'RADIO 101 NIKAD NIJE BIO NEOVISAN'

UOČI REPRIZE 'PREDSJEDNIKA' Malić još jednom raskrinkao 'duboku državu': 'Javnost nije u stanju objektivizirati povijest'

Autor

bkk

Scenarist i redatelj serije 'Predsjednik' Gordan Malić posebno se osvrnuo na neargumentirane kritike novinara Viktora Ivančića i povjesničara Dragana Markovine.  Napadi na autore krenuli su odmah nakon prikazivanja prve epizode, a neki su 'istrčali' i prije nego što je prva epizoda i emitirana, poput SDP-ova saborskog zastupnika Peđe Grbina.

10.08.2020. u 17:40
Ispiši članak

Uoči reprize 'Predsjednika', koji će HRT emitirati u 21 sat, Malić se ponovo oglasio na Facebooku te njegovu objavu prenosimo u cjelosti.

"Večeras  HRT 1 počinje s reprizom serijala 'Predsjednik', dokumentarno-igrane biografije dr. Franje Tuđmana. Iako je serijal premijerno imao odličnu gledanost (share od 11 do 16 posto), većina kritičara osvrnula se isključivo na prvu, uvodnu epizodu serijala od 10 nastavaka. Bilo je jasno da se ne radi o kritikama, nego o političkim očitovanjima. Negativne kritike u 'Novostima' i na lijevim portalima, a pozitivne u "Večernjaku" i "Glasu Koncila", govore da javnost, kao i 90-ih, nije u stanju objektivizirati povijest i debatirati o političkim zbivanjima.

Historiografska scena uglavnom je politizirana i podijeljena. Kao i u blogerskoj zajednici tu se ne živi od istraživanja i stručnih rasprava, nego kroz neprekidni javni angažman vodećih opinion makera. A oni se ni na minut nisu u stanju odvojiti od zadanih polazišta i osobnih mišljenja koja su kao i... novinski papir, prisutna na svakom otpadu. Isti rezultat dobio bi da si za mišljenje pitao taksiste ili zubare.

Kraj ere Tuđmanizma po mnogima počinje 1996. g. velikim prosvjedom potpore Radiju 101. I najavom smrtne bolesti predsjednika Tuđmana. Tim je događajima posvećen veći dio prve epizode. Za mene, kao istraživača, to je godina stvaranja tzv. duboke države u Hrvata, koja je upravljala posttuđmanovskim razdobljem, praktično sve do današnjih dana. Duboku državu kolokvijalno zovemo i "državom bez države" jer se pojavljuje iza kulisa, u nevidljivim slojevima upravljanja i odlučivanja, a zbog kojih mnogi događaji, pa i oni krajnje transparentni (građanski prosvjedi, revolucije) nose svoju nevidljivu agendu. Nažalost, i kod nas vlada pravilo da se dubokom državom najčešće bave komentatori i novinarski fantasti, teoretičari zavjere i obične lijenčine. Zbivanja oko Radija 101 nudila su više slojeva nego što sam ih uspio prikazati u prvoj epizodi serijala, i daleko više nego u basni o veseloj revoluciji i zlom diktatoru, koju je 2007. snimio Vinko Brešan ('Dan Nezavisnosti').

U prvom redu, riječ je o mediju koji ni jednog trenutka nije bio neovisan. Prije rata, službeno glasilo socijalističke omladine općine Trešnjevka, od 1990. HDZ-ovski megafon u vlasništvu Studentskog centra pri Ministarstvu znanosti, potom vlasništvo grada Zagreba gdje su se tukle dvije stranačke struje hercegovačka i purgerska, a od 1996. odlukom zagrebačke Skupštine koju je kontrolirao SDP, Radio 101 postaje društvo s ograničenom odgovornošću odnosno imovina zaposlenika pod kontrolom socijaldemokrata. U tom razdoblju HDZ odbija produžiti koncesiju za emitiranje redakciji 101-ice, čija je popularnost rasla. Na natječaju se pojavljuju još dva ponuđača, a pobjeđuje Globus 101 u vlasništvu Ninoslava Pavića, za kojeg glasa HDZ-ovska većina u Vijeću za elektroničke medije. Redakcija Stojedinice ne priznaje poraz, već organizira antihadezeovske prosvjede u kojima sudjeluje 100 tisuća Zagrepčana. N. Pavić se povlači i koncesija ostaje u vlasništvu redakcije Radija 101. Dakle, kad nisu radili za HDZ, petljali su s SDP-om koji ih je, naposljetku, nagradio i dionicama.

Budući da većina SDP-ovih akvizicija i nije predviđena za opstanak na tržištu, radio je propao nedugo nakon Tuđmanove smrti, a dvije vedete lipanjskih prosvjeda, Zrinka Bardić i Zrinka Vrabec Mojzeš, uhljebljuju se u uredu SDP-ovih premijera i predsjednika. Tamo, prirodno, nastavljaju s PR-om koji je osnovni produkt svih drugorazrednih novinara s aktivističkom agendom...

Što se dalje događalo s dionicama Radija 101 i kako se njima trgovalo, u čije je ruke prelazio i na koji način, tko je pustio mafiju u dvorište, tema je za sebe, poreznu upravu i možda USKOK. Ali oni su stajali po strani jer kolektivno pamćenje traje, a pompa iz kolovoza 1996. učinila je svoje.
To je, ukratko, priča o Stojedinici. Novinarstvo ih nikad nije zanimalo, producirali su glazbu i neku bezveznu političku satiru s kreštanjem i cerekanjem na maksimumu decibela. Pola programa bilo je posvećeno Dinamu i Bad Blue Boysima, oni su, iako ljuti desničari, činili okosnicu zagrebačkih prosvjeda jer gdje u to vrijeme da nađeš militantne ljevičare? Promovirali su čas jedne, čas druge, a rijetke news formate radio je isključivo Željko Matić, i danas dobar novinar i urednik na Z1. Jednom novinar, poslije uglavnom ništa drugo...

Tri mjeseca uoči prosvjeda Tuđman je sa Srbijom potpisao Sporazum o normalizaciji odnosa, kojim država agresor priznaje poraz u Domovinskom ratu i Hrvatsku u njenim granicama. Slijede atenski pregovori, Erdutski sporazum i Pismo namjere o dovršetku procesa mirne reintegracije, što je okvir u kojem se i danas kreće priča o pomirenju Hrvata i Srba na ovim prostorima, a koju vlade ili provode ili ne provode. Plenkovićeva provodi...

Budući da javnom percepcijom najčešće upravljaju naša privatna povijest i emocije, svi ti sporazumi, pregovori i potpisi koji doista određuju našu budućnost, padaju u zaborav pred jednim izljevom nezadovoljstva, i danom kada je ljevica napokon dobila pravo gromoglasja na najvećem zagrebačkom trgu. Iduće godine Tuđman je predsjedničke izbore dobio u prvom krugu, sa 61 posto glasova, i u grob otišao nepobijeđen.

Priča o dubokoj državi bila bi nedovršena da u njoj nema stranog diplomate koji organizira prevrat, financira novinare i ujedinjuje oporbu. U prvoj epizodi o tome ispovijeda američki veleposlanik William Montgomery. Ili da iz nje opet šmugne, Ninoslav Pavić legitimni pobjednik na natječaju za radijsku koncesiju Stojedinice iz 1989. g.

Prvo, otkud Pavić unutra? Izdanja EPH bila su osvjedočeno antituđmanovska. O Tuđmanu i njegovoj obitelji samo u jednom feljtonu Darka Hudelista objavljeno je skoro 800 kartica golih indiskrecija i objeda. Da ne spominjem razne dvorske afere, HDZ-ovske muljaže iz privatizacije, prevare u javnim poduzećima. Sve što niste mogli pročitati u Feralu ili čuti na Stojedinici.

Ne sumnjam ni da je Pavićeva ponuda na natječaju bila najbolja, on je bio dovoljno vješt i upućen u multimediju da mu dvije Zrinke plus Silvije ničim nisu mogli parirati. Unatoč tome Tuđman mu nikad ne bi dao Stojedinicu... Rađe bi je vratio Račanu, što je poslije i učinio. Ali u to vrijeme predsjednik se liječio u Washingtonu, imao je većih briga. O medijima u zemlji i o samoj zemlji brinuo je Ivić Pašalić, Tuđmanov Iznogud, savjetnik i nesuđeni kalif. Pavićeva izdanja već su ga naveliko favorizirala i vadila iz gliba raznih afera. A onda konačno i kandidirala za vođu.

Na čuvenoj naslovnici iz listopada 1998. uz priču o Tuđmanovoj ušteđevini, Pavićev Jutarnji najavljuje i pastiš o drugom čovjeku HDZ-a, mladoj nadi iz Šuice, Tuđmanovom izglednom nasljedniku s dva prezimena.

Od tada, sve do novijih dana, Pavićeva izdanja predstavljaju sinonim duboke države. Svi poslovi s Kutlom i Sanaderom, plandovanja s Josipovićem i Milanovićem gdje se mezetilo novinarske slobode, pa razne epizode s Todorićem, banke, politika, podzemlje, bombe, auti i nekretnine...

Da netko ima vremena i volje sve bih mu ispričao. Ali ne, nitko nema strpljenja. Idemo dalje", piše Malić.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.