Uskrs je najveći kršćanski blagdan, a ovo su neki hrvatski običaji: Jeste li znali za njih?

Prije blagdana Uskrsa obilježava se Vazmeno trodnevlje. Dani Vazmenog Trodnjevlja –  Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota obično se nazivaju "svetima" ili "velikima" jer omogućuju ponovno proživljavanje središnjega događaj kršćanskoga otkupljenja te vjernike uvode u bitnu jezgru kršćanske vjere: muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista.

Velika subota

Velika subota obilježena je dubokom tišinom. Crkve su ogoljene i nisu predviđena liturgijska slavlja. Dok iščekuju veliki događaj uskrsnuća, vjernici s Marijom u očekivanju mole i razmatraju. Velika se važnost pridaje pristupanju sakramentu pomirenja, neizbježnom putu čišćenja srca što omogućuje vjernicima da iznutra obnovljeni proslave Uskrs.

Velika subota završava Vazmenim bdjenjem koje uvodi u najvažniju nedjelju čitave povijesti, nedjelju Kristova Uskrsa. Crkva bdije uz novi blagoslovljeni oganj i razmišlja o velikom obećanju, sadržanu u Starom i Novom zavjetu, o konačnom oslobođenju od staroga ropstva grijehu i smrti.

U tami noći novim je plamenom zapaljena vazmena svijeća, simbol Krista slavnoga koji uskršava. Krist, svjetlo čovječanstva, razgoni tmine te osvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.

Goran Kovačić/PIXSELL

Uz vazmenu svijeću u Crkvi odjekuje veliki vazmeni navještaj: Krist je doista uskrsnuo, smrt nad njim nema više moći. Svojom smrću on je zauvijek pobijedio zlo i svim je ljudima podario Božji život.

Uskrs i uskrsni običaji

Još su najranije kršćanske zajednice, po uzoru na pashalno bogoslužje, provodile uskrsnu noć u bdijenju, čitanju biblijskih tekstova i molitvama u očekivanju ponovnoga dolaska Gospodnjega. Od III. st. zaživjela je praksa krštenja katekumena u uskrsnoj noći, a od IV. stoljeća Uskrs se slavi tri dana – počinje s večerom Gospodnjom na Veliki četvrtak, preko Velikoga petka i Velike subote, a završava uskrsnim vesperama - vrhunac slavlja čini bdijenje noć uoči Uskrsa. 

Prema pravilu Katoličke crkve datum Uskrsa se određuje kao prva nedjelja koja pada nakon 14. dana mladog mjeseca počevši s 21. ožujkom. Ovako određen datum može biti u rasponu između 22. ožujka i 25. travnja, pa je zato Uskrs pomični blagdan.

U crkvama koje koriste julijanski kalendar postoji dodatno pravilo da Uskrs mora biti iza Pashe, pa zbog toga datum Uskrsa može biti kasniji, ali i jednak datumu izračunatog prema gregorijanskom kalendaru.

U zapadnom kršćanstvu priprema za Uskrs je korizma koja traje 40 dana, a nakon nje, nedjelju prije Uskrsa, slavi se Cvjetnica kojom započinje Veliki tjedan. Uz slavlje Uskrsa najčešće se vežu brojni simboli i običaji koji se razlikuju od zemlje do zemlje, ali većini je zajedničko ukrašavanje pisanica.

Česti simboli, osim pisanica su pilići, janje i zec.

Inače, naziv pisanica nastao je od staroslavenskog glagola pisati što znači i slikati, crtati, šarati pa su pisanice oslikana jaja što je nezaobilazan dio Uskrsa. Dok nije bilo umjetnih boja za jaja, koristile su se boje koje se mogu naći u prirodi – ljuska crvenog luka, cikla, radič, špinat, kopriva, mrkva, a iako se činilo da pada u zaborav, danas se ta tradicija postupno vraća i uzima više maha. 

Umijeće šaranja uskrsnih pisanica u Hrvatskoj danas se oživljava kroz obiteljske tradicije prenošenjem na mlade generacije, u školama kroz likovne radionice a pisanice se izrađuju u malim radionicama i kao hrvatski suvenir. Diljem Hrvatske se upotrebljavaju različite tehnike ukrašavanja pisanica. Uz batik tehniku s tekućim voskom, poznato je ukrašavanje pisanica svilom i koncem, koja se koristi u okolici Đakova. U Slavoniji je također prisutna i batik tehnika koja upotrebljava mali lijevak za pisanje po pisanici.

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL; Primjer ukrašavanja jaja u Osijeku

Ukrašavanje pisanice tehnikom struganja primjenjuje se u okolici Sunje, dok je ukrašavanje pisanica slamom vezano uz Bunjevke. Ovdje svakako valja spomenuti i tehniku Dubrovačkog primorja koja je slična konavoskoj, no svoje je savršenstvo oslikavanja dostigla uz pomoć pera. 

Uoči Uskrsa, na veliku subotu u crkvu se nosi hrana na posvećenje pa tako post i nemrs završavaju svečanim blagoslovom jela u crkvi i njegovim blagovanjem u obiteljskom krugu na sam Uskrs. 

Foto: Emica Elvedji/PIXSELL

Tradicijska uskrsna jela u Hrvatskoj su pinca, razne uskrsne pogače koje mogu biti ukrašene pisanicama, peciva, kuhana šunka i šunka pečena u kruhu, kuglof, rožata i dr.

Molitve, procesije, obredne vatre, blagdanski spravljena jela te njihov blagoslov u uskrsnoj košari, bojenje uskrsnih jaja, uskrsno čestitanje i te pjesme u slavu Uskrsa dio su pučkih hrvatskih uskrsnih običaja.

U kajkavskoj Hrvatskoj poznati su bili ophodi raspetnika ili križičara, mlađih muškaraca s raspelom i bubnjem. Na Uskrsni ponedjeljak, nakon dugoga vremena odricanja od zabave i plesa ponovno je započinjao društveni život. 

U sjevernim i jadranskim dijelovima Hrvatske poznata su uskrsna kola - kolanje, a u nekim krajevima uobičajen je bio crkveni blagoslov vatre i obnova kućne vatre te paljenje uskrsnih krjesova, vuzmenki. Običaj paljenja vuzmenki prisutan je i kod gradišćanskih Hrvata.

Uskrsni ponedjeljak

Uskrsni ponedjeljak je kršćanska svetkovina koja se slavi dan nakon Uskrsa. U Hrvatskoj i mnogim državama svijeta je službeni praznik.

Na ovaj dan, u crkvama se spominje put uskrsnulog Isusa u Emaus s dvojicom učenika, koji su ga tek naknadno prepoznali, kada je lomio kruh. Nekada su uskrsne proslave trajale tjedan dana, ali se u 19. stoljeću skratilo na jedan dan poslije Uskrsa. 

Vjernici na Uskrsni ponedjeljak tradicionalno posjećuju rodbinu i prijatelje, a među običajima su i hodočašća u marijanska svetišta.

U Zagorju se na Uskrsni ponedjeljak tradicionalno puca iz kubure.

Naime, manifestacija 'Uskrsni ponedjeljak u Velikom Taboru' tradicionalno pokraj srednjovjekovnog dvorca Veliki Tabor okuplja zagorske udruge koje njeguju višestoljetni običaj pucanja iz kubure. 

Foto: Borna Filić/PIXSELL

Ovom manifestacijom prezentira se običaj i umijeće pucanja iz kubure u blagdansko vrijeme na području Hrvatskog zagorja. Ujedno, okupljanjem i prezentacijom kuburaških udruga pokušava se doprinijeti, kako razvoju i promoviranju ove djelatnosti, tako i očuvanju naše nematerijalne kulturne baštine.

Inače, tjedan od Uskrsa do iduće nedjelje naziva se bijeli tjedan, a naziv je dobio prema odjeći novokršetnika kakva se nosila u počecima Crkve. Uskrsno vrijeme traje još 50 dana, do samog blagdana Duhova.