iskreno je podijelila Juranić.
FOTO: Unsplash
Film, kao sedma umjetnost, ima nevjerojatan utjecaj doticanja šire mase, u ovom slučaju nužne, kako bi pridonio osvještavanju i razumijevanju položaja žena u društvu.
Plenković poručio: 'Uvodimo kazneno djelo femicida. Nasilje nad ženama i djecom je neprihvatljivo'
"Živimo u muškom društvu, koje je još Henrik Ibsen 1879. godine opisao kao moderno društvo u kojem 'žena ne može biti svoja jer je to isključivo muško društvo, sa zakonima koje donose muškarci, a tužitelji i suci sude žensko ponašanje s muškog stajališta'. Zastrašujuće koliko je ta rečenica i dan danas točna", naglasila je redateljica.
Što joj je bio cilj?
Cilj joj je bio da kroz film prikaže raznolikost ženskih likova i kako nema jedinstvenog iskustva. Također, htjela je osvijestiti nasilje raznih oblika, psihičko, fizičko, ekonomsko, te potaknuti empatiju i razumijevanje na vječito pitanje "zašto nije otišla?".
Napominje kako nam je ženske i muške uloge nametnulo društvo, a da smo mi većinom te iste uloge bez propitkivanja prihvatili.
"Nadam se da će film doprinijeti osnaživanju i osvještavanju koliko je nužno da slijedimo svoje ciljeve neovisno o društvenim normama. Voljela bih da se publika poveže dovoljno duboko s filmom kako bi ih potaknuo na promjene stavova prema ženskom iskustvu i što bi žena trebala biti. Film također daje poruku da žrtve nasilja, ali i žene općenito, nisu same u borbi za neovisnost. Žrtve moraju znati da je njihovo pravo da im pomoć i podrška budu pružene", konstatirala je Juranić.
FOTO: Pexels
Redateljica je istaknula izazove koje smatra ključnima u suočavanju s nasiljem nad ženama, kako u filmskom izričaju, tako i u stvarnom životu.
"Jedna od ključnih stvari koje trebamo kao društvo promijeniti su stereotipi o ženama općenito i o ženama koje su žrtve nasilja. Žrtve se uglavnom stigmatizira i vrlo često pogrešno shvaća. Nedostaje senzibilizacija i edukacija što je nasilje i koje vrste nasilja postoje. Bitno je ući u suštinu problema koji doprinose nasilju, a neki od njih su patrijarhalne norme, ekonomska nejednakost i kulturološka uvjerenja. U većini slučajeva, nedostaje podrška žrtvama od strane društva, institucija, ali često i od obitelji. Filmovi mogu pružiti platformu da se na autentičan način prikažu uzroci i posljedice nasilja, te također otvori dijalog i osvijesti koliko je nasilje nad ženama, ali i obiteljsko nasilje, tema o kojoj svi moramo otvoreno razgovarati poštujući tuđe osobne granice", komentirala je Juranić.
Utjecaj sedme umjetnosti na društvo
O utjecaju sedme umjetnosti na poticanje promjena i podizanju svijesti o važnim društvenim pitanjima Vanja Juranić dala je konkretan primjer.
"Meni najdraži primjer kako umjetnost može potaknuti duboko ukorijenjene obrasce je 'Fantastična Žena', film o transrodnoj ženi čileanskog redatelja Sebastiana Lelija. Kada je film vidjela čileanska predsjednica, odlučila je pogurati zakon o rodnom identitetu. Što za tradicionalno konzervativnu, katoličku zemlju, nije mali korak", istaknula je.
FOTO: Pexels
Što se tiče filma "Samo kad se smijem" redateljica napominje kako bi joj imponiralo da film potakne konstruktivne dijaloge na široj razini, te da nakon filma barem jedna osoba ode obogaćena novim saznanjima. "Voljela bi da se film prikazuje u institucijama, školama, no mene već vesele razgovori i okrugli stolovi koje imamo nakon projekcija. Želja mi je da se što više ljudi uključi u te razgovore, da iznesu svoj stav, jer tako stvaramo zdravo okruženje puno podrške. Izuzetno je bitno da ljudi, naročito oni koji se nalaze u nasilnim odnosima, znaju da imaju podršku okoline i da je njihovo pravo živjeti bez straha od nasilja", naglasila je redateljica.
Ključ promjena
Kako bismo uopće utjecali na promjene, ključne su edukacija i otvoreni dijalog, ističe redateljica te naglašava kako u ovom slučaju "šutnja nije zlato".
Promjene moraju doći kroz više kanala i na više načina, kroz "organizacije koje se bore za prava žena, aktivno sudjelovanje u javnim raspravama ili kroz medijske kampanje".
FOTO: Pexels
"Važno je da smo glasni u poticanju jednakosti i podizanju svijesti o obiteljskom nasilju. Sigurnije okruženje se stvara kroz zajedničke napore", zaključila je Vanja Juranić.
Komentari
VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.