Na današnji dan hrvatske snage povukle se prema središtu Vukovara, uslijedile su posljednje bitke

Četiri dana prije konačnog pada grada heroja Vukovara u ruke agresora, JNA je uspjela uz potporu raznih paravojnih srpskih dobrovoljačkih postrojbi u potpunosti presjeći put između Borova Naselja i Vukovara, čime je grad presječen na dva dijela. Hrvatske snage su potisnute prema središtu Vukovara, prema bolnici, Policijskoj upravi i Zapovjedništvu obrane grade gdje su se zadnjih par dana grčevito borile protiv nadmoćnijeg neprijatelja.

Hrvatske snage su na početku sukoba u kolovozu 1991-e imale oko 800 pripadnika MUP-a Vukovara i Varaždina, NZ Vukovara, 4. bojne 3. "A" brigade ZNG-a, skupina 1 "A" brigade ZNG-a, te skupina od 58 pripadnika HOS-a. Snažnom obranom i herojskom otporom broj branitelja je narastao na oko 1.800 do najviše 2.000 ljudi u samom gradu, dok ih je na cijelom bojištu tog dijela Hrvatske bilo najviše 6.700 pred sam pad grada. Ukupan broj oklopno mehaniziranih sredstava također pred sam pad grada na cijelom bojištu bio je: 26 tenkova i oklopnih transportera, 52 topa do 100 mm, 32 topa preko 100 mm, 1 VBR te 68 minobacača. 

Te brojke su bile uvelike malobrojnije nego ono s čim je raspolagala JNA.  Vojni povjesničar Davor Marijan tvrdi da je Vukovar napadala gardijska brigada koja je konstantno imala oko 3500 ljudi,  a sudjelovali su i dijelovi drugih brigada, grad je rijetko kad napadalo više od 10-12 tisuća ljudi s dva tri oklopna bataljuna i par divizijuna topništva. Neke druge procjene govore kako je stalno brojno angažiranih vojnika koji su napadali sam grad bio oko 30.000, čemu treba pribrojati 1.600 tenkova i oklopnih transportera, 980 oruđa zemaljskog topništva, 350 protuzrakoplovnih topova sa 750 cijevi za djelovanje po zemaljskim ciljevima. Ukupan broj agresorskih vojnika na vukovarskom bojištu pred pad grada procjenjuje se na oko 80.000. Za osvajanje Vukovara JNA je angažirala ukupno 11 brigada operativne vojske, od čega je devet oklopno - mehaniziranih, uz postrojbe Teritorijalne obrane Srbije i pobunjenih hrvatskih Srba, te paravojnih dragovoljačkih postrojbi kao što su Arkanovci i Šešeljevci, te niz drugih pripadnika srpskih milicija i dobrovoljaca. Najveći problem za srpske snage je bio slab odaziv u Srbiji te što pripadnici drugih nacija u tadašnjoj JNA nisu željeli ratovati za velikosrpske ideje, što je stvorilo ogroman problem s moralom.