UN-ov Odbor za prisilne nestanke tražit će od Hrvatske odgovore o aferi ilegalnih posvojenja iz Konga

Pitanje međunarodnih  ilegalnih posvojenja će ući i u zaključno zapažanje za Zambiju, ali će biti i jedna od važnijih tema u dijalogu s Hrvatskom koja je prošle godine ratificirala konvenciju pa sada CED ima nadležnost nad tim pitanjem. Pored toga, CED je jedan od autora/potpisnika zajedničke izjave o internacionalnim ilegalnim posvojenjima koja je usvojena prošle godine kao zajednički instrument UN-ovih tijela (UN Treaty Bodies), pa se taj ''soft law'' instrument koristi kao dodatni mehanizam kada se procenjuje situaciju u državama članicama (State Parties).

Inače, UN Treaty Bodies su odbori neovisnih stručnjaka koji prate provedbu temeljnih međunarodnih ugovora o ljudskim pravima. DR Kongo je potpisao, ali ne i ratificirao ICPPED tako da CED nema nadležnost nad tom državom.

Međutim, žalosno je reći kako hrvatske institucije u praksi  nisu ratificirale i implementirale potpisane međunarodne konvencije i protokole , štoviše one su pravnim, zakonodavstvenim tijelima RH i njihovim predstavnicima potpuna nepoznanica, kako u teoriji tako i u praksi, što je dokazao ovaj slučaj s ilegalnim međunarodnim posvojenjima.

Ono što za sada najviše zabrinjava je reakcija hrvatskog MUP-a, kao i same izjave ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića koje nikako ne štite djecu žrtve ovog slučaja. Naime, rasvjetljavanje ovog slučaja ''ilegalnih posvojenja'' traje već pet mjeseci, a vrijeme je ključno za identificiranje potencijalnih nestalih žrtava koji su u ovom slučaju djeca. UN će svakako postaviti ključno pitanje, a to je pitanje ažurnosti u utvrđivanju i pronalasku potencijalnih maloljetnih žrtava. Postavit će se pitanje da li je Hrvatska učinila maksimum po pitanju slučaja koji ima međunarodnu, multilateralnu dimenziju? Naime, SOA-i recimo nije izdan nalog za uključenje. Prema informacijama koje sam dobila prije desetak dana, nije zatraženo niti uključivanje od strane Europola niti Interpola? Tko će odgovarati za tromost izvida koje provodi policija u suradnji s USKOK-om ukoliko se uspostavi da je tijekom posljednjih nekoliko mjeseci od izbijanja skandala, kako u Hrvatskoj tako i u drugoj zemlji neko od djece iz Afrike s hrvatskom putovnicom snosilo posljedice pogubne za život ili bilo žrtvom bilo kojega drugog oblika eksploatacije? Da li je za vlasnikom sirotišta na međunarodnoj razini izdana tjeralica? Pogledamo li profil posvojitelja, točnije poslove kojima se bave oni ili članovi njihovih obitelji dobit ćemo jasan uvid u to da su zakon ''zaobilazili'' upravo oni koji su ga u Hrvatskoj jako dobro poznavali.

Globalno izvješće o trgovini ljudima

Neizostavno je spomenuti da je fenomen trgovine ljudima tijekom pandemije Covid-19 i drugih kriza uzeo maha, povećao ranjivost na iskorištavanje te otežao identifikaciju žrtava. Ona je dodatno otežana jer su iskorištavanja gurnuta iz javnih prostora na skrivenije i manje sigurne lokacije dok je učinkovitost rada organa za provođenjem zakona tijekom pandemije jedva funkcionirala. To je vidljivo i prema statističkim podatcima našeg najnovijeg Globalnog izvješća o trgovini ljudima koje je ove godine objavio Ured UN-a za droge i kriminal (UNODC). Naime, u razdoblju od 2017. do 2021., broj otkrivenih žrtava na globalnoj razini je pao za 11 posto, dok je broj osuda za kaznena djela trgovine ljudima također pao za 27 posto u 2020. u odnosu na prethodnu godinu.

Veliku ulogu u trgovini ljudima igra i sveprisutna uporaba interneta kao platforme za novačenje i trgovinu žrtvama. Svoje potencijalne ranjive mete trgovci pronalaze pregledavajući profile na društvenim mrežama koristeći tehniku lova. S obzirom na to da mlada generacija uglavnom sve objavljuje lovci na taj način koriste društvene mreže za provjeru identiteta i profiliranje žrtava. Npr. utvrdi se da je djevojka mlada i atraktivna, a na temelju objava i u kojoj je životnoj fazi. Nakon toga se počinje graditi prijateljstvo s potencijalnom žrtvom kako bi je vrbovali. Proces regrutiranja se tada okreće offline: ‘’Upoznajmo se, dođi u moju zemlju’’ – i tada žrtve bivaju iskorištavane na mnoge načine offline, tj. u stvarnom fizičkom svijetu. No, imamo slučajeve u kojima se internetske platforme koriste i za trgovinu žrtvama između dilera te za komunikaciju između kriminalnih mreža.

Sve ono što se događa u virtualnom svijetu odražava se na događaje u stvarnom svijetu. Postoje samo novi instrumenti kojima trgovci vrbuju žrtve.

Kada govorimo o ulozi tehnologije u novim oblicima kriminaliteta, neizostavno je spomenuti seksualno iskorištavanja djece izravno ispred web kamera. Sa stajališta trgovaca ljudima, to je komercijalno vrlo isplativo jer oni mogu fizički iskorištavajući žrtvu od strane samo jednog klijenta poslati materijale na adrese mnogih korisnika diljem svijeta. Ako imate žrtvu ispred web kamere, možete imati milijune klijenata u isto vrijeme u mnogim dijelovima svijeta. Osim toga, mogu reciklirati jedan te isti materijal u različitim vremenskim intervalima.

Profil otkrivenih žrtava se mijenja

U 2020. godini, uz drastično manji broj žrtava zabilježenih radi seksualnog iskorištavanja koje su identificirale institucije, udio ženskih otkrivenih žrtava u svim oblicima trgovine ljudima nastavlja padati. Međutim, broj žrtava koje se prate zbog otkrivenih kriminalnih aktivnosti nastavlja rasti.

Sažeci sudskih procesa koji uključuju djecu upućuju na to da se prosječna dob otkrivenih žrtava djece kreće oko 14-15 godina, za sve oblike iskorištavanja. Općenito, odrasle žrtve trgovine radi prisilnog rada starije su od onih kojima se trguje radi seksualnog iskorištavanja. Ograničen broj slučajeva koji uključuju trgovinu ljudima u svrhu prisilnog prosjačenja sugerira da bi žrtve ovog oblika iskorištavanja mogle biti mnogo starije od ostalih žrtava trgovine ljudima, budući da su neke evidentirane žrtve u ovim slučajevima bile starije od 50 godina.

Većina žrtava iskorištavanih za prisilni rad su muškarci. Žene i djevojke čine jednu trećinu žrtava trgovanja radi prisilnog rada. Vrsta industrije u kojoj se žrtve iskorištavaju izravno je povezana s profilima žrtava, a spol igra važnu ulogu. Što se tiče spola žrtava kojima se trguje radi prisilnog rada, pokazalo se da se ženama žrtvama uglavnom trguje radi služenja u kućanstvu. Također ih se izrabljuje i za uličnu prodaju, kao i za rad u ugostiteljstvu i poljoprivredi. Muškarcima se obično trguje u ribarskoj industriji, poljoprivredi i građevinskom sektoru.

Mješoviti oblici trgovine ljudima

Profil žrtava trgovine suočenih s mješovitim oblicima iskorištavanja obično se mijenja prema vrsti mješovitog iskorištavanja. Drugi primjeri mješovitih oblika uključuju žrtve iskorištavane u prisilnom radu i također za prisilne kriminalne aktivnosti.

Otkrivene žrtve koje su doživjele ovaj oblik praćenja u velikoj su većini muškarci, osobito dječaci u 68 posto. Sažeci slučajeva koje je analizirao UNODC, a koji uključuju trgovinu ljudima radi prisilnog kriminala, uključivali su krađe u trgovinama, džeparenje, krađe automobila, benzina ili nakita, kao i trgovinu drogom i prijevare u različitim oblicima. Među ostalim oblicima iskorištavanja, izrabljivačko prosjačenje čini oko jedan posto globalno otkrivenih žrtava 2020.

Još jedan posto otkrivenih žrtava trgovine ljudima u 2020. godini je u svrhu prisilnog braka. Kao što je opisano u sažecima sudskih predmeta prijavljenih UNODC-u ovaj zločin ima različite oblike. Jedna vrsta iskorištava žene kojima se trguje i koje su prisiljene udati se za strane muškarce u svrhu stjecanja zakonskih prava na ulazak i boravak u nekoj zemlji – takozvani lažni brakovi. Takav oblik trgovine ljudima je jako prisutan u zemljama Europske unije. Drugi oblici trgovine radi prisilnog braka odnose se na djevojke prisiljene na brak u kontekstu štetnih društvenih praksi.

Žrtve koje se suočavaju s drugim oblicima iskorištavanja uglavnom se otkrivaju u situacijama mješovitog - radnog i seksualnog iskorištavanja. Udio ove podskupine žrtava u cijelom svijetu raste. Dok je 2018. među žrtvama prisilnog rad i seksualnog iskorištavanja zabilježeno njih dva posto, 2020. se broj popeo na deset posto.

Prema sažecima sudskih predmeta s kojim raspolaže UNODC-om, a koji su završili osudom za mješovite oblike trgovine ljudima, ženama se trgovalo u kućno ropstvo, a potom su ih muškarci u kućanstvu seksualno iskorištavali. Ostali slučajevi uključivali su žene iskorištavane za posluživanje u barovima i prisiljavanje na seksualne odnose s klijentima. Konačno, treća skupina mješovitog izrabljivanja odnosila se na žene iskorištavane u prisilnom radu, često u poljoprivredi, i prisiljene na spolne odnose sa svojim poslodavcima ili trećim osobama nakon radnog vremena.

‘’Postoje kriminalne skupine koje su specijalizirane za vrbovanje žrtava. Obično koriste druge žene kao regrutere kako bi privukli mlade djevojke obećanjima poput: ‘’Radit ćeš kao dadilja, radit ćeš u mojoj trgovini, imat ćeš obrazovanje.’’ Privlače ih prijevarom. Kada stignu na svoje odredište, prodaju ih drugim kriminalnim skupinama koje su specijalizirane za iskorištavanje žena. Dakle, postoji više slojeva u trgovini, regrutacijske skupine koje regrutiraju i potom prodaju žrtve skupinama za iskorištavanje. U tom će trenutku izrabljivačke skupine početi koristiti nasilje kako bi pokorile žrtve i kako bi ih zadržale. Služe se prijevarom kako bi ih privukli, a zatim koriste nasilje kako bi ih iskoristili. To je vrlo jasna kriminalna prijevara među malim skupinama koje razmjenjuju žrtve iz jedne zemlje u drugu.

Prometni tok unutar Europe

Gotovo s 80 posto žrtava identificiranih u srednjoj i jugoistočnoj Europi trgovano je unutar njihovih matičnih zemalja. Žrtve su i bile državljani zemalja u kojima su bili iskorištavani. Većina žrtava trgovine ljudima u obitelji su mlade žene ili djevojke koje su bile seksualno iskorištavane. To je također slučaj među žrtvama prekogranične trgovine ljudima iskorištavanim u zemljama svoje regiji i široj Europi. Jugoistočna Europa je važno mjesto za trgovinu ljudima u zapadnoeuropske zemlje poput Italije, Francuske, Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva i Nizozemske. Djevojkama i ženama se obično trguje radi seksualnog iskorištavanja. Unutar kategorije ostalih oblika izrabljivanja bilježi se i trgovanje radi prisilnog kriminala. Žrtve dolaze iz jugoistočne Europe i šalju se do zapadne Europe i skandinavskih zemalja. Ilegalno posvojenje također čini 2,5 posto otkrivenih žrtava trgovanja ljudima. Ali Europa je vrlo europska kada je riječ o žrtvama. Obično ne vidimo, na primjer, rumunjske žrtve trgovane u drugim dijelovima svijeta. Za razliku od navedenog žrtve iz istočne Azije ili zapadne Afrike su raširene pomalo po cijelom svijetu.

Rat: prilika za trgovce ljudima

Sukobi su povećali ranjivost na praćenje unutar i izvan područja sukoba. Prisiljeno na bijeg i često u ekonomskoj potrebi, raseljeno stanovništvo lako postaje meta trgovaca ljudima. S programom regularne migracije koji EU nudi građanima Ukrajine u trenutačnom sukobu, ranjivost na trgovinu ljudima mogla bi se smanjiti u usporedbi s 2014. i 2015. kada su bili natjerani na bijeg u zapadnu i srednju Europu zbog sukoba u istočnom dijelu svoje zemlje.

No jedno je sigurno, sukob uvijek rezultira trgovinom ljudima. Pod ovim pojmom obično govorimo o djeci koja su regrutirana da se bore u sukobu što se događa diljem svijeta, posebno u Africi s tzv. djecom vojnicima. Također imamo veliku skupinu ljudi koji bježe od sukoba iz Ukrajine, koji su izbjeglice ili su raseljeni unutar državne granice. Oni su ranjivi, izgubili su posao, izgubili su obitelji, kuće i svoje zajednice. Za njih postoji veliki rizik da budu iskorišteni, da se njima trguje. Jedna od mjera za smanjenje rizika, u usporedbi s 2015., je da izbjeglice iz Ukrajine mogu biti regularni migranti u Europskoj uniji.

Drugi sukobi koji su u tijeku, primjerice na Bliskom istoku i u podsaharskoj Africi, također su izložili ljude većem riziku od trgovine ljudima. Recimo upravo hrvatsko područje i tzv. zapadnobalkansku rutu treba držati pod posebnim nadzorom. Posebno ranjiva skupina na tranzitnoj ruti ovdje su afganistanske izbjeglice. Također, migranti iz Južne Azije, koji bježe iz Bangladeša, Pakistana, trenutno idu prema Turskoj, Grčkoj, a zatim zapadnobalkanskom rutom prema sjeveru. Postoje različite vrste trgovine ljudima s kojima se susreću dok bježe. Pod počiniteljima se može naći pojedinačni izrabljivač, netko tko je nekoga pronašao na oportunistički način. Na primjer, pronađite nekoga u potrebi, bila to žena, djevojka, dječak ili muškarac i iskoristite tu osobu za prisilni rad, seksualno iskorištavanje ili prosjačenje. Te su izbjeglice također na meti kriminalnih skupina koje djeluju u velikim razmjerima vrbujući i iskorištavajući ljude.

Primjerice, u srpnju 2018. protiv organizirane međunarodne kriminalne skupine u Republici Sloveniji podignuta je optužnica za trgovanje ljudima protiv četiri osobe iz istočne Azije. Utvrđeno je da je ova skupina iskorištavala velik broj žrtava diljem Slovenije.

Dugo su tjerali žrtve u pozivnim centrima da počine prevaru nad državljanima istočne Azije u Sloveniji. Kriminalci su žrtve zatvarali u pozivne centre, ograničavali im slobodu kretanja i izolirali ih od vanjskog svijeta, uključujući ograničavanje i kontrolu njihovih kontakata s rodbinom, kao i oduzimanje osobnih dokumenata, novca i telefona. Voditelj svakog pozivnog centra raznim je pravilima, uputama, zahtjevima, prijetnjama i kaznama natjerao žrtve na kriminalnu prijevaru. Kasnije tijekom 2020. još pet počinitelja iz ove skupine također je proglašeno krivima za kazneno djelo trgovanja ljudima.

Klimatske promjene: Utječu na zajednice i povećavaju rizike od trgovine ljudima

Klimatske promjene povećavaju ranjivost nekih ljudi na praćenje. Godine 2021. čak 23,7 milijuna ljudi interno je raseljeno zbog katastrofa, dok su mnogi prešli granice kako bi pobjegli od siromaštva izazvanog klimatskim promjenama. Iako nedostaje sustavna globalna analiza utjecaja klimatskih promjena na trgovinu ljudima, studije na razini zajednice u različitim dijelovima svijeta ukazuju na vremenske nepogode kao temeljne uzroke trgovine ljudima.

Foto: Ujedinjeni narodi (Na fotografiji prikazane Ghada Waly, izvršna direktorica Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal i glavna direktorica Ureda Ujedinjenih naroda u Beču, i Aurora Weiss, UN-ov reporter i diplomat)