UZNEMIRUJUĆI SADRŽAJ: Vide li zlostavljane žene u masovnim ubojicama prave 'alfa-mužjake'?

"Znam da sve mlade sanjaju o bijeloj vjenčanici, velikoj svadbi negdje u lijepom okruženju, ali sve su to snovi. Ne pitajte me zašto sam Srđanu pisala. Uostalom zašto ne? Meni se ostvarilo ono što sam željela. Srđan je baš onakav kakvim sam ga zamišljala. Nit manje nit više, nego baš onakav. Stvari koje je činio 90-ih su njegova prošlost, sve sam pročitala u medijima. I znam da čudno zvuči to što govorim jer se ja u to vrijeme nisam niti rodila, ali sam uvjerena da je on sad drugi čovjek koji će za osam godina izaći na slobodu", ispričala je za Jutarnji list Elia uvjeravajući javnost da je Mlađanova prošlost, zapravo prošlost.

"Samo želim da sva histerija slegne i da me se ostavi na miru. Nisam jedina osoba koja se udala za nekog u zatvoru. Ljubav nema granice", poručila je za kraj.

U svijetu je desetljećima poznat taj fenomen

Fenomen gdje žene privlače muškarci spremljeni iza rešetaka za najgore moguće zločine, od oružanih pljački do okrutnih ubojstava pa i silovanja, nije nešto nepoznato. Možda najpoznatiji primjer jest osuđeni ubojica Charles Manson.

Čak su ga i u zatvoru smatrali jednim od najopasnijih američkih kriminalaca. Psihopat i brutalni ubojica Charles Manson, koji je preminuo u zatvoru u 83. godini, 19. studenoga 2017. godine, bio je osuđen za devet ubojstava među kojima je i okrutno ubojstvo glumice Sharon Tate, koje je duboko šokiralo Ameriku i svijet.

Manson je krajem '60-ih godina naredio svojim sljedbenicima da nasumce ubijaju stanovnike bogatih bijelih četvrti Los Angelesa, u nadi da će pokrenuti apokaliptički rasni rat.

Njegova sljedba počinila je najmanje devet umorstava. No, najviše će šokirati stravično nasilje počinjeno 9. i 10. kolovoza 1969. godine, u kojem je ubijeno sedam osoba.

Među žrtvama bila je Sharon Tate (26), supruga redatelja Romana Polanskog, koja je bila trudna osam i pol mjeseci.

Po Mansonovoj naredbi, koji nije bio prisutan zločinu, jedna od njegovih sljedbenica, Susan Atkins, počinila je ubojstvo. Potom je krvlju ubijene glumice napisala riječ "Pig" (svinja) na ulazna vrata.

U kući Sharon Tate ubijene su još četiri osobe, koje su se ondje našle kao gosti. Istoga dana u svome su domu brutalno ubijeni vlasnici lanca trgovina Leno i Rosemary LaBianca.

Mansona su na suđenju opisali kao usamljena luđaka s impresivnom sposobnošću uvjeravanja. Na čelu je imao istetoviranu nacističku svastiku, a nikada nije pokazao kajanje i osuđen je 1971. godine na smrtnu kaznu uz još četiri svoja sljedbenika. Kazne će se kasnije pretvoriti u doživotni zatvor.

Rođen je 12. studenoga 1934. godine u Cincinnatiju, u Ohiju - rodila ga je 16-godišnja tinejdžerica, a oca nije nikada upoznao. 

Djetinjstvo mu je kaotično. Kao adolescent, smješten je u ''popravni dom'', u kojemu je postao još veći delinkvent pa je tako 1955. godine, u 21. godini, osuđen na pet godina zatvora zbog krađe automobila.

Pokušao se skrasiti vjenčanjem s Rosalie Willis, ali je ponovo završio u zatvoru zbog krađe. Oslobođen je ranije zbog dobrog vladanja, ali, nastavio se baviti kriminalom.

"Čitav život proveo sam u zatvoru pa se tu osjećam kao kod kuće. Koliko sam dugo u zatvoru? Trideset četiri godine...", rekao je u intervjuu 1981.

Godine 1967. čak je tražio da ostane iza rešetaka, no zahtjev mu je odbijen.

Usred razdoblja hippie pokreta, oduševljen Beatlesima osnovao je svoj kult koji je nazvao "Obitelj", inspiriran pjesmama slavne grupe. Komuna Charlesa Mansona bila je sačinjena od naivnih i odanih žena, živeći na rubu društva. Brojne bebe rađale su se u toj komuni, a guru Manson imao je najmanje jedno dijete s nekom od sljedbenica. Drogirali su se 24 sata na dan...

Komuna, isprva nomadska, nastanila se na rančevima kalifornijske Doline smrti. Smatrajući sebe reinkarnacijom Krista, Charles Manson ondje je potajno pripremao niz ubojstava, kako bi izazvao borbu između bijelaca i Afroamerikanaca nazvanu "Helter Skelter", prema pjesmi Beatlesa. Planirao je bjelačku pobjedu s njime na čelu. 

I sada, više od 50 godina nakon strave i ubojstva, "Obitelj" Manson nastavlja izazivati morbidnu fascinaciju, koja se pothranjuje knjigama, pjesmama, turističkim turama, internetskim stranicama i filmovima. Manson je i sam objavio album 1970., koji je reizdan na CD-u 2006...

Za vrijeme boravka u zatvoru, usprkos gnjusnom zločinu kojeg je počinio s još nekoliko članova svoje sekte, primao je na tisuće ponuda za brak od djevojaka i žena diljem SAD-a i cijeloga svijeta.

Upravo je Manson primjer monstruma za kojim su žene ludjele, ma koliko to zvučalo sumanuto, bolesno i uznemirujuće.

''Ključ'' užasavajućih vezivanja za monstrume - zlostavljanje od djetinjstva

Žene koje stupaju u vezu s teškim kriminalcima u pravilu su ''oštećene'' žene, žene koje su u svojim ranijim životima zlostavljane od strane svojih roditelja, ili samo očeva, od muževa ili ranije, još u mladosti zlostavljane od svojih dečkiju. Zlostavljanje je moglo biti seksualno, psihološko ili emocionalno.

Dakle, ključ je: to su žene koje su povrijeđene. S druge strane, tumače psihijatri, a zvuči bizarno - kada je zlostavljana žena u vezi s čovjekom koji je u zatvoru, osjeća se sigurnom da je on neće ozlijediti. Dakle, ona je ta koja praktički ima kontrolu u svojim rukama, jer je - izvan zatvora. Ona je slobodna, ona odlučuje hoće li ga i kada posjetiti, hoće li prihvatiti njegove telefonske pozive...

Iako su zatvorenici vrlo manipulativni – zato ih zovemo prevarantima i oni su manipulativni sa ženama – u ovakvoj podjeli uloga, u kojoj je njegova sloboda limitirana, žena je u prednosti. Štoviše, ona i odlučuje o tempu i razvoju te veze: koliko daleko želi ići i kada će – i ako – prekinuti. Dakle, kontrola nad muškarcem je potpuna; uloge su totalno izmijenjene, jer, znamo, u realnom životu, na žalost, još uvijek su muškarci ti koji uglavnom imaju kontrolu...

Pomalo je zastrašujuće – ali i objašnjivo sa psihološkog aspekta – kako takve žene olako racionaliziraju počinjeni zločin; od ublažavanja samog događaja – primjerice, reći će za svojeg muškarca iza rešetaka da on DOISTA nije mislio, a ni namjeravao počiniti to nedjelo, nije htio postati ubojica; njegovi prijatelji su pili i drogirali se i on se zanio i nije htio to učiniti...

''Danas, s razvojem društvenih medija imamo ljude poznate po tome što su slavni. Dakle, sada biti slavan je nešto ultimativno; i ako nisi kapacitet za, primjerice, pisanje vrhunske knjige koja će se čitati u svijetu, ako nisi u stanju voditi barem svoj zanimljivi blog, biti popularan na FB ili Instagramu iz bilo kojeg razloga, ideja da, primjerice, napišeš pismo bombašu Bostonskog maratona gotovo sigurno sutra je u medijima'', kaže nam poznata zagrebačka psihijatrica koja ne želi odati svoj identitet.

Dzhokhar Tsarnaev, bombaš s Bostonskog maratona, kriv za ubojstva na tom sportskom događaju 2013. godine, 2015. godine osuđen je na smrt.

Porota od 12 članova raspravljala je više od 14 sati između dva prijedloga - osuditi ga na smrt ili doživotni zatvor. Odlučili su se za smrtnu kaznu koja bi trebala biti počinjena smrtonosnom injekcijom. Sada ima 26 godina i čeka smrtnu presudu.

Ovaj Čečen s američkim državljanstvom proglašen je krivim po svih 30 točaka optužnice koje su se ticale toga da je s bratom na Bostonskom maratonu, 15. travnja 2013. godine, izveo bombaški napad, a kriv je i za pucnjavu u MIT kampusu, nekoliko dana nakon maratona kada je, s bratom, ubio policajca Seana Colliera.

Na maratonu je poginulo troje ljudi, 14 ih je izgubilo dijelove tijela, ruke i noge, a ukupno su ranjene 264 osobe.

Nakon ubojstva policajca Colliera i otmice privatnog vozila s vozačem, presrela ih je policija te pokušala uhititi. Uspjeli su privesti Dzhokharovog brata Tamerlana, ali se Dzhokhar autom zaletio prema policajcima, no pregazio je vlastitog brata. Zatim je pobjegao, ostavio automobil u blizini i skrio se u brodu, parkiranom pored privatnih kuća, gdje ga je otkrio vlasnik.

Odvjetnici obrane Dzhokhara su opisivali kao ''dobro dijete koje je radikalnim idejama zaveo brat''.

No, Tsarnaev u trenutku izricanja presude nije pokazao nikakve emocije; na odluku se može žaliti, ali teško da će izbjeći smrtnu kaznu. U Massachusettsu, gdje se sudilo Tsarnaevu, smrtna kazna nije legalna, ali u njegovom slučaju napravljena je iznimka jer se suočio s tužbama na saveznoj razini.

Ovaj psihopat ima na tisuće obožavatelja i fanova koji mu pišu, kao i tzv. groupies, djevojke koje inače prate glazbene bandove po turnejama i spavaju sa svim članovima.

https://www.latimes.com/opinion/la-xpm-2013-may-22-la-oe-allen-dzhokhar-tsarnaev-20130522-story.html

Još užasniji je primjer Norvežanin Anders Behring Breivik, rođen u Oslu, 13. veljače 1979., koji je počinio stravičan masakr u Norveškoj 22. srpnja 2011. godine. Tada je došao u omladinski kamp Laburističke stranke na otoku Utøya, glumeći policijskog službenika te je nasumično otvorio vatru na prisutne adolescente. Ubio ih je 69, a dva sata ranije detonirao je automobil-bombu u Oslu koja je usmrtila osam ljudi.

Uhvaćen je na Utøyi, suđenje je završilo, a u kolovozu 2012. godine osuđen je na zatvorsku kaznu u trajanju od 21 godinu, za masovna ubojstva, izazivanje eksplozije i terorizam. Budući da nije bilo sumnje o njegovoj odgovornosti, sudu je primarno bilo utvrditi njegovu ubrojivost. Dva tima psihijatara koja su pratila slučaj došli su do različitih zaključaka.

Prateći ovo uhićenje, Breivik je označen od strane policijskih službenika kao konzervativni ekstremist desne orijentacije, a prema tvrdnjama Reutersa i BBC-ja, pomoćnik šefa policije Roger Andresen opisao je osumnjičenog kao "kršćanskog fundamentalista", no, ubrzo je utvrđeno da je optužba pogrešna i da je Breivik zapravo član norveške masonske lože, iz koje je isključen tek nakon što je protiv njega podignuta optužnica.

Godine 2017. promijenio je ime u Fjotolf Hansen.

I ovaj monstrum također dobiva na tisuće mailova od svojih obožavatelja i fanova. Psihijatar koji ga drži pod kontrolom, Terje Tørrissen, kaže da u tim pismima mnogi podržavaju njegovu akciju, ali je izjavio i kako je ''zastrašujuće čitati pismo 16-godišnje djevojke koja mu piše kako je u njega iskreno i ludo zaljubljena...".

https://www.thelocal.no/20120618/breivik-gets-love-letters-from-16-year-old-girls

Izokrenuto društvo puno patologije

''To je vrlo logičan i jednostavan način za postati slavan. Patologija takvih postupaka je objašnjiva: ovo društvo je toliko dehumanizirano, pa i perverzno, sve vrijednosti su se izokrenule, svjedočimo svakodnevnoj dekadenciji cjelokupnog društva i onda u tom kontekstu podvizi koje ljudi rade samo kako 'biti slavan zbog slave same' i ne trebaju čuditi'', objašnjava dalje naša sugovornica psihijatrica.

I za kraj, dajemo i medicinsko objašnjenje:

Hibristofilija je parafilija u kojoj seksualno uzbuđenje, olakšavanje i ostvarenje orgazma ovise o tome da se bude s partnerom za kojeg se zna da je počinio nešto loše, od benignih prekršaja do kriminala (silovanje, ubojstvo, oružana pljačka). Pojam proizlazi iz grčke riječi ὑβρίζειν hubrizein, što znači "počiniti bijes protiv nekoga " (u konačnici proizlazi iz ὕβρις oholost "oholost "), a Philo, što znači "imati snažan afinitet/prednost za".

U popularnoj kulturi, ovaj fenomen također je poznat i kao "Bonnie i Clyde sindrom''.

Katherine Ramsland, profesorica forenzičke psihologije na DeSales University, USA navodi neke od ključnih teza zbog čega se neke žene čak i udaju za muškarce serijske ubojice:

"Neke vjeruju da mogu promijeniti čovjeka pa iako on bio okrutan serijski ubojica. Druge u tom ubojici vide 'dječaka' kojega treba njegovati i pomoći mu. U temelju veza koje žene stvaraju s kriminalcima iza rešetaka krije se – za takve žene - pojam 'savršenog dečka', jer ona zna gdje je on u svakom trenutku, zna da misli na nju i da je sigurno voli, na neki način. I, premda zvuči cinično ali postoji još jedan element koji se kod takvih veza računa: nema pranja rublja, nema kuhanja za njega, i ono ključno: nema odgovornosti za njega. Takav odnos, dakle, bez obaveze, u fantaziji jedne žene može trajati vječno''.

Nekoliko vrsta takvih žena

Posebna kategorija su žene koje na vezu sa zatvorenikom (poželjno je da je što poznatiji tj. da je počinio najgore moguće zločine) gledaju kao na poslovnu priliku, način da dođu pred svjetla reflektora te tako dobiju novac za pisanje knjige ili ugovor za snimanje filma. Koliko god je doista odvratno kreirati biznis na takvim temeljima, ovdje ne govorimo o "oštećenim" ženama, onima koje su prošle neke gadne traume. Ovdje je, naime, riječ o vrlo beskrupuloznim ženama.

Neki stručnjaci za mentalno zdravlje usporedili su zaljubljenost ubojice s ekstremnim oblicima fanatizma. Takve žene su nesigurne žene koje ne mogu pronaći ljubav na normalne načine ili kao žene koje traže romantične odnose koje se ne mogu konzumirati.

Serijski ubojice kao alfa-mužjaci

Psiholog Leon F. Seltzer ponudio je objašnjenja za pojavu muških serijskih ubojica koji privlače ženske seksualne partnere na temelju evolucijske psihologije. Serijski ubojice su de facto ''alfa-mužjaci'', koji imaju tendenciju da privlače žene. To je zato što su takvi muškarci bili dobri u zaštiti žena i njihovih potomaka u našoj evolucionarnoj povijesti. Žene danas mogu svjesno shvatiti da nije mudro izlaziti sa serijskim ubojicom, no ipak, ima onih koje takvi privlače.

Seltzer govori: ''Kao terapeut susreo sam mnoge žene koje su zbog svoje ranjivosti težile ka dominantnim muškarcima i time opravdavale svoju privlačnost, iako su racionalno bile svjesne da je to pogrešan izbor''.

A kao dokaz o želji ženskih fantazija za dominantnim muškarcima, on upućuje na knjigu ''A Billion Wicked Thoughts: What the World's Largest Experiment Reveals about Human Desire'', u kojoj se opisuje najveći svjetski eksperiment o ljudskoj želji, u kojoj autori Ogi Ogas i Sai Gaddam  argumentiraju kako je takva fantazija dominantno mjesto većine erotskih i romantičnih knjiga i filmova napisanih za žene, no, ipak ta fantazija uvijek drži da je ova muška dominacija uvjetna, ona stvarno ne predstavlja čovjekovu najintimniju realnost.

Također, možemo reći da je doista bizarno da danas postoje i tzv. zatvorske "pen pal" internetske stranice kao što su PrisonPenPals.com, ConvictMailbag.com, MeetAnInmate.com preko kojih žene mogu lako komunicirati sa zatvorskim zatvorenicima.

Zastrašujuće, zar ne?

Ali, nažalost, istinito.

Slučaj Srđana Mlađana i njegove mlađahne supruge potvrđuje sve napisano...