Val separatizma širi se Europom. Evo koje zemlje imaju problema sa separatizmom svojih regija

Inače stanovnici Katalonije, jedne od najbogatijih i najkozmopolitskijih regija Španjolske, nisu većinski priželjkivali neovisnost. Istraživanja pred ovaj nedjeljni referendum pokazivala su da njih skoro 50 posto ne želi neovisnost. Međutim nakon žestoke reakcije madridskih vlasti rezultat referenduma nisu neočekivani.  Iako Mariano Rajoy i njegova Vlada ne priznaju ishod referenduma nema sumnje da će podrška pokretu za neovisnost sada porasti. 

Postoji još jedna stvar oko koje se središnja vlada u Madridu treba zabrinuti. Za razliku od Baskijaca koji traže neovisnost Baskije i čestim terorističkim napadima, Katalonci su to uvijek tražili političkim putem. Pitanje hoće li se to sad nastaviti tako.

Iako izgleda da su zapadne europske zemlje monolitne te da nemaju važnije separatističke pokrete koji bi mogli urušiti jedinstvo i blagostanje nacija koje traju desetljećima ili čak stoljećima, ipak je to samo privid. Posljednjih godina separatistički pokreti diljem Europe bujaju, s većim ili manjim uspjehom, a najaktivniji su u bogatim pokrajinama. 

Osim javnosti poznatije Katalonije i Škotske koje obje u svojim autonomnim vladama imaju stranke koje se zalažu  za odcjepljenje od matičnih zemalja odnosno zemalja s kojima se nalaze u uniji, na Europskom zapadu postoji više pokrajina i regija s većom ili manjom autonomijom u kojima bujaju separatistički pokreti.

Jedna od manje poznatih pokrajina koja se želi odcijepiti od matične zemlje je Korzika. Sa svojim jedinstvenim jezikom i kulturom koju je središnja vlast u Parizu desetljećima pokušavala u potpunosti zatrti te ju je aktivno zabranjivala u školama i javnim ustanovama, s pravom je dugo vremena tražila kulturnu, pravnu i fiskalnu autonomiju. Tek 2000. godine socijalistička vlada Lionela Jospina oprezno je predložila manje mjere autonomije za Korziku.

To je bilo dovoljno da konzervativna francuska politička scena digne pobunu i počne prosvjede. Do danas nije učinjeno ništa po pitanju autonomije Korzike jer Pariz strahuje da bi primjer Korzike mogao dati ideje autonomnim težnjama drugih pokrajina u francuskoj pokrajina poput Bretagne ili Alzasa. Korzikanci su imali i svoj radikalni pokret. Fronta za nacionalno oslobođenje Korzike (kor. Fronte di Liberazione Nazionale Corsu, skraćeno FLNC) nastala je 1976. godine spajanjem dvaju postojećih korzikanskih terorističkih organizacija. Skupina se bori za neovisnost otoka Korzike od Francuske, te je tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina izvela stotine bombaških napada, a 1998. godine i uspješan atentat na francuskog prefekta na otoku.

Flandrija, pokrajina u Belgiji, čiji glavni grad Bruxelles je sjedište institucija Europske unije i NATO-a, također želi odcjepljenje. Belgiju čine samo tri regije: Flandrija u kojoj se uglavnom govori nizozemski, frankofonske Valonije koja obuhvaća i maleni dio Belgije gdje se govori njemački i područja Bruxellesa gdje su oba jezika službena. 

U Belgiji često raspravljaju o eventualnom priključenju Valonije Francuskoj ili savezu s Luksemburgom. Ali do sada su ipak nekako još pronalazili zajednički put. Pobjedom separatističkog pokreta Novi flamanski savez počelo je aktivnije traženje neovisnosti Flandrije,  vođa saveza Bart De Wever je uvjeren da će država Belgija ionako nestati, a da bi Flandrijcima bilo bolje bez Valonaca. Neovisnost želi postići političkim pregovorima. 

Još jedna španjolska pokrajina traži neovisnost. Baskija, jedna od najsiromašnijih pokrajina Europe, podijeljena između Francuske i Španjolske svoju borbu za neovisnost počela je prije više od 50 godina. Međutim, Baskijci su borbu za neovisnost učinili krvavom. Baskijska ilegalna organizacija ETA je u pedesetak godina postala odgovorna za smrt više od 800 ljudi i tek 2011. odrekla se nasilja.  Baskija je jedan od uzroka zbog kojih Katalonija želi neovisnost jer Katalonski separatizam je prije svega ekonomski.

Središnja vlada u Madridu šalje najviše novaca upravo u ovu pokrajinu i u pripadajuću pokrajinu Navarra s glavnim gradom Pamplonom. S pravom se postavlja pitanje hoće li i Baski opet početi aktivnije traženje neovisnosti svoje pokrajine. 

Jedna od najrazvijenijih regija Europe koja se nalazi na talijanskom sjeveru ima svoje separatističke težnje koje potpomaže i potpiruje ksenofobna i neofašistička Lega Nord odnosno Sjeverna liga.

 Pokrajine Lombardija, Aosta, Pijemont, Ligurija, Veneto i Emilia-Romagna sa svojom brojnom industrijom i bankama zaslužne su za najveći dio gospodarstva čitave Italije.  U devedesetima je Lega Nord tražila potpuno odcjepljenje Padanije – izvedenica talijanske Pianura Pandana, koja označava dolinu rijeke Po.

U posljednje doba ta je stranka postala umjerenija u svojim traženjima,  pogotovo nakon odlaska Umberta Bossija s čela te stranke te danas traži tek da sjeverne pokrajine same odlučuje o novcu kojeg zarađuju. 

Uz te pokrajine koje već dugo godina političkom i oružanom borbom traže neovisnost svojih poštovanih pokrajina val separatizma dotaknuo je i Bavarce. Punim imenom Slobodna Država Bavarska (njem. Freistaates Bayern) je površinom najveća savezna država ('Bundesland') Njemačke, smještena na njezinom jugoistoku, te kao i druge Njemačke pokrajine ima veliku političku i fiskalnu autonomiju.

Temelji pokrajinske politike oslanjaju se na Ustavu Slobodne Države Bavarske, usvojene 2. prosinca 1946. a koji opisuje Bavarsku kao slobodnu državu odnosno republiku i narodnu državu odnosno demokraciju. Bavarska stranka (Bayernpartei), koja zajedno sa CSU-om odnosno Kršćanskom socijalnom Unijom može smatrati nasljednicom Bavarske narodne stranke koja je nestala dolaskom nacista na vlast, bori se za slobodnu Bavarsku.

Iako je Bavarska uvijek bila drugačija od ostatka Njemačke, prvenstveno jer je većim dijelom katolička, ipak i kod Bavaraca pitanje separatizma prije svega je ekonomsko pitanje, odnosno pitanje raspodjele uplaćenog novca u savezni proračun između siromašnijih i bogatih saveznih republika.

Nama najbliži separatistički pokret je Republika Srpska čiji dugogodišnji predsjednik Milorad Dodik često prijeti referendumom za odcjepljenje ili ujedinjenje s Republikom Srbijom. Republika Srpska nastala je Daytonskim sporazumom 1995. godine koji je BiH podijelio na dva entiteta, Republiku Srpsku gdje živi većinsko srpsko stanovništvo te Federaciju BiH koja je dalje podijeljena na kantone odnosno županije s većinskim hrvatskim odnosno bošnjačkim stanovništvom. 

Iako po Daytonskom sporazumu Republika Srpska nema pravo na odcjepljenje odnosno ujedinjenje s drugim državama te uživa doista visoku autonomiju u okviru BiH, zbog složenih međunarodnih odnosa i nedavnog osamostaljenja Kosova i sada Katalonije nije nemoguće da bi službena Banja Luka mogla početi svoju separatističku kampanju. 

Treba spomenuti i Vojvodinu, u kojoj također postoje težnje za neovisnošću ove srpske pokrajine.

Katalonski i škotski referendum te odcjepljenje Kosova od Srbije potakli su i druge regije u Europi na traženje autonomije i samostalnosti. Popis pokrajina i regija koji traže samostalnost možete potražiti na ovoj Wikipedijinoj stranici.